Prije 15 godina, točnije 22. rujna 1999. godine, bivši policajac Mato Oraškić tijekom brakorazvodne parnice na zagrebačkom Općinskom sudu ubio je sutkinju Ljiljanu Hvalec te svoju suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, a ranio zapisničarku Stanku Cvetković. Događaj je to koji je sablaznio hrvatsku javnost i, 5 godina kasnije, rezultirao obilježavanjem Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.
Mirela Mijoč, predsjednica Općinskog građanskog suda, izjavila je danas u povodu prisjećanja na spomenutu tragediju, da su u protekle tri godine, na samom ulazu u zgradu suda, strankama koje dolaze na ročišta oduzeta 1.002 pištolja, 1.421 nož, 2.403 škara, 627 suzavaca, 1.810 elektrošokera, a 1.128 puta prilikom pregleda zatražena je i intervencija civilne policije.
Novi Zakon dovodi žene u još goru poziciju
Obiteljsko nasilje je problem koji se u velikom obujmu još uvijek „mete pod tepih“, žrtve su nezaštićene ako odluče progovoriti, a nasilnicima se često ništa ne dogodi. Statistike pokazuju da nasilje uglavnom provode muškarci srednje stručne spreme, u dobi od 30 do 50 godina, često u alkoholiziranom stanju, a razlozi su uglavnom fizički i verbalni sukobi, najave razvoda braka i prekid veze, otkrivanje ljubavnika ili ljubomora.
Prema rezultatima istraživanja Autonomne ženske kuće, koje je na sjednici Povjerenstva za ravnopravnost spolova zagrebačke Gradske skupštine za medije predstavila Neva Tolle iz AZK-a, među ženama koje su zbog nasilja pokrenule brakorazvodne parnice, čak 68 posto žena preživjelo je nasilje koje je bilo direktan povod za pokretanje brakorazvodnog postupka. Sporan je i novi Obiteljski zakon koji je, prema navodima zakonodavstva, trebao zaštiti djecu u brakorazvodnom postupku, no doveo je do toga da žene budu u još goroj poziciji. One će naime, po novom Zakonu, za odvođenje djece iz kuće nasilnog oca trebati njegovo dopuštenje.
Zašto sam ostala?
Vjerojatno prvo pitanje koje bilo kome padne na pamet kada čuje priču o obiteljskom nasilju je „Zašto je ostala s njim?“. Ili možda varijacija „Zašto ga nije ostavila?“. Upravo ovakvi komentari naveli su izvjesnu Beverly Gooden da putem Twitera pokrene #WhyIStayed kampanju prije desetak dana. Ona je i sama prošla obiteljsko nasilje, a konkretan „okidač“ za pokretanje kampanje bili su komentari na objavljenu snimku američkog sportaša Raya Ricea, kako udara i onesvještava svoju zaručnicu u liftu prošle zime. Naime, Janay je nakon objave snimke stala uz Raya, sada svog muža, pa čak i preuzela dio krivnje, što je izazvalo salvu negativnih komentara spram nje.
Gooden je, vidjevši komentare, na svom Twiter računu počela nizati razloge zašto nije otišla ranije, zašto joj je trebalo više od godinu dana svakodnevnog zlostavljanja da konačno kaže „ne“. Svaki status, ujedno i jedan razlog, bio je popraćen hashtagom #WhyIStayed, a zasigurno nije mogla ni sanjati kakve će reakcije izazvati njen spontani postupak.
Ubrzo se cijela stvar proširila internetom i žrtve nasilja su, pod jednakim hashtagom, počele stavljati svoje razloge. „Gledala sam to kod kuće, pa kako da znam da ljubav može biti drugačija“, „Bolesna sam, a on je plaćao moje liječenje“, „Kad sam htjela pobjeći, blokirao mi je vrata sobe i spavao ispred cijelu noć“, „Stalno mi je ponavljao da ako me on ne može imati, nitko neće“, samo su neki od razloga. Hashtag je u samo 24 sata od prve objave bio upotrijebljen više od 46 tisuća puta, a ubrzo se pojavio i hashtag #WhyILeft koji je nastavio cijelu priču.
Prema američkoj National Domestic Violence Hotline, žrtvi u prosjeku treba sedam pokušaja bijega iz veze, da bi konačno uspjela, i to predstavlja najopasnije vrijeme za žrtvu. Tada nasilnik osjeća da gubi moć i često pribjegava nasilnim, a nerijetko za žrtvu pogubnim postupcima. Među razlozima ostajanja u nasilnoj vezi/braku uglavnom se navodi strah, briga za djecu, vjera u to da će se partner promijeniti, nedostatak potpore izvana, sram i slično.
Iako statistički podaci unatrag nekoliko godina pokazuju da se stopa obiteljskog nasilja u Hrvatskoj smanjuje, nasilje je i dalje prisutno. Cijelu priču dodatno pogoršava silna birokracija te usporenost pravosuđa, kao i slaba zaštita žrtava od nasilnika. Udruge civilnog društva i državni uredi tijekom cijele godine upozoravaju na važnost dijaloga, istupanja u javnost te pomoći žrtvama, no ništa od toga neće previše pomoći ako se stvari ne počnu rješavati odmah, konkretno i u korist žrtava, a nasilnici ne počnu rigorozno kažnjavati.
Foto: 123rf, Printscreen CNN
