Josephine Ida Zec sasvim je normalna 13-ogodišnjakinja, a opet toliko drugačija. Sa samo 11 godina sudjelovala je u natjecanju gdje je trebalo osmisliti ideju u 60 sekundi. Osvojila je treće mjesto, a ubrzo nakon toga napisala i svoju knjigu. Danas vodi vlastiti projekt podučavanja tinejdžerki programiranju i sudjeluje na “pitchu” kao velika.
Bilo bi zanimljivo reći “Sve je počelo tad i tad”, no Josie, kako ju zovu odmilja, tvrdi da je oduvijek voljela kompjutere i informatiku te da je htjela znati kako funkcionira internet. Programiranje joj je zabavno i “cool”, a s obzirom da je u svom društvu uglavnom bila jedina djevojka s takvim afinitetima, odlučila je poraditi na tome da djevojaka njenih godina u IT svijetu bude više.
Konferencija koja je sve pokrenula
Josieina majka Tina, profesorica na ZŠEM-u, prijavila je Josie i sebe za sudjelovanje na EuroPython konferenciji u Berlinu. Manifestacija je organizirana s namjerom motivacije žena na učenje o kodiranju, a Josie je došla kao najmlađi sudionik. U sklopu konferencije sudjelovala je i na eventu DjangoGirls i oduševila se: “Bilo je super, učila sam programirati i zabavljala se istovremeno. Glavna tema bilo je kreiranje web stranica, a tijekom svog sudjelovanja na konferenciji upoznala sam ljude iz Googlea, Amazona i drugih velikih kompanija. Prijavile smo se jer sam htjela naučiti nešto novo, a i volim ovakve evente. Svidjela mi se atmosfera, jedino bih voljela da ima više tinejdžerki”.
Upravo potaknuta manjim sudjelovanjem djevojčica na ovakvim eventima, Josie je pokrenula vlastiti pilot projekt Pyxie Dust, koji je predstavila na konferenciji u Berlinu. Riječ je o događanju koje za cilj ima pomoći djevojkama u dobi od 13 do 18 naučiti kodirati. Sredinom rujna održan je prvi PixieDust event, u prostorijama Impact Huba u Zagrebu, a okupio je 12 djevojčica željnih znanja. U tri dana trajanja polaznice su, od stručnjaka iz Hrvatske i Mađarske, učile kako izraditi web stranicu te koristiti kompjuter veličine kreditne kartice, a uz to su sudjelovale i u kreativnim radionicama drugačije vrste, kaže Josie: “Prvi dan su došle sve cure pa smo imale “low-tech” dan, ukrašavale majice, izrađivale vlastite robote i slikale se, a u subotu smo krenule s “hard core” kodiranjem”.
Impact Hub je pružio prostor, Django Software potrebna sredstva, a svi mentori svoj su dio posla odradili volonterski, tako da je i sudjelovanje bilo u potpunosti besplatno. Idući event trebao bi biti organiziran u Varaždinu, početkom iduće godine, a za lipanj je u planu i ljetni tehnološki kamp.
“Razlog zašto ovo radim je zato što će puno djevojaka i mladića vjerojatnije otići na Facebook umjesto da naprave nešto produktivno. Ovaj događaj je važan jer djevojke treba educirati kako internet funkcionira i kako ljudi kodiraju. To je zabavna manifestacija gdje djevojke mogu upoznati nove prijatelje i zabaviti se kroz učenje o tehnologiji.”
Budućnost je budućnost
Josie je od samog starta imala potporu obitelji, prijatelja i mentora. U svom je društvu zasad jedina s ovakvim ambicijama i iskustvom no, iako ju prijatelji podržavaju u svemu što radi, nada se da će uskoro upoznati nekoga sličnog. Još uvijek, naravno, ne zna čime se točno želi baviti u životu, no kaže da jako voli tehnologiju i glazbu pa će vjerojatno ići u tom smjeru, a možda i to dvoje spojiti u svoju karijeru snova. “Budućnost je budućnost”, kaže mi i stavlja me na moje mjesto, jer na to joj zaista nemam što reći.
Trenutno pohađa Prvu katoličku osnovnu školu u Zagrebu, a želja joj je nakon toga upisati IB program na MIOC-u, jer je međunarodan i nudi joj više mogućnosti prilikom upisa na fakultet. Kojim god smjerom u životu krene, želimo joj sreću s njenim željama i svakako ćemo ovu mladu ženu “imati na oku” u narednim godinama.
Video: Josiein govor na EuroPython konferenciji
