Svako toliko u komentarima različitih članaka na internetu ili statusa na društvenim mrežama nailazim na istu osobu. Ona je mlada žena, bavi se društvenim mrežama i navodno je stručnjak. Možemo slobodno reći da „iskače iz paštete“ kad su u pitanju društvene mreže i srodne teme, no povod ovom članku nije to što komentira, već sadržaj njenih komentara.
Iako internet trpi neprofesionalne komentare, vrijeđanja i ismijavanje građana, korisnika, kupaca i ostalih, na kraju krajeva poanta opcije komentiranja i jest da svatko izrazi svoje mišljenje, status „stručnjaka“ nipošto ga ne trpi. Upravo to me potaknulo da istražim što drugi podrazumijevaju pod izrazom „stručnjak“ te što bi pravi stručnjak trebao biti.
Stručnjak stavlja struku na prvo mjesto
Proučite li malo članke o tome kako postati stručnjak u određenom području, uglavnom ćete naići na savjete u stilu „čitajte puno knjiga i skupljajte praksu“ te „shvatite da je ekpertiza relativna“. I sve je to istina, no nakon godina suradnje s brojnim domaćim i stranim profesorima, menadžerima, direktorima, novinarima i poduzetnicima, naučite razlikovati „prave stručnjake“ od „kvazi stručnjaka“. Iako je preduvjet za stručnjaka opsežno znanje i dugogodišnje iskustvo rada (uključujući i princip pokušaj-pogreška), postoje neke ljudske osobine koje čine istinske stručnjake.
Za početak, stručnjak, kako i sam oblik riječi predlaže, više od svega cijeni struku. Iako ne mora nužno obrazovanjem dolaziti iz te struke, važno je da se u njoj razvija, ali da prije svega radi na razvoju same struke, bilo kroz istraživanja, edukaciju, pokretanje projekata, unaprjeđenje postojećih projekata i sl. Stručnjaku će struka uvijek biti iznad svega, tu nema mjesta egu. On sve što radi radi iz ljubavi prema struci i upravo zbog nje uživa u daljnjem vlastitom napretku. Želi se razvijati u toj struci zato što ju voli, zato što je ona njegov poziv, bolit će ga kada struka nazaduje, kada joj drugi ruše obraz i činit će sve što je u njegovoj moći da to izmijeni.
„Svako posjeduje upravo onoliko taštine koliko mu nedostaje razuma“ – Friedrich Nietzsche
Stručnjak svoje znanje dijeli, on pomaže. Naiđe li na nekoga tko loše obavlja posao ili ne zna baš kako se u njemu snaći, stručnjak će iskoristiti svoje znanje i iskustvo za pomoć onome tko nije još na njegovoj razini. On će uvijek uputiti konstruktivnu kritiku i sebe staviti na raspolaganje za daljnje upite i rasprave. Također, nikada neće svoje znanje koristiti da bi potkopavao rad i trud drugih jer je svrha njegovog rada napredak, a uništavanje tuđeg rada nikako se ne svrstava u napredak.
Stručnjak je, nadalje, profesionalac. On će uvijek zadržati ljudsku razinu razgovora, nikada neće vrijeđati, povisivati ton i postavljati se neprijateljski prema drugoj strani. Čak i ako se druga strana tako postavi prema njemu, on će svoj stav braniti argumentima, iskustvom i znanjem, a ne napadom. Sistem „napad je najbolja obrana“ kod njega ne prolazi jer njemu to ne treba, on ima pokriće i nikakve diverzije nisu potrebne.
Stvaranje negativnog osobnog brenda
Stručnjak zna da sve što kaže javno, pod vlastitim imenom i prezimenom, stvara sliku o njemu. Bez obzira hoće li tu sliku vidjeti 100 ljudi ili 100 tisuća ljudi, jednom stvorena ta se slika teško mijenja. Iz perspektive izgradnje uspješnog osobnog brenda, vrijeđanje nikako ne dolazi u obzir. Priprostim načinom razgovora osoba, naročito u poslovnom svijetu, nikako ne gradi pozitivnu sliku o sebi, već upravo suprotno – imidž negativne i neprofesionalne osobe, s kojom je teško surađivati, koja često ulazi u konflikte te može naštetiti i ugledu tvrtke.
Kod stručnjaka nema mjesta taštini. On zna da su titule imaginaran pojam, samo je ono što je u čovjeku – stvarno. On ne radi na izgradnji svoje slike u javnosti prvo, pa onda na svemu ostalome. On radi na sebi, a njegovi postupci i rezultati grade dalje njegov imidž. On ne mora reći da je stručnjak, on će to dokazati. Njemu je najvažnije podijeliti svoje znanje, ukazati na probleme, za njega ne postoji pitanje koje nije vrijedno odgovora.
I posljednje, stručnjak je u svakom trenutku svjestan da ne zna sve. Nitko ne zna sve, pa čak ni u jednoj struci. Baš zato što je toga svjestan, uvijek može biti dovoljno skroman pred licem struke kojom se bavi, a dovoljno siguran da se i u trenutku neznanja može snaći. Ne zato što je „žmukler“, nego zato što će već za deset minuta znati ono što u tom trenutku nije znao.
Riječ “stručnjak” danas se olako koristi, a važno je znati da ona za sobom povlači cijeli jedan sklop razmišljanja i djelovanja prvenstveno usmjeren na razvoj pojedinog područja te edukaciju drugih. Zanimljivo je i, primjerice, da je jedna od preporuka za uređivanje LinkedIn profila, upravo izbjegavanje tog pojma. Bolje je korištenje konkretnih vještina i iskustava, umjesto npr. natpisa “PR stručnjak”, jer napredak tehnologije i znanja vrlo vas brzo može “pregaziti” pa nećete ni moći više biti smatrani stručnjakom. Možda bi najbolje bilo reći da se svatko tko jednog dana želi biti smatran stručnjakom, treba prvo razvijati kao čovjek, potom kao djelatnik neke struke, a tek onda kao stručnjak u nekom području.
Foto: printscreen www.Ted.com – Margaret Gould Stewart
