Radnici u Hrvatskoj nikako na zelenu granu. U prilog tome ide i, nedavno usvojen, novi Zakon o radu kojim su vladajući, kako tvrde, htjeli potaknuti zapošljavanje, spriječiti rad na crno, smanjiti troškove rada te fleksibilizirati tržište rada. Lijepo je to sve zamišljeno, no da bi ikakav zakon funkcionirao potrebne su dvije stvari: dosljedno provođenje zakona te usklađivanje svega ostaloga kako bi se zakon nesmetano mogao provoditi. A tu Hrvatska zakazuje.
Iako su namjere novog ZOR-a naoko plemenite, izmjene zapravo omogućavaju još veću manipulaciju radničkim pravima, a poslodavcima ne donose ništa naročito korisnoga po pitanju poticanja zapošljavanja ili olakšavanja poslovanja.
Novi Zakon o radu „non pasara“
Novi ZOR izglasan je bez potpore Sindikata, javnosti pa čak i poslodavaca. Iako se od nekih rigidnih prijedloga odustalo, većina novih izmjena ponovo vrijedi „ako drugačije nije uređeno aktom u tvrtki ili kolektivnim ugovorom“, što radnike opet ostavlja na milost i nemilost poslodavcu.
Produljenje radnog tjedna prva je stvar koja je zasmetala javnosti, no nije sve crno-bijelo. Naime, nove izmjene dopuštaju produljenje radnog tjedna na 60 sati, za razliku od dosadašnjih 40, no predviđaju da prosječan tjedni rad u periodu od četiri mjeseca ne smije premašivati 48 sati, što znači da ukoliko poslodavac jedan mjesec poveća fond sati, do isteka roka od četiri mjeseca mora ga smanjiti kako bi prosjek bio 48 sati tjedno. Hoće li se poslodavci toga pridržavati, to je već druga stvar, ali najveći problem mogla bi biti evidencija, odnosno računanje sati i provođenje cjelokupne računice u djelo. Dodatno kompliciranje ionako komplicirane birokracije. Nove odredbe omogućuju i „rošadu“ radnika između više tvrtki istog poslodavca, pa i njihovo ustupanje tvrtkama u inozemstvu.
Agencijski rad opet bolna točka
Iako bi agencijski rad mogao biti organiziran kvalitetno i služiti kao spominjana „fleksibilna“ verzija tržišta rada, za poslodavce koji nemaju potrebu za stalno zaposlenima već ih „unajmljuju“ po projektu, u Hrvatskoj je on sinonim za izrabljivanje. Moja sugovornica, koja je radila na ovaj način, ističe da agencijski radnici u praksi nemaju gotovo nikakva prava, od toga da ne mogu dobiti godišnji do rada na minimalcu. Druga, pak, kaže: „Imam neki osjećaj da ću biti vječni djelatnik na određeno ili vječni outsourcani djelatnik. Ježim se od pomisli da će hrvatska radna snaga biti u pogodnu od jutra do mraka, na određeno, preko agencija, obespravljena, nemoćna“.
Novim izmjenama agencijski će radnici istom poslodavcu moći biti iznajmljeni na tri umjesto na samo jednu godinu, a u periodu kada nisu iznajmljeni neće dobivati plaću već će im biti isplaćivani samo doprinosi na minimalac, osim ako imaju ugovor na neodređeno. Ugovor na neodređeno, pak, vjerojatno neće imati puno radnika baš zato jer agencija u slučaju neiznajmljivanja takvog radnika istome mora isplaćivati plaću, ali i zato jer novi Zakon pomiče dosadašnji rok od tri godine unutar kojih se uzastopce mogu sklapati ugovori na određeno, na završetak obavljanja posla, drugim riječima – unedogled. S druge strane, agencijski radnici moći će se udruživati u sindikate i imati ista prava kao stalni zaposlenici, osim božićnica i regresa. Živi bili pa vidjeli!
Ono što dodatno brine ženski dio populacije jest odbacivanje amandmana da se trudnicama, novorotkinjama i dojiljama zabrani noćni rad, osim ako one to izričito ne traže, te ukidanje zaštite od otkaza u slučaju likvidacije društva. Rad na određeno da ne spominjemo. Neće trudnice tako bez problema moći dobiti otkaz, ali će ga moći dobiti pod istim uvjetima kao i drugi radnici. S druge strane, radnicima koji su bili na porodiljnom/rodiljnom dopustu daje se mogućnost iskorištavanja godišnjeg do kraja godine, a ne do kraja lipnja kao dosad, prekovremeni rad poslodavac mora pisanim putem tražiti od radnika, zastarni rok se kod potraživanja radnika produžuje s tri na pet godina, štrajk zbog neisplate plaća može se organizirati odmah po neisplati, a ne tek za 30 dana kao dosad i sl.
Prema podacima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, koje je u svom apelu iznijela Ženska fronta za radna i socijalna prava, oko 90% novozaposlenih žena radi na određeno vrijeme, 64,9% tih žena je u fertilnoj dobi, a 43,4% je bez djece, iako ih želi imati. Kao najčešću vrstu spolne diskriminacije njih 34,1% navodi upravo neproduživanje ugovora o radu.
Percepcija javnosti – negativna
Iako se vladajući opravdavaju plemenitošću namjera i nužnošću poteza, radnici iz prakse znaju kako naši zakoni funkcioniraju i suglasni su – novi ZOR samo dodatno srozava prava radnika i pretvara ih u roblje. Moje brojne sugovornike na ovu temu najviše brine upravo rad na određeno vrijeme te preko agencije, zbog uvjeta koje uglavnom podrazumijeva. „Novi ZOR doživljavam kao novi udar na ionako premala i preskromna prava radnika. Sumnjam da će, kako se brane vladajući, novi zakon utjecati na smanjenje broja nezaposlenih i potaknuti gospodarstvo. Baš oprečno, radnici će biti marionete koje moraju plesati kako poslodavac svira, a zakon ne da ne štiti njihova prava, nego s njima poslodavci mogu raditi što hoće, od preraspodjele radnog vremena, do otkaza i neplaćanja. Suludo“, mišljenje je jedne radnice.
„Svakom radniku je u interesu da radi i naravno da njegova prava budu zaštićena. Novi Zakon stavlja radnike, i to naročito starije, u izuzetno nepovoljan položaj. To je samo nastavak srozavanja prava radnika, stanje je sve gore“, odlučna je jedna starija sugovornica.
Sve ovo dokazuje da problem možda i nije u samom Zakonu već njegovom provođenju, odnosno neprovođenju, ali i u cjelokupnom sustavu. Radnici iz iskustva tvrde da brojne odredbe Zakona dosad nisu funkcionirale pa vjerojatno neće ni ove, a izrabljivačke poslodavce se ne sankcionira. Glavni problem novog ZOR-a je što ima puno “rupa, ostavlja puno prostora za zlouporabu, a odgovornost leži prvenstveno u institucijama koje bi ga trebale provoditi te sankcionirati one koji ga zloupotrebljavaju.
Postoje poslodavci koji samo žele raditi, napredovati i svojim radnicima ponuditi isto, no postoje i oni koji glavninu svoje uštede i profita temelje upravo na smanjenju radničkih prava. Najave da će se novi Zakon uskoro opet mijenjati već su krenule, a radnici se dotad mogu nadati da će poslodavci biti razumni i humani te više od svega cijeniti čovjeka i njegov rad, a ne par kuna uštede.
Foto: 123rf
