Do maloprije nisam imala pojma koja žena je osvojila Wimbledon ove godine, evo iskreno. Još manje znam tko je Petra Kvitova, inače tenisačica koja nosi titulu pobjednice ove godine. S druge strane, mislim da većina nas zna da je prije nekoliko dana Wimbledon u muškoj konkurenciji osvojio Novak Đoković, a složit ćete se i da svi znamo tko je on… i kako izgleda, i s kime se ženi uskoro, i gdje ljetuje… Žene u sportu nemaju taj tretman.
Žene u sportu znače manje gledatelja
Gilles Simon, francuski tenisač, prije dvije godine izrekao je nešto što je dobar dio populacije dočekao „na nož“. Simon je u jednom intervjuu ustvrdio da tenisačice ne bi trebale biti jednako plaćene kao i tenisači, s obzirom da muškarci igraju zanimljiviji tenis i privlače više gledatelja. Iako su ga zvijezde poput Marie Sharapove i Serene Williams napale, izjava je zapravo poslovno logična – koliko love doneseš, toliko i dobiješ, zar ne? Tako barem biznis funkcionira, a sport je danas ipak prvenstveno biznis.
Đoković je kao broj jedan ove godine zaradio 1,76 milijuna funti, a njegov protivnik Roger Federer 880 tisuća. Isti iznos dobile su i Kvitova te njena protivnica Eugenie Bouchard, što dokazuje da su tenisačice plaćene jednako kao i muškarci. No to je tako u velikim natjecanjima i visoko rangiranim pozicijama, što više odmičemo na rang listi ili gledamo mala natjecanja, žene zarađuju manje od svojih kolega.
No tenis ima najmanje problema. Žene u drugim sportovima zarađuju puno manje od toga, ali i puno manje od muških kolega. Muški sport, ne samo da sam po sebi donosi više novca jer je ljudima zanimljiviji, već nastavno na to privlači i više sponzora te medijske pažnje njima i klubovima. Zato o njima sve znamo.
Rijetke su one sportašice koje uspiju postati toliko poznate da zarađuju više u honorarima, ali i ostalim angažmanima. Primjer je Maria Sharapova koja je prošle godine bila na 22. mjestu Forbesove liste najbolje plaćenih sportaša, kao jedina žena na listi zajedno sa Serenom Williams, s time da su obje većinu novca zaradile sponzorskim ugovorima ili vlastitim biznisom.
No sportašice se žale prvenstveno na uvjete u sportu i nedostupnost aktivnosti ženama od najranije dobi. Nadalje, s obzirom da su kasnije od muškaraca počele profesionalno sudjelovati u sportu, a neki sportovi i dalje podliježu zastarjelim pravilima, u startu imaju težu poziciju pa je problem zapravo u onom djelu koji još nije ni dotakao slavu i velike novce. A ipak, na to se sve svodi. Da ne spominjemo komentare tipa da je žena koja se intenzivno bavi sportom „muškobanjasta“, a muškarac je jednostavno „bog“. Sport se, nažalost, i dalje prvenstveno gleda kao mušku aktivnost.
Ravnopravnost na svim frontama
Jedna od glavnih stvari koje se tenisačicama spočitava vezano uz honorare je vrijeme trajanja meča. U ženskom tenisu meč se osvaja na dobivena dva od tri seta, dok je kod muškaraca taj broj dva od pet, što rezultira dugotrajnijim i fizički zahtjevnijim mečevima. Izvor ove razlike leži u mišljenju da žene ne mogu izdržati dulji meč, no tko može reći da je to zapravo tako?
Kako to da duljina maratona iznosi jednako za sve, a ne recimo 30 km za žene? Duljina trajanja teniskog meča veže se i na mogućnosti za oglašivače. Kraći meč naravno znači i manje vremena za oglase i potencijalnu zaradu. Dodatno, ženski mečevi redovito imaju manje gledatelja, a i cijele ulaznica su manje, što organizatorima opet donosi manju zaradu. Stoga, logika nalaže da muškarci donose više love i trebali bi zarađivati više od žena.
Ovdje se zapravo ne radi o spolnoj diskriminaciji već čistom biznisu. Da se ista stvar događa između istih spolova, ali primjerice različitih dobnih skupina, nitko se zasigurno ne bi žalio što jedni zarađuju manje. Primjerice, nogometni juniori zarađuju manje od seniora, poznatih faca koje svi poznajemo. A nogometaši opet zarađuju više od skijaša. I to je sasvim logično.
Poanta sporta je spektakl i tko ponudi veći spektakl više će i zaraditi. Žene će se očito morati potruditi ponuditi veći spektakl. No da bi to mogle, moraju prvo imati iste uvjete kao muškarci. Statistike pokazuju da u Americi muškarci dobiju 179 milijuna dolara više od žena u sportskim stipendijama, dok „ženski sportovi“ na fakultetima dobiju tek 24% sredstava namijenjenih sportu. Da žene u startu imaju iste uvjete kao i muškarci, možda bi i njihov „spektakl“ društvu bio interesantniji.
Foto: fanpop.com
