Posljednjih dana, nakon uhićenja bivšeg ministra Vilija Beroša, podigla se velika rasprava u medijima i na društvenim mrežama oko slučaja bivšeg ravnatelja KBC-a Split Julija Meštrovića, koji je odbio primiti mito. Ključno pitanje koje se postavlja je: treba li takvo ponašanje slaviti ili bi ono trebalo biti nešto normalno? Mnogi su podijeljeni – jedni smatraju da je isticanje takvih primjera ključno, dok drugi vjeruju da čin koji bi trebao biti standardan ne treba dodatno uzdizati.
“Kao stručnjakinja s više od 15 godina iskustva u području bihevioralne etike – discipline koja s psihološkog aspekta istražuje zašto ljudi donose etičke ili neetičke odluke – želim ovdje pružiti znanstveno utemeljeno objašnjenje koje će osvijetliti ovu kompleksnu temu”, napisala je Silvija Vig u LinkedInu statusu kojeg prenosimo u nastavku.
Zašto nije lako uvijek postupati etično?
Jedan od ključnih razloga zašto se ljudi ne ponašaju uvijek etično leži u činjenici da etičko donošenje odluka ne ovisi isključivo o individualnim karakteristikama, već i o situacijskim čimbenicima. Dan Ariely, profesor bihevioralne ekonomije, u svojoj knjizi Predvidljivo iracionalni objašnjava: “Stvari oko sebe uvijek gledamo u odnosu s drugim stvarima. Ne možemo si pomoći”.
Drugim riječima, naše odluke nisu izolirane; one su pod utjecajem konteksta i okruženja u kojem se nalazimo. Moralna svjesnost pojedinca sigurno igra značajnu ulogu, ali nije jedini čimbenik. Što je osoba na višoj razini moralne svjesnosti, to je manja vjerojatnost da će pod utjecajem vanjskih čimbenika donijeti neetičnu odluku.
Kohlbergova teorija moralnog razvoja
Lawrence Kohlberg, poznati psiholog, razvio je Teoriju moralno kognitivnog razvoja, koja opisuje šest razina moralne svjesnosti kroz koje pojedinci prolaze. Prema njegovom istraživanju, većina odraslih osoba nalazi se na trećoj i četvrtoj razini moralnog razvoja, dok samo 20-25% ljudi doseže petu i šestu razinu. Najviša, šesta razina, rezervirana je za svega 5-10% populacije.
Osobe na višim razinama moralnog razvoja donose odluke vođene univerzalnim etičkim principima, dok većina donosi odluke prema društvenim normama ili strahu od kazne. Situacijski čimbenici, poput društvenog pritiska ili mogućnosti osobne koristi, imaju znatno manji utjecaj na one na višim razinama. No, za većinu, ti vanjski utjecaji mogu biti presudni.
Pročitajte više: Silvija Vig: Veća plaća znači i veći rizik da vas se uhvati “s prstima u pekmezu”
Utjecaj situacijskih čimbenika na odluke
Ponašanje ljudi često je oblikovano specifičnim okolnostima u kojima se nalaze. Tijekom etičkih edukacija koje provodim, polaznicima postavljam dva pitanja:
- Smatrate li davanje mita ispravnim? U gotovo 100% slučajeva odgovor je ne.
- Biste li dali mito da spasite život voljene osobe (dijete, roditelj, partner)? Na ovo pitanje isti sudionici, u istoj minuti, odgovaraju suprotno – da.
Ova promjena odgovora jasno pokazuje koliko situacijski čimbenici mogu utjecati na donošenje odluka. Iako teoretski znamo što je ispravno, u kritičnim situacijama često donosimo odluke koje se temelje na kontekstu, a ne na apstraktnim moralnim pravilima.
Normalizacija neetičnog ponašanja
Profesor @Benjamin van Rooij u svojim istraživanjima pokazuje da kada se određeno ponašanje često pojavljuje u društvu, ono se počinje smatrati normalnim. Drugim riječima, učestalost određene prakse može zamagliti percepciju njene etičnosti. Ako su korupcija ili slične neetične prakse široko rasprostranjene, ljudi ih s vremenom prestaju doživljavati kao loše i počinju ih smatrati dijelom svakodnevnog života.
Ova pojava dodatno se pogoršava ako pojedinci koji se upuštaju u neetične radnje ne snose značajne posljedice. Tada se javlja razmišljanje: “Ako svi to rade i prolaze nekažnjeno, zašto ne bih i ja”?
Poticaji i pritisci u poslovnom svijetu
Posebno je zanimljiv utjecaj poticaja i nagrada na etičko ponašanje. U poslovnom svijetu često se koristi sustav bonusa, stimulacija ili drugih nagrada (tu možemo govoriti i o mitu), za postizanje financijskih ciljeva. Međutim, ako su te nagrade isključivo vezane uz rezultate poput povećanja prodaje ili sklapanja ugovora, mogu potaknuti neetično ponašanje.
Što je veća nagrada, a moralna svjesnost pojedinca niža, to je veća vjerojatnost da će taj pojedinac kršiti etičke standarde kako bi ostvario zadani cilj. Ovaj mehanizam objašnjava zašto se ponekad u organizacijama pojavljuju skandali vezani uz lažiranje podataka, davanje mita ili druge oblike korupcije.
Prilike i ‘Prilika čini lopova’
Još jedan važan situacijski čimbenik su prilike. Dobro poznata poslovica kaže: “Prilika čini lopova”. Pojedinac može moralno osuđivati određeno ponašanje dok ga promatra izdaleka. No, kad mu se pruži prilika za osobnu korist ili za rješavanje problema putem neetičnih sredstava, moralni standardi često padaju u drugi plan.
Znanstvena istraživanja pokazuju da ljudi, kad im se pruži prilika, često varaju. Naravno, razina moralnog razvoja i dalje igra ključnu ulogu – oni na višim razinama moralnog razvoja manje su skloni takvom ponašanju. Međutim, prilika ili situacija može premostiti čak i čvrsta moralne uvjerenja kod osoba na nižim razinama moralne svjesnosti.
Pročitajte više: Policija uhitila Beroša! Razriješen je dužnosti ministra, ‘pao’ i poznati liječnik
Zašto trebamo slaviti etična ponašanja?
S obzirom na sve navedeno, trebamo li slaviti čin bivšeg ravnatelja KBC-a Split koji je odbio mito? Apsolutno da.
Kao društvo, često smo skloni isticati negativne primjere i korupcijske afere, ali time riskiramo normalizaciju neetičnih ponašanja. Nasuprot tome, slavljenje pozitivnih primjera, poput ovoga, može imati snažan edukativni i motivacijski učinak. Takvi uzori pokazuju da je moguće djelovati etično, čak i u situacijama gdje se čini da su vanjski pritisci i poticaji izuzetno snažni.
Zaključak
Etično ponašanje nije uvijek jednostavno, jer je rezultat složene interakcije između individualnih karakteristika i situacijskih čimbenika. Većina ljudi se nalazi na razinama moralne svjesnosti gdje vanjski faktori mogu značajno utjecati na njihove odluke.
Kao društvo, trebamo stvarati okruženje koje potiče etično ponašanje, ali i isticati pozitivne primjere koji mogu inspirirati druge. Samo tako možemo postupno mijenjati društvene norme i jačati kulturu integriteta.
Slavimo one koji donose teške, ali ispravne odluke – jer upravo oni oblikuju budućnost u kojoj će etika i odgovornost postati standard, a ne iznimka.
Više o procesima donošenja (ne)etičkih odluka, što sve utječe na (ne)etičko ponašanje i zašto ne primjećujemo da smo napravili nešto neetično, pročitajte u knjizi Poslovna etika, 2. dopunjeno izdanje, autorice dr.sc.Silvije Vig – https://www.codupo.hr/ ili https://www.poslovnaetika.com/.
Foto: Canva / Privatna arhiva / Facebook
