Rak dojke će zahvatiti jednu od deset žena u Hrvatskoj, odnosno oko 3000 žena godišnje, te oko jedan posto muškaraca. Među najznačajnije rizične čimbenike razvoja raka dojke spadaju dob, kasna menopauza, rana menstruacija, rađanje poslije 30. godine života, liječenje zračenjem i genetska predispozicija. Na neke od njih nije moguće utjecati, no, upozoravaju stručnjaci, zdravim životnim navikama rizik od pojave raka i drugih bolesti može se smanjiti za čak 30 posto. Za sve generacije, neovisno o spolu, ključan je samopregled dojki, kao najbolji način praćenja stanja između kontrolnih pregleda. Zna to najbolje Ljiljana Vukota.
Ljiljana je glavna tajnica Udruge žena oboljelih i liječenih od raka SVE za NJU, ona je majka, ona je psihologica i ona je – žena koja je prije gotovo 20 godina preboljela rak dojke. Na izmaku „ružičastog listopada“, mjeseca u kojem se podiže svijest o preventivnom djelovanju protiv raka dojke, s Ljiljanom smo porazgovarali o Udruzi SVE za NJU, samopregledu, prevenciji i borbi protiv raka dojke te emocionalnom apelu „Draga mama, molim te brini o sebi jer mi trebaš, jer te volim, jer si moja jedina mama“ koji je dobilo 100.000 žena diljem Hrvatske u sklopu projekta „Mama, budi zdrava!“.
Emocionalni apel
Ružičasti listopad je vrijeme u godini kada podižemo svijest o raku dojke. Zahvaljujući Udruzi SVE za NJU, više od 100.000 žena u Hrvatskoj dobilo je emocionalni apel u sklopu projekta „Mama, budi zdrava!“. Kao mama i osoba koja je proživjela borbu s rakom, kako se osjećate kada čujete emocionalni apel djece?
Duboko sam ganuta porukama djece koje šalju majkama. Mislim da se tako osjeća većina majki kad dobije letak koji je njezino dijete posebno personaliziralo baš za nju. Voljela bih da sam i sama dobila takvu poruku od svoje djece – mama, budi zdrava. S uputama i informacijama koje sadrži letak i web stranica možda bih još ranije otišla na pregled i izbjegla kemoterapiju.
Mislite li da taj oblik podrške može biti ključan u poticanju drugih žena da brinu o svom zdravlju?
Za neke žene će sigurno biti ključan jer će im poslužiti kao podsjetnik da brigom o vlastitom zdravlju, brinu o cijeloj obitelji. Iako se vjerojatnost razvoja bolesti može smanjiti uvođenjem zdravih životnih navika, na brojne se čimbenike ne može utjecati. Zato nam je važno da educiramo što veći broj ljudi da je jedini način na koji se rak dojke može preboljeti, njegovo rano otkrivanje i početak liječenja.
Vjerujem da će ovaj projekt dati značajan doprinos ukupnom dizanju svijesti uz sve ostale preventivne akcije koje provode druge udruge i institucije. Ipak, mislim da smo mi na najbolji način integrirali kognitivne, emocionalne i akcijske elemente, budući da su u projektu glavni saveznici upravo oni koji će roditelje najbolje motivirati na odlazak na pregled – njihova djeca. Mladi imaju izniman utjecaj na svoje roditelje, a tijekom „ružičastog listopada“ taj će utjecaj usmjeriti da ih potaknu na akciju.
Kako udruga SVE za NJU educira djecu o važnosti brige za zdravlje, i koje poruke im nastojite prenijeti?
Školama smo pripremili prezentaciju koju učitelji i nastavnici koriste kao edukativni materijal prilikom dijeljenja letaka đacima. Ne pričamo im o bolesti, nego o tome kako usvojiti odgovorne navike i štititi svoje zdravlje. Važno nam je da shvate da je briga o vlastitom zdravlju bitna, ali i dočarati im da u ovom trenutku preuzimaju ulogu ambasadora za svoje majke. Indirektno im istu poruku šaljemo kroz djela, jer poticanjem žena da usvoje naviku redovitih kontrola, potičemo i samu djecu, koja najbolje uče gledajući druge.
Pročitajte više: Četiri promjene na koži koje mogu ukazivati na rak dojke
Preventivni pregledi spašavaju život
Prema statistici, rak dojke pogađa 1 od 10 žena u Hrvatskoj. Rizična skupina su žene starije od 50, ali – preventivni pregledi važni su i za mlađe. Kada krenuti?
Treba krenuti od mladenačke dobi. Svaka djevojka bi trebala upoznati svoje tijelo, naučiti kako obaviti samopregled, imati svojeg liječnika obiteljske medicine i ginekologa te se savjetovati s njima jer nisu sve žene u jednakom riziku. Najbolje je prepustiti liječniku obiteljske medicine da, uvažavajući način života i obiteljsku anamnezu pojedine osobe, savjetuje vrstu i redovitost pregleda.
Načelno, prva mamografija se preporučuje u dobi od oko 40 godina, a dotad se sugerira samopregled i ultrazvuk. U okviru Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka dojke, žene starije od 50 godina u Hrvatskoj imaju pravo na besplatnu mamografiju svake dvije godine. Budući da su one na taj način pokrivene, u ovom projektu obuhvaćamo i žene koje su mlađe te se moraju osloniti na sebe i svoju svijest o potrebi redovitih kontrola.
SVE za NJU pruža besplatnu psihološku podršku oboljelima. Kakvu ulogu igra psihološka podrška u procesu liječenja onkoloških pacijenata i koliko je trenutno dostupna u našim zdravstvenim ustanovama?
Nažalost, psihološke potrebe onkoloških bolesnika nisu zadovoljene koliko bi trebale biti. Dugi niz godina zagovaramo otvaranje specijaliziranih savjetovališta i vidimo neke male pomake, ali psihoonkologija još uvijek nije prepoznata u zadovoljavajućoj mjeri. Na stranici psihoonkologija.hr nudimo sadržaje vezane upravo uz psihološke teškoće onkoloških bolesnika, a izgradili smo i adresar stručnih i besplatnih savjetovališta koja se za njih nude – 17 u našem zdravstvenom sustavu i 7 u udrugama.
Po struci ste psiholog, a i sami ste u nekoliko navrata priznali da vam je psihološka podrška bila ključna u vrijeme kad ste i sami bolovali. Kako ste nastojali pomoći sami sebi?
Da, i meni je bila potrebna psihološka podrška. Jedan od razloga zašto sam se angažirala u SVE za NJU je taj što sam potrebu za pomoći prepoznala kod sebe, a tada nije postojalo niti jedno specijalizirano savjetovalište. Imala sam sreću što sam imala snažnu socijalnu mrežu za podršku, no mnogi drugi to nemaju. Kroz godine rada u Centru za psihološku pomoć jasno vidim koliko je savjetovanje važno za suočavanje i nošenje sa svim promjenama, uključujući one psihičke, koje donose bolest i nuspojave liječenja, a nakon toga i strah od povratka bolesti.
Nedugo prije vas, oboljela je i vaša prijateljica. Koliko je dijeljenje iskustava važno u suočavanju s dijagnozom i liječenjem?
Istina je da je dijeljenje iskustava važno, ali uvijek naglašavamo da se ne bismo smjeli osloniti samo na iskustvo jedne osobe. Brojne su individualne razlike i potrebno je puno rada s oboljelima da bismo „filtrirali“ razna iskustva i konkretnoj osobi sugerirali što ju sve čeka. Meni je puno pomogla moja prijateljica jer mi nije nametala svoja iskustva, nego me pripremila na to što mogu očekivati. Bila je prava mentorica i navigatorica i takav pristup njegujemo i mi u Udruzi.
Kad je riječ o psihološkoj podršci, koji su najčešći izazovi s kojima se pacijenti suočavaju danas, a koje ste možda i sami doživjeli kao pacijentica?
Osobno nemam previše negativnih iskustva, ali i danas nailazimo na manjak empatije i informacija, nejasan put pacijentice kroz sustav, nekad neopravdano dugačak proces dijagnostike, neprimjeren način saopćavanja dijagnoze i drugih teških vijesti.
Iako je Hrvatska usvojila Nacionalni strateški okvir protiv raka, mnogi kažu da promjene dolaze presporo. Kako vi, kao osoba koja je prošla put pacijenta i kao glavna tajnica Udruge žena oboljelih i liječenih od raka SVE za NJU, gledate na trenutni napredak u implementaciji tog plana?
Mislim da pacijenti još ne osjećaju napredak koji bi mogli pripisati implementaciji Nacionalne strategije. Polako dolaze novi uređaji za radioterapiju, u pripremi je onkološka baza podataka, uvedena je onkološka uputnica, imamo Zavod za personaliziranu medicinu… međutim, trebat će puno više truda i odlučnosti u donošenju odluka da se sustav onkološkog liječenja uredi, počevši od utvrđivanja centara izvrsnosti i sustavnog praćenja ishoda liječenja. Prisutne su nejednakosti u dostupnosti i velike razlike u ishodima liječenja u odnosu na razvijene zemlje kojima se želimo približiti.
Što smatrate najvažnijim prioritetom u poboljšanju onkološke skrbi u Hrvatskoj?
Upravo ovo zadnje – poboljšanje dostupnosti i smanjenje nejednakosti. Nedavno smo organizirali regionalnu konferenciju „Glas onkoloških pacijenata“ u kojoj je 25 udruga iz 10 zemalja srednje i istočne Europe donijelo dokument Zagrebačka deklaracija 2024 (link) u kojem su i naše preporuke.
Pročitajte više: Ove žene pobijedile su rak dojke. Neka vas njihove priče osvijeste ovog mjeseca
Od pacijentice do glavne saveznice oboljelih
Prošlo je gotovo 20 godina otkako ste i sami prošli kroz iskustvo onkološkog pacijenta. Kada pogledate na proteklo razdoblje, kakve promjene vidite u hrvatskom zdravstvenom sustavu?
Činjenica da ima pozitivnih promjena me drži u ovome području jer vjerujem da kroz Udrugu mogu zagovarati potrebe bolesnika. Naravno da ne pripisujem sve promjene našoj Udruzi, ali znam da smo svojim djelovanjem pomogli mnogim bolesnicama i članovima njihovih obitelji, te vjerujem da smo svojim zagovaranjem u općoj i stručnoj javnosti pridonijeli promjenama kao glas onkoloških bolesnika. Sustav je vidno bolje organiziran u smislu dijagnostike i liječenja u odnosu na prošlost, a napredak medicine, terapijskih opcija i inovativnih lijekova je upravo nevjerojatan, pogotovo kad je u pitanju genetičko testiranje i molekularno vođeno liječenje. Još uvijek nam nije dostupno sve što želimo i trebamo, ili nam nije dostupno u željenom rasponu, ali zalažemo se za to.
Kakve promjene želite vidjeti u narednim godinama?
Bolji odaziv u nacionalne programe za rano otkrivanje raka i više rano otkrivenih karcinoma, jasan put pacijenta kroz sustav, dostupnost najboljih terapijskih opcija, multidisciplinarnost, organiziranje centara izvrsnosti, praćenje kliničkih ishoda liječenja i ishoda važnih pacijentima. Ovo nije lista želja nego lista potreba pacijenata, liječnika, ali i čitavog zdravstvenog sustava.
Foto: Privatna arhiva
