U komentarima ispod jednog članka portala Buzzfeed čitatelji su podijelili puno lekcija koje su naučili osvrćući se na svoj život. Ovaj put otkrili su što su uzimali zdravo za gotovo kad su bili mlađi.
Sutra punim 90 godina, piše jedan korisnik na Buzzfeedu. “Moje tijelo se promijenilo, vid mi je napola nestao, ali kažu da izgledam kao da imam 70 godina i još uvijek imam oštar um. Zahvalan sam na tome što mogu živjeti s gadnim artritisom, na vidu koji imam, ali najviše na svoje dvije kćeri koje se brinu o meni, na nećacima i nećakinjama koji se također brinu za mene, i na svim godinama koje sam proveo s roditeljima, petero braće i sestara, tetkama, ujacima i rođacima. Cijenite ono i one što imate SADA!”
Sljedeći komentar glasi: “Imam 58 godina. Uzimala sam zdravo za gotovo svoju sposobnost da ostanem budna cijelu noć i odem na nastavu ili na posao sljedećeg jutra s malo ili bez sna i osjećam se sasvim dobro. Sada sam u pidžami već u osam sati navečer. Nemojte me pitati da izlazim iz kuće!”
Uzimali tijelo zdravo za gotovo
“Imam 70 godina i obično idem u krevet najkasnije do 21:30, i to mi potpuno odgovara. Također sam prestala piti alkohol prije šest godina, i jako mi je drago zbog toga. Oduvijek sam umjereno pila alkohol, ali sada znam da alkohol može jako štetiti unutarnjim organima, i voljela bih da ga nikada nisam konzumirala ili barem prestala kad sam bila u svojim tridesetima”, napisala je jedna korisnica, prenosi Večernji.
“Uzimala sam zdravo za gotovo svoje tijelo u dvadesetima i tridesetima. I da, čula sam od ljudi moje sadašnje dobi (pedesete) da se trebam brinuti o sebi, ali mislila sam da su njihovi bolovi, tegobe i opušteni dijelovi tijela tu oduvijek. Nije tako, nakon 50 kilograma više zbog menopauze, naučila sam da smanjenje nekoliko kalorija neće pomoći da izgubim pet kilograma u tjedan dana. Također, žalim što nisam redovito čistila lice i koristila hidratantne kreme. Da mogu vratiti vrijeme, više bih se kretala i razvila rutinu za njegu kože. Znam da ne možemo poništiti starenje, i vjerujte mi, zaslužila sam svoje bore, ali više bih se brinula o sebi kako bih se općenito osjećala bolje.
Pročitajte više: Pogledale smo najkontroverzniji film ZagrebDoxa. Jesmo li spremni pričati o incestu?
U brizi za druge, život projuri
Jedna 75-godišnjakinja, podijelila je svoja razmišljanja.
“Prije nego što je moj suprug umro, bila sam jako dobro. Brinula sam se za njega i kućanstvo, sve je bilo usmjereno na njega jer smo znali da nema puno vremena. Umro je. Od tada sam u kaosu. Dvije operacije, reumatoidni artritis za koji nisam znala. Kao da sam bila toliko zauzeta brinući se za njega, da je moj vlastiti život bio na čekanju. A kad više nije bio, sve se počelo raspadati. Trebala sam provesti vrijeme brinući se i o sebi. Zato, brinite se o sebi.”
“Voljela bih da sam bila hrabrija kad sam bila mlađa. Bojala sam se neuspjeha, pa neke stvari nisam ni pokušala. Da sam bila hrabrija, otvorila bih svoj posao puno ranije”, piše jedna korisnica. “Sada sam invalid i ne mogu raditi. Ovisim o socijalnoj naknadi da preživim. Da sam ranije otvorila posao, mogla bih uštedjeti za mirovinu”.
Nisu cijenili sebe
Jedna je korisnica ispričala za čime žali.
“Mislim da žalim što se nisam više trudila u školi. Iskreno, nikada se nisam pripremala za budućnost. Sjećam se kako su me ljudi više puta pitali gdje se vidim za pet godina; tada bih vjerojatno sarkastično rekla ‘u baru ili klubu’. Nažalost, živjela sam za zabavu i nikada nisam mislila koliko su važni dobra edukacija, posao i pristojan životni stil, a ne stalno se boriti. Pripremite se sada jer je budućnost iza ugla. Provodite više vremena brinući o svom obrazovanju, a manje o zabavi.” Sa sljedećim komentarom, mnogi će se moći poistovjetiti. “Imam samo 34 godine, ali voljela bih da nisam provodila vrijeme misleći kako sam ružna kad sam bila tinejdžerica i u ranim dvadesetima… Gledam svoje stare fotografije i voljela bih da sam tada mogla reći sebi koliko sam lijepa.”
“Osjećam da smo kao odrasli zapravo više uplašeni stvari nego što smo bili kao djeca”, započinje jedan drugi korisnik. “Bojimo se stvarnog života, neuspjeha, napuštenosti, odbijanja, od poslova do odnosa, bojimo se da nemamo novca, da budemo sami… Mogu nabrajati dalje, ali dala bih sve da se opet bojim izmišljenog čudovišta ispod kreveta umjesto onoga čega se sada bojim. Sve.”
“Bila sam toliko zauzeta zabavljanjem. Putovala sam i stvarno uživala. Uvijek su me progonili mlađi muškarci. Bila sam zaručena nekoliko puta, ali nikada nisam nastavila dalje. Sada nemam djece. Nikada se nisam udala. Uvijek sam mislila da će biti više vremena. Zaručena sam već devet godina. Sretni smo, ali voljela bih da sam ga srela puno ranije. Voljela bih da sam bila majka. Sada je prekasno. Ako se njemu nešto dogodi, bit ću potpuno sama.”
Pročitajte više: Zašto djeca s teškoćama u razvoju ne trebaju vaše sažaljenje?
Zdravlje nije ‘uklesano u kamenu’
Sljedeći komentar napisala je korisnica koju su dočekali bolovi u kasnim tridesetima.
“Imam 38 godina i predugo sam radila intenzivne vježbe ignorirajući bol, forsirajući se kroz manje ozljede. Sada je mojim leđima – dosta, i idem na fizikalnu terapiju. Voljela bih da sam otišla liječniku prije deset godina i pravilno liječila ozljede i početne bolove u zglobovima”, prenosi Večernji.
Jednom korisniku nedostaje dobro zdravlje njegovih roditelja.
“Definitivno zdravlje mojih roditelja. Dok ovo pišem, čekam poziv od mame da ih pokupim iz bolnice nakon što je moj tata jutros pao. Osjećam kao da opet gledam kako zdravlje mojih baka i djedova propada, ali ovaj put sam ja ta koja prima jutarnje telefonske pozive i brinem se kako ih najbolje zaštititi dok stare. Teško je, ali barem ih još uvijek imam. Ne uzimam to zdravo za gotovo.”
“Imam 63 godine. Tijekom mladosti opsjednuti smo izgledom i ne cijenimo svoje tijelo bez boli koje nas može odvesti gdje želimo i koje može raditi što želimo. Bez obzira na to koliko se dobro brinete o njemu, zglobovi, koža, oči i uši s vremenom slabe i ne rade tako dobro. Molim vas, uživajte u svom tijelu dok još možete!”
Imate li ikoga svog?
“Provela sam toliko vremena sa svojim mužem na fakultetu. Provodila sam puno vremena na njegovom fakultetu s njegovim prijateljima i nikad nisam stekla svoje na svom kampusu. U to vrijeme nisam vidjela ništa loše, ali sada on još uvijek ima svoje prijatelje s fakulteta, a ja nemam nikoga. Nemam prijatelje za cijeli život i pokušaj sklapanja prijateljstava u četrdesetima je jako težak. Voljela bih da nisam sve vrijeme provodila s njim i razvijala svoja prijateljstva.
I na kraju… “Za svako žaljenje postoji ‘ali onda’. Voljela bih da nisam uzela taj studentski kredit. Ali onda, ne bih išla na točno taj fakultet gdje sam upoznala svoje najbolje prijatelje koje imam već 25 godina. Voljela bih da nikad nisam imala taj užasan posao. Ali onda, bila sam motivirana da otvorim vlastitu tvrtku jer sam toliko mrzila taj posao. Postoje stvari koje sam mogla učiniti, ali možda da jesam, ne bih živjela u ovom gradu, u ovo vrijeme, s ovim mužem i djecom. Ne gubite vrijeme na žaljenje. Volite svoje prijatelje i obitelj. Otkrijte što vas čini sretnima. Budite ljubazni“.
Foto: Canva
