U zagrebačkoj Areni sinoć je održana revijalna utakmica između hrvatske košarkaške reprezentacije i tima Dražena Petrovića kojeg su sačinjavali neki od najboljih europskih igrača ovoga trenutka. Na spektaklu u Zagrebu prisustvovali su i brojni suigrači našeg ponajboljeg košarkaša svih vremena iz Cibone, Reala, hrvatske reprezentacije i NBA klubova za koje je nastupao.
Posebnu pozornost izazvao je događaj između treće i četvrte četvrtine revijalnog dvoboja. Kroz hologramsku projekciju, vodeći loptu na parketu Arene, ‘stigao je’ Dražen i – obratio se navijačima s nekoliko rečenica. Slike iz Arene zasigurno će obići svijet, njegova obitelj, suigrači i najbolji prijatelji nisu mogli sakriti suze. Nakon kratke poruke pomoću umjetne inteligencije, cijela Arena zapjevala je hit Novih Fosila “Kako je dobro vidjeti te opet”. Bio je to najemotivniji trenutak čitave večeri.
Ovaj posebno emotivan trenutak dogodio se kada su na centar parketa izašli Draženovi suigrači iz hrvatske reprezentacije koja je na Igrama u Barceloni 1992. osvojila srebrnu medalju. Tu je generaciju predstavljala velika većina tadašnjih igrača, pred publiku su izašli Aramis Naglić, Dino Rađa, Alan Gregov, Stojko Vranković, Žan Tabak, Franjo Arapović, Vladan Alanović, Toni Kukoč i Danko Cvjetičanin. Tada se virtualno pojavio i sam Dražen Petrović.
Pročitajte više: Zašto se svi sjećaju Dražena Petrovića kao da je jučer otišao?
Moralna nelagoda
Trenutak je neminovno napravio spektakl. Bio je to vrhunac večeri i moment koji će svi okupljeni pamtiti, ali… Uvijek ima taj neki ali. U ovom slučaju, postavit ćemo pitanje: jeste li se osjećali zbunjeno, potreseno, emotivno i šokirano u trenutku kad je ‘Dražen’ progovorio?
Iako hologramska tehnologija nudi inovativan način odavanja počasti preminulim osobama i iako možemo skinuti kapu dolje onima koji su napravili sinoćnju iznimno realnu projekciju, primjena ovako realistične hologramske tehnologije otvara niz etičkih pitanja koja ne smiju biti zanemarena.
Upotreba holograma preminulih osoba nosi sa sobom ozbiljne moralne izazove. Da bi takva praksa bila etički opravdana, potrebno je duboko zaštititi emocionalnu dobrobit onih koji su ih voljeli i poštovali. Mnogi obožavatelji mogu se osjećati nelagodno pri gledanju “oživljene” verzije osobe koju poštuju, bez mogućnosti stvarne interakcije s njom.
Prikazivanje holograma preminulih osoba može imati snažan emocionalni učinak na njihove obitelji, prijatelje i obožavatelje. Smrt nije kraj samo za osobu koja je preminula, smrt vrlo često označava kraj određenog životnog ciklusa i ostavlja trajne posljedice na osobe koje su preminulu osobu poznavali, cijenili i štovali. Ponovno “oživljavanje” te osobe putem tehnologije može otvoriti stare emocionalne rane. Naravno, obitelj je zasigurno dala svoj pristanak…
Napredak u tehnologiji holograma dovodi do sve realističnijih prikaza preminulih osoba, što može stvoriti moralnu nelagodu. Granice između stvarnosti i virtualne rekreacije postaju sve nejasnije, a manipulacija stvarnošću može dodatno komplicirati emocionalnu vezu publike s likom preminule osobe.
No, stvarno je bilo dobro vidjeti ga opet…
Foto: YouTube screenshot
Stavovi i mišljenja izneseni u kolumnama i komentarima autora ne odražavaju nužno stavove ili politike uredništva. Uredništvo snosi odgovornost za omogućavanje pluralizma mišljenja i otvorene rasprave.
