Ivana Stracenski vjeruje da su za uspjeh potrebne odvažnost i vjera u sebe. Univerzalna formula, kaže, ne postoji, ali uz ova dva „tajna sastojka“ možemo daleko dogurati. Oni su joj pomogli i na putu do dviju diploma – iz farmacije i iz kliničkih ispitivanja. Danas je na poziciji Associate Director, EMEA Regulatory Liaison u tvrtki Johnson&Johnson Innovative Medicine. Ivana se, dakle, bavi regulatornom strategijom u istraživanju i razvoju onkoloških lijekova. Osim toga, opisuje se kao majka te voljena i cijenjena supruga, što smatra vrlo bitnim, zatim kao velika zagovornica girl powera te povratnica u Hrvatsku nakon sedam godina života u Ujedinjenom Kraljevstvu.
S dobro plaćenog stalnog posla na staž – sve u potrazi za iskustvom
Njezin karijerni put jako je raznolik, a neki Ivanini koraci nisu bili jasni svima u njezinoj blizini. Godine 2007. upisala je studij farmacije u Zagrebu. Na 5. godini studija, 2012. godine, otišla je na studentsku razmjenu u Helsinki. To je bio jedan od koraka koji mnogi nisu razumjeli, jer je studirala na fakultetu koji se smatrao zahtjevnim i svi su ga samo jedva čekali završiti i što prije krenuti raditi.
Ipak, za tom odlukom nije zažalila ni sekunde, jer je tamo uvidjela da u akademskoj zajednici ne postoji hijerarhija u odnosima između studenata i profesora, da je svačije mišljenje jednako vrijedno i da je kultura suradnje na prvom mjestu. Osim toga, i na privatnoj je razini „narasla kao osoba“ i stekla prijateljstva koja traju i danas.
Potom se vratila u Zagreb, diplomirala i krenula graditi svoju karijeru, najprije kao stažistica u ljekarni Pablo, a potom i kao ljekarnica. Krajem 2014. zaposlila se u HALMED-u – Hrvatskoj agenciji za lijekove i medicinske proizvode, a dvije godine kasnije pružila joj se prilika za staž u Europskoj agenciji za lijekove u Londonu. Pomislila je: „Naravno da idem“!
To je bio još jedan korak koji je mnoge iznenadio, ali i zabrinuo. Mjesec i pol dana ranije održan je referendum o Brexitu, zbog čega nije bilo sigurno hoće li uopće moći otputovati. Također, okolinu je šokirala činjenica da Ivana napušta relativno dobro plaćen stalni posao i život s dečkom u vlastitom stanu za šest mjeseci minimalno plaćenog staža.
„Život u Londonu i nije baš jeftin, tako da sam sama živjela u stanu s 55-godišnjim Britancem i još jednom Hrvaticom, u svojoj maloj sobi od 13 kvadrata“, prisjeća se Ivana. Dečko je ostao u Zagrebu.
Pročitajte više: ‘Ne skrivajte uspjehe i vjerujte intuiciji’, poručuju žene u znanosti, medicini i farma biznisu’
‘Iselili smo iz stana, prodali sve stvari… Onda je došla ponuda koju nisam htjela odbiti’
Njoj svakako nije bilo do novca, već do iskustva.
„Puno posla palo je na mene u trenutku kad mi je mentorica otišla na prijevremeni porodiljni dopust, ali imala sam ogromnu podršku šefa koji je vjerovao da mogu sve. Bio mi je na raspolaganju u svakom trenutku za svako pitanje. Nije mi bilo ugodno imati toliku razinu odgovornosti kao stažistica, ali uz podršku je sve bilo lakše“.
Ivana kaže da joj je Europska agencija za lijekove pokazala da ne zna praktički ništa o osnovama onoga što radi, a to su klinička ispitivanja. Odlučila je zato upisati još jedan magisterij na London School of Hygiene and Tropical Medicine.
„Moj tata i dan danas ne može shvatiti zašto sam upisala još jedan magisterij, a ne doktorat. Studij sam platila sama i isto su me mnogi pitali jesam li normalna i kako ću sve to uspjeti. Bilo je trenutka u kojima sam se osjećala jadno – kad bih shvatila da radim jako puno, istovremeno učim jako puno i nemam vremena za apsolutno ništa drugo. Je li vrijedilo? Apsolutno je“.
Ivana je dobila ugovor za stalno u Europskoj agenciji za lijekove i njezin se dečko, odnosno tada već suprug, također doselio u London. Agencija se potom iz Londona selila u Amsterdam i Ivana i suprug otkazali su stan u Londonu i prodali sve što su imali s planom preseljenja u Amsterdam. Otputovali su na odmor u Vijetnam kada je Ivani stigao poziv iz Janssena, današnjeg Johnson&Johnson Innovative Medicine, za posao u jednom malom mjestu između Londona i Oxforda, High Wycombeu.
„I onda sam odlučila da ćemo ostati u Londonu, jer je ta pozicija u Janssenu bila nešto što je zaista rezoniralo s mojom osobnošću i onim što sam dugoročno željela raditi“.
Pročitajte više: Održana je druga konferencija ‘Žene u znanosti i farma biznisu’
Kad čuješ čovjeka kojemu je tvoj lijek produljio život…
Janssen, danas Johnson&Johnson Innovative Medicine, je financijski podržao i njezin studij, odnosno pomogao joj je da ga privede kraju. Diplomirala je, po drugi put, 2020. godine.
„I onda je nekako kombinacija privatnih stvari, pandemije, djeteta koje se rodilo 2021., dovela do odluke da pitam menadžment da me prebace u Janssen u Zagrebu, i bez ispaljenog metka to se i dogodilo“.
I tako Ivana danas radi iz Zagreba. Ona je glavna kontakt osoba i regulatorni strateg za onkološke lijekove za Europu, Bliski istok i Afriku. Trenutno radi na lijeku za multipli mijelom. Sretna je i zadovoljna svojim radnim mjestom.
„Nemam grč u želucu i ne prođe dan, a da u njemu nisam naučila nešto novo, to je moj drive. Osim toga, motivirana sam odličnim timom s kojim surađujem. Potrebno je mnogo truda i rada brojnih ljudi da biste lijek stavili na tržište, a kad na kraju dana čujete čovjeka kojemu je vaš lijek produljio život i poboljšao njegovu kvalitetu, to je neprocjenjivo. Ne možete ostati imuni na to. To je razlog zbog kojeg radimo“.
To joj olakšava činjenicu da gotovo uvijek mora biti dostupna kolegama s posla. Naime, rad s lijekovima u onkologiji znači da se sve događa ubrzano, da se odluke moraju donositi jako brzo, jer je na kraju dana riječ o životima pacijenata.
„Ne možeš isključiti mobitel nakon nekog vremena i biti nedostupan. Na svaki godišnji odmor nosim laptop, jer bez obzira na ogromnu podršku šefice koja smatra da to ne moram činiti, i dalje osjećam profesionalnu odgovornost prema onome što radim. Puno puta se to pokazalo dobrom odlukom“.
Pročitajte više: Završila tri fakulteta, radila u ljekarni, stažirala u KBC-u Zagreb, a danas je na čelu vrhunske dječje poliklinike
‘Radila sam i po 12 sati dnevno. Danas imam striktan raspored’
I kad se u cijelu priču ubaci i majčinstvo, teško je održati ravnotežu.
„Rođenje moje prve kćeri prije više od dvije godine me jako ‘zdrmalo’. Željela sam biti prisutna, biti uz nju. Do njezinog rođenja radila sam i po 12 sati dnevno, uvijek i popodne i navečer. Sad imam striktno radno vrijeme – što napravim do 17 sati, napravim. Kad je potrebno, uključujem se opet u 21, 22 sata… Bez obzira na sve, ovaj posao ne bih mijenjala ni za što, jer mi je omogućio da pronađem ravnotežu i pomirim privatno i poslovno“.
Za kraj, Ivana svim ženama želi poručiti da se odvaže na neke korake koji nisu nužno konvencionalni i logični svima oko njih, ako osjećaju da je to za njih ispravno. Za to se, kaže, nikome ne trebaju opravdavati.
„Ja sam uvijek vjerovala sebi i mislim da svaka od nas negdje duboko, duboko zna da treba vjerovati sebi“.
Također, žensku tendenciju da umanjujemo značaj svog uspjeha trebamo ostaviti po strani.
„Raširimo krila. Svaka od nas se treba zapitati kako bolje može podržati žene oko sebe, biti otvorenog uma i slaviti tuđe uspjehe“, zaključuje Ivana.
Foto: Domagoj Bregant / Privatna arhiva
