Nogometna trenerica Tihana Nemčić Bojić podignula je pravu prašinu otkako je prošlog tjedna u studiju HRT-a zamijenila i “pomela” nogometnog analitičara Joška Jeličića. Uz pregršt pozitivnih, na njezin račun slili su se i brojni negativni komentari, i to isključivo zato što je žena. Za jednu ženu u hrvatskom nogometu to nije ništa novo – ona se s takvim predrasudama susretala od samih početaka. Godine 2021., nakon trenerskog angažmana u NK Dubrava, gostovala je u Podcast Inkubatoru i objasnila kako to izgleda kad si jedina žena u timu.
Svi pričaju istim rječnikom, nogometnim, ali energija je drugačija
Za hrvatske pa i svjetske prilike nesvakidašnje je iskustvo da u trenerskom timu postoji žena. Nemčić Bojić naglasila je da ne želi da ispadne da je nemoguće biti žena u nogometu, ali da izazovi svakako postoje. Njezin cilj bio je unaprijediti znanje, pogotovo kad je riječ o taktičkim znanjima, brzini izvođenja i slično. Zbog toga je odlučila ući u muški nogomet. Unaprijed je znala da će postojati određene poteškoće te se u razgovorima s prijateljima i trenerima pripremala na “dinamiku žene naspram muške ekipe”.
Poteškoća je, kaže, ta da “na terenu” svi pričaju istim rječnikom, onim nogometnim, ali je energija između muškog trenera i muške ekipe drugačija od energije ženskog trenera i muške ekipe. Objasnila je da se oni mogu poistovjetiti jedni s drugima i već “na prvu” se bolje razumiju.
“Žena ima svoju energiju i jednostavno ta kemija između ne može biti ista. Moram priznati da mi je bilo zahtjevno. Morala sam bolje čitati što se događa, čitati njihovu komunikaciju, što su si rekli, što ja nisam uspjela uhvatiti… To je muška ekipa u koju moraš uložiti više energije da bi bio u toku”.
Pročitajte više: Upala kao zamjena za Jeličića, a onda ga zasjenila
Nakon dva tjedna počeli su ju pozdravljati, a nakon tri nazvali trenericom
Nemčić Bojić tada je izjavila da je bilo potrebno više od mjesec dana da ju igrači iz NK Dubrava prihvate kao trenericu. U tom je klubu bila pomoćna trenerica Danijela Pranjića, a u trenerskom timu bili su još i Filip Lončarić te Igor Musa. Ostatak trenerskog tima u startu je imao veći autoritet jer su bili i igrači i muškarci.
Podrazumijevalo se da će im igrači vjerovati unaprijed, dok ih je Nemčić Bojić morala uvjeriti i biti pažljivija prilikom davanja sugestija. Igračima je sve to prva dva tjedna bilo neobično, “pogotovo s kulturne strane u Hrvatskoj”. Bilo im je teško dati povjerenje.
“Općenito je teško dati povjerenje novom treneru, nekome tko ti predlaže nove stvari. Ipak su to igrači iz druge lige. A kamoli kad im dođe žena, ovdje gdje ženski nogomet nije popularan i gdje nema toliko žena u nogometu. Prva dva tjedna bili su na odstojanju i nismo komunicirali, nakon dva tjedna počeli su me pozdravljati, nakon tri tjedna nazvali su me trenericom… Nakon mjesec dana sve se uvelike poboljšalo”.
Trenerski angažman u NK Dubrava završio je vrlo brzo, već prije prve prvenstvene utakmice. Iako je angažman trajao kratko, ocjenjuje ga pozitivnim. Kako kaže, surađivala je s jednostavnim, mladim i ambicioznim ljudima s kojima je jako dobro komunicirala, bez ikakvog ega, samo s jasnim ciljem što se tiče ekipe. Iako su Pranjić, Lončarić i Musa surađivali i ranije, trenerica Tihana Nemčić Bojić dobro se uklopila u tim.
Foto: Canva / screenshot HRT
