Igor Pureta je jedan od rijetkih, ako ne i i jedini CEO u Hrvatskoj koji piše blog, ima profile na društvenim mrežama i aktivno ih koristi. Također, često piše i o ženama u biznisu. To su sve bili razlozi za razgovor s njim.
Igor Pureta – Uvriježeno je mišljenje da je informacija moć
Jedan ste od rijetkih CEO-ova u Hrvatskoj, ako ne i jedini koji piše blog i aktivan je na društvenim mrežama. Skoro 3 godine ste aktivni na blogu i mrežama, što Vas inspirira i kako stižete to sve?
Sad kad ste spomenuli otkad je aktivan moj blog i meni se čini puno! Krajem svibnja bit će točno tri godine kako sam objavio svoj prvi članak na njemu i vrlo sam zadovoljan onim što sam postigao. Vjerujem da sam tijekom svog rada stekao veliko iskustvo iz različitih područja kojima sam se bavio, a najviše onima vezanima za vođenje i upravljanje. Ideja prilikom pokretanja bloga bila je to znanje staviti na raspolaganje širem krugu ljudi i na taj način oplemeniti sredinu u kojoj živim i radim. Uz to sam primijetio da je u našim medijima malo pozitivnih i inspirativnih priča pa sam i njih odlučio uključiti u blog.
Ponekad zaista imam problema s organizacijom vremena koje sam sebi predvidio za posvećivanje blogu. No, naučio sam da je u organizaciji vremena prije svega važno odrediti što nam je bitno u životu. Ako se koncentriramo samo na tih nekoliko stvari, za njih ćemo uvijek naći vremena. Sve ostalo su samo gutači vremena koji služe kao opravdanje da nešto, obično važno, ne stižemo napraviti na vrijeme.
Koliko je po vama važno za tvrtke da su čelni ljudi osobno, a ne community manageri, prisutni na društvenim mrežama i da redovito komuniciraju? Jeste li Vi primijetili pozitivan učinak na GRAWE osiguranje?
Poznajem izvrsne community menadžere koji obavljaju odličan posao u komunikaciji s javnošću na društvenim mrežama. Koliko god oni sposobni bili teško je nekome pogoditi ton, riječi i misao koju neka druga osoba želi reći. Stoga je dobro da i čelni ljudi poduzeća komuniciraju s radnicima u poduzeću i javnošću, bilo neposredno, bilo putem nekih od komunikacijskih kanala. U GRAWE Hrvatska to često koristimo, pa tako članovi Uprave sudjeluju na sastancima svih razina hijerarhije, a istovremeno imamo i svoj vlastiti blog na našoj, zatvorenoj, društvenoj mreži. Dva člana Uprave GRAWE Hrvatska su aktivni na društvenim mrežama i mislim da je to zaista dobro.
Multinacionalne kompanije iz automobilske industrije na primjer, se sve više okreću ženama jer su ih prepoznale kao populaciju koja je sve obrazovanija i ima sve veću kupovnu moć, a do sad nisu imali doseg do njih. Kakvo je stanje u industriji osiguranja? Koje proizvode žene najčešće kupuju i gdje vidite potencijal za rast kod ove populacije?
Žene su oduvijek bile važan faktor unutar kućanstva pri odlučivanju o nabavi pojedinih dobara. Štoviše, veliku većinu njih birale su same i neovisno o partneru. U svijetu koji nazivamo ‘razvijenim’, žene su postale važne multinacionalnim poduzećima kao dio tržišta do kojeg nisu mogli doći. Vi spominjete automobilsku industriju, koja u novije vrijeme prilagođava proizvode ženama, a počeci sežu i stotinu godina unatrag, kad je duhanska industrija rušila tabue kako bi stvorila okružje u kojoj je ženi dozvoljeno zapaliti cigaretu na ulici. U međuvremenu su žene koje žive u SAD-u postale populacija s najvećom ekonomskom snagom na svijetu, koja godišnje potroši oko 5 bilijuna dolara. Druge su Japanke, a tek na trećem mjestu se nalaze muškarci i to oni koji žive u SAD-u.
Svi osiguravajući proizvodi su zanimljivi ženama, samo što im one pristupaju na različit način od muškaraca. Žene najprije prikupe informacije o osiguranju ili financijskoj usluzi koja ih zanima i tek tada su spremne na razgovor s prodajnim savjetnikom. Temeljeno na takvim saznanjima čak su nastala i posebna osiguravajuća društva, npr. u Južnoafričkoj Republici, koja u svom portfelju imaju samo osiguranja za žene!
Imaju li pravi lideri šanse kod nas doći na vodeće pozicije u biznisu i politici? Kada ćemo imati lidere koji su tu da služe, a ne da se njih služi, koji nas inspiriraju i motiviraju?
Pravi lideri uvijek imaju priliku! Oni su ti koji vide prilike i koji druge inspiriraju i motiviraju na prihvatljiv način, kako bi zajedno s njima krenuli ka ostvarivanju tih prilika. To je, zapravo, definicija lidera. Oni koji dospiju na vodeća mjesta u poslovnom svijetu moraju biti ili vrhunski lideri ili vrhunski menadžeri, ovisno o trenutku u kojem se poduzeće nalazi i smjeru kojem želi ići. Tako je i kod nas. To što je netko direktor ne znači nužno niti da je lider niti da je menadžer.
Često pišete i o ženama u biznisu. U industriji osiguranja ima iznadprosječno žena na vodećim pozicijama, gotovo 40%. Žene su veliki „štreberi“, a osiguranje se temelji na matematici. Je li to razlog što su se žene u osiguranju ipak u većem broju probile do vrha?
Upravo neki dan su objavljeni rezultati istraživanja koje je provela Hrvatska udruga poslodavaca, koji kažu da žena na upravljačkim pozicijama u trgovačkim društvima ima oko 25%. Iz istog istraživanja saznajemo da su na čelu trećine društava s ograničenom odgovornošću također žene. Podatak da je u djelatnosti osiguranja taj postotak gotovo 40%, je jasna poruka da osiguravajuća djelatnost pri zapošljavanju vodećih ljudi iznad svega razmišlja o kvaliteti i sposobnosti ljudi koje zapošljava neovisno o njihovom spolu. To i nije čudno ako znamo da je osnovni smisao naše djelatnosti očuvanje tuđe imovine i novca. O tuđoj imovini se može dobro brinuti samo ona osoba koja razmišlja široko, kreativno i usmjereno na budućnost.
Uz to, žene imaju drugačiji pristup problemima pa su njihovi uvidi i rješenja drugačiji od muških. Želja im je doprinijeti višim ciljevima, pomoći ljudima oko sebe, bilo u poduzeću ili u zajednici u kojoj poduzeće radi. To dodatno doprinosi kvaliteti rada u poduzeću i tome se zaista veselim svaki dan jer je u GRAWE Hrvatska postotak žena na vodećim pozicijama, baš kao i postotak žena među zaposlenima, još i veći – gotovo 60%.
Što mislite o kvotama za žene u biznisu?
Kvote za osobe ženskog spola do sada nisu ispunile svoju namjenu niti u zemljama od kojih očekujemo da nam budu primjer. Usprkos pravilu od 40% zastupljenosti žena na upravljačkim funkcijama, koje vrijedi u Europskoj uniji, još uvijek imamo samo 17% žena koje su članice Uprava društava, nadzornih ili upravnih odbora. Dakle, manje nego u Hrvatskoj. Samo Švedska od svih europskih zemalja ima podjednak broj žena i muškaraca u parlamentu.
Mehaničko određivanje granica rijetko kad daje rezultat, a da bismo željeni rezultat, podjednaki udio žena i muškaraca, dobili potrebno je promijeniti puno toga: trebamo postići jednaka formalna prava, jednake mogućnosti napredovanja, sigurnost zaposlenja, jednakost plaća te edukaciju i jednog i drugog spola o tome kako će im ta podjednaka zastupljenost pomoći u svakodnevnom životu. Kada društvo regulira i čvrsto stane iza takvih načela onda ćemo sigurno imati i veći udio žena u upravljanju i to je jedini dobar put.
Žene na vodećim pozicijama se često boje pričati o ženama u biznisu, kako ih se ne bi okarakteriziralo feministicama pod izlikom da biznis ne poznaje spol. Muškarci s druge strane se boje pomagati ženama da se to ne bi krivo protumačilo. Kako ćemo riješiti „problem žena“, nije li to pitanje vodstva općenito, razvijati potencijale svih svojih zaposlenika i imati raznovrstan tim?
Moja iskustva govore da osobe na vodećim pozicijama, nevezano o spolu, najviše vole pričati o sebi, odnosno svojim uspjesima :-). Podsjećam na ono što sam rekao maloprije: lideri su ljudi koji inspiriraju druge i drže se jedne prekrasne formulacije koju pripisuju Eleanor Roosevelt: Veliki ljudi pričaju o idejama, obični ljudi pričaju o stvarima, a mali ljudi o drugim ljudima!
Također, uvriježeno je mišljenje da je informacija moć, ali u smislu da ta informacija mora ostati skrivena. Prema tom načelu, informacija ne smije biti dijeljena ni s kim kako bi se izbjeglo da nas netko u borbi na hijerarhijskoj ljestvici pretekne zahvaljujući upravo našoj informaciji. Stvarnost je zapravo potpuno drugačija i kaže da ukoliko dijelimo svoje informacije svi će znati odakle je informacija potekla, ali samo onaj tko je informaciju prvi iznio zna što s tom informacijom može učiniti, koliko je vrijedna i kakvu promjenu može donijeti organizaciji. Time ta osoba postaje najvrjednija za organizaciju i napreduje!
Samo da te dvije ideje proširimo unutar naših organizacija vidjeli bismo vrlo brzo kako organizacija diše punim plućima i puni se optimizmom koji je nužan preduvjet za bilo kakav uspjeh.
Kako na Vas utječe Vaša supruga, s obzirom da je i sama coach u poslovnom svijetu?
Kao prvo, Tanja ima odličnu podlogu koju je stekla kroz dodiplomski i postdiplomski studij psihologije. Kao drugo radila je u svjetski poznatim multinacionalnim poduzećima prije nego je krenula u poduzetničke vode u kojima je već 14 godina. Kao treće, Tanja je izvrstan coach kakvih je, na žalost, malo. Veliko iskustvo u kombinaciji s recentnim psihološkim znanjima o funkcioniranju ljudi odlično primjenjuje u svakodnevnom poslovanju savjetujući pojedince, timove pa i čitave organizacije. Bio bih zaista i bahat i blesav i bedast kad bih zanemarivao takvu pomoć!
