Je li ravnoteža privatnog i poslovnog života moguća ili se mi tu svi lažemo? Zapitala se to Ines Borčić, direktorica Odjela za održivi razvoj u OTP banci, na našoj konferenciji Žene u održivosti i zainteresirala publiku. Kako kaže, work-life balans zapravo znači da živimo održivi život. S nama je podijelila što je sve o njemu naučila, ali i kako ga ona nastoji postići.
Excel tablica i rokovnik kao desna ruka
Kad su žene kročile u poslovni svijet, nastala je potreba da se posao uravnoteži s obiteljskim životom. Otad je ta ravnoteža nepresušna tema razgovora i mnogih predavanja. Irma Becerra, inženjerka elektrotehnike i sedma predsjednica Sveučilišta Marymount, u svojoj je kolumni za Forbes napisala da joj je prva misao, kad god ju netko pozove da održi predavanje o toj temi, da je i njoj potrebna ta ravnoteža za koju svi misle da ju je već odavno postigla.
S njom se poistovjetila i Ines koja kaže da ju spašava slaganje Excel tablice i rokovnik. Excel tablica kako bi suprug i ona bili „na istoj stranici“, a rokovnik jer „sam staromodna i ako nisam napisala olovkom, neće se dogoditi“.
„Sve imam isplanirano u Excelu. Muž i ja svake nedjelje navečer sjednemo za stol i posložimo sve u najsitnije detalje. Imamo i malo dijete i karijere i ne želimo da bilo što ispašta“.
Smatra da je za postizanje te ravnoteže ključno postaviti jasnu granicu između posla i privatnog života. Ipak, to ne znači da nećete, recimo, otići u izlazak s kolegama ili bilo što slično.
„Radi se o tome da bismo trebali znati gdje počinje i završava poslovni, a gdje privatni život, a to nije jednostavan zadatak“.
Pročitajte više: Žene u održivosti složne: ‘U eri problema, budite rješenje’
I istraživanja pokazuju da drugačije gledamo muškarce i žene na poslu
Taj zadatak posebno je zahtijevan ženama, smatra Ines. Žena se u prosjeku nekako uvijek mora potruditi malo više od muškarca. Potvrđuje to i studija Elizabeth Gorman i Julie Kmec. Žene tvrde da se oko istog posla moraju truditi jače i više kako bi se „dokazale“. Korijen tog problema su standardi i uloge koji su nametnuti ženama.
Osim toga, ovo eksperimentalno istraživanje provedeno na području SAD-a i Velike Britanije pokazalo je i da su ispitanici izvedbu nekog posla ocjenjivali boljom kada im je rečeno da je posao odradio muškarac.
Na tragu toga, Ines dodaje da su i muškarci i žene jednako sposobni raditi neki posao. Ipak, kad se u priču uvedu obitelj i djeca, dolazi do „razdvajanja“. Jedan od najočitijih primjera je taj da su na kraju dana žene te koje će, recimo, morati otići na porodiljni dopust ako odluče osnovati obitelj. Nije rijetkost, upozorava Borčić, da poslodavac radije zaposli muškarca nego ženu s istim kompetencijama i kvalifikacijama zbog „straha“ da će žena možda htjeti zatrudnjeti.
Pročitajte više: Neravnopravnost žena na poslu je prisutna, iako je ne vidimo uvijek!
Oba spola mogu pokazati istu emociju na poslu, ali…
Nepovoljnih situacija za žene ima još. Recimo, Ines nadodaje i da potpuno različito interpretiramo emocije muškaraca i žena kad je riječ o poslu.
„Jako često čujem da se kolegice smatra ‘živčanima i nabrijanima’. Za muškarce se to ne govori“.
Dapače, muškarce se i kada jesu „agresivni“ na poslu opisuje odlučnima, snažnima i ambicioznima. Pokazalo je to i istraživanje Mary Maloney i Patricije Moore. Kod žena je situacija obrnuta. Svako ponašanje prepoznato kao „agresivno“ kod žena je opisano kao histerično, živčano i odbojno.
Teško je reći koje je ono pravo rješenje ovih problema, ali Ines poručuje da će nam biti malo lakše prebroditi ih ako radimo posao koji volimo, u kompaniji koju volimo. Također, ravnoteža privatnog i poslovnog života teško će se ostvariti ako je prisutno opće nezadovoljstvo radnim mjestom. Tada se trebate zapitati što vas ispunjava i u čemu se vidite sretnim i zadovoljnim.
„Ako radite u kompaniji koja ima razumijevanje za svoje zaposlenike, koja na vas gleda kao pojedinca, a ne statistiku, koja vas sluša i pruža priliku za rast, onda ste na dobrom putu“, poručuje Ines. Ona je „zadnje tri i pol godine sretna poslom kojim se bavi jer je prvenstveno zadovoljna vrijednostima kompanije u kojoj radi“.
„Kada sam prije četiri godine zatražila promjenu unutar kompanije, poslušali su me i dali mi priliku. A sam posao koji je vezan za održivost me ispunjava jer ima ‘višu’ svrhu“.
Pročitajte više: Vrijednosti tvrtke izrazite kao glagole, a ne imenice. Tek tada će dobiti značenje
‘Zadovoljstvo životom kreće od nas samih’
Jednako kao što nezadovoljstvo na poslu utječe na privatan život, tako i nezadovoljstvo u privatnom životu utječe na poslovni. Zato je nužno okružiti se ljudima koji vas podržavaju i vole, smatra Ines. Ljudima koji su tu za vas i kada je loše, a ne samo kada je dobro. To se odnosi na partnera, obitelj, prijatelje… a na kraju dana i na poslodavca.
„Uz njih, ostajete još samo vi sami. Na kraju dana zadovoljstvo životom kreće od nas samih“.
Objašnjava da ako dobro tretiramo sebe, dobro ćemo tretirati i druge. To donosi mnoge pozitivne stvari, poput manje stresa, više samopouzdanja i više samopoštovanja.
„Morate biti dobri sami sa sobom. Treba naučiti otpustiti. Ne mora sve biti perfektno. Jednostavno budite same sebi najbolje prijateljice. Jedino tako možete postići sve ciljeve koje želite“, zaključuje Ines.
Autorice: Ivana Vukelić i Korana Povijač
Foto: Domagoj Bregant
