Zadnje nedjelje u ožujku dani postaju „duži“. U noći sa subote na nedjelju u dva sata ujutro počinje ljetno računanje vremena. Tada ćemo na uskrsno jutro spavati „kraće“, odnosno kazaljke sata će se pomjeriti jedan sat unaprijed, s dva na tri sata. Tako će biti sve do posljednjeg vikenda u listopadu, kada će započeti zimsko računanje vremena.
Svjetla na autima, jeftinija struja… Evo što trebate znati
Jedan od glavnih razloga zašto postoji ljetno i zimsko računanje vremena jest bolja iskoristivost prirodnog sunčevog svjetla, što znači štednju energije. Pomicanjem sata pomiče se i vrijeme unutar kojeg će se električna energija obračunavati po višoj odnosno nižoj tarifi. Prelaskom na ljetno računanje vremena, električna energija obračunavat će se po višoj tarifi od 8 do 22 sata, piše Dnevnik.hr.
Iz Ministarstva unutarnjih poslova podsjećaju da dnevna ili kratka svjetla na motornim vozilima ne moraju biti upaljena tijekom vožnje danju. To se ne odnosi na vozače motocikala i mopeda. Oni su obvezni voziti s uključenim dnevnim svjetlima i po danu, jer se ta obveza na njih odnosi tijekom cijele godine.
Pročitajte više: Pomicanje sata – je li ova praksa zapravo korisna?
Ljetno računanje vremena – kako je došlo do ove prakse?
A koja uopće priča stoji iza ljetnog računanja vremena? Prvi konkretan prijedlog za sezonsko pomicanje sata stigao je 1895. Novozelandski znanstvenik George Vernon Hudson predložio je da se sat pomiče dva sata unaprijed u listopadu i 2 sata unatrag u ožujku. Iako je postojao interes za njegovu ideju, ona nikad nije realizirana, piše Punkufer.hr.
Još 1908. gradić Port Arthur u Ontariju u Kanadi (danas Thunder Bay) eksperimentirao je sa sezonskim promjenama sata. Ipak, čitave države počele su prihvaćati ovaj koncept nakon što ga je uvela Njemačka, i to 1916., za vrijeme Prvog svjetskog rata. Nakon Europe, ovaj se trend brzo proširio i u Australiju te Sjevernu Ameriku. Ipak, već nakon nekoliko godina gotovo su svi, osim Ujedinjenog Kraljevstva, Irske i nekih gradova poput Pariza, prestali pomicati satove.
Praksa je ponovno uvedena u Drugom svjetskom ratu, prije svega zbog ekonomičnijeg korištenja resursa. Sve države pod Njemačkom okupacijom, poput Danske i Poljske, sada su morale uvesti ljetno računanje vremena.
Danas je na snazi raspored ljetnog računanja vremena koji je Europska unija standardizirala 1996. godine. Europski parlament je 26. ožujka 2019. glasao za trajno ukidanje ljetnog računanja vremena u EU u narednih nekoliko godina. Svaka država članica morat će odlučiti hoće li trajno ostati na ljetnom ili na zimskom računanju vremena. Hrvatska se obvezala donijeti ovu odluku do 2026. godine.
Foto: Canva
