Trebalo mi je tjedan dana da se dojmovi slegnu. Trebalo je puno telefonskih poziva, čestitki, poruka, objava, fotografija, razgovora i koječega još da se natjeram na to da samoj sebi priznam da smo stvarno napravili nešto veliko i važno – napisala je na LinkedIn Iva Rogović Lekić, najbolja menadžerica 2023. u kategoriji malih poduzeća. Iva nije jedina (žena) koja ima ovakvo iskustvo i kojoj je jednostavno teško i nepojmljivo priznati si svoja vlastita postignuća. Trebalo joj je tjedan dana da zaista prihvati svoje veliko postignuće jer – nesigurnost u sebe uvijek je jača.
Teško vjerujemo u vlastitu vrijednost jer nesigurnost u sebe prevladava
I nije nas iznenadilo vidjeti ovakvu objavu u kojoj se uspješna žena nakon što je dobila zaslugu za svoj rad (i to javno da javnije ne može biti), ‘lomi’ oko toga da samoj sebi prizna svoj uspjeh, svoju vrijednost.
Women in Adria iz prve ruke može posvjedočiti koliko je teško uvjeriti žene u njihovu vlastitu vrijednost. Već više od desetljeća nagrađujemo najuspješnije domaće poduzetnice, a iz godine u godinu svjedočimo koliko je tim uspješnim ženama – a ima ih more – teško prihvatiti vlastiti uspjeh i odlučiti se za prijavu.
Nije rijetkost da ih treća strana mora nagovarati i da čujemo uvijek i iznova onaj neki “ALI”. Ivina nas je objava podsjetila baš na to, a vidimo da su i njezinog uspjeha svjesniji oni oko nje, nego ona sama.
Pročitajte više: Ovo su najuspješnije menadžerice u Hrvatskoj!
Uspjeh se bolje vidi ‘sa strane’
“Imam jednu jako dragu prijateljicu i kolegicu koja mi je nekoliko puta rekla da bi bilo ok da si napokon priznam uspjeh. Nakon svih ovih godina šprintanja u maratonu, da si napokon priznam uspjeh! I da ga proslavim”, piše nagrađena menadžerica.
Tek ju je, kaže, ova nagrada koju joj je dodijelila CROMA, malo osvijestila, ali – tek u trenutku kad je saznala tko su drugi laureati! Dakle, bilo joj je potrebno saznati da je proglašena najboljom uz bok s Anitom Cvetić Orešćanin, Dubravkom Vrgoč ili pak Mislavom Vučićem. Tek tad je shvatila koliko ‘nije mala stvar’.
“Jer biti okružen najboljima, biti okružen menadžerima koje iznimno cijenim, biti u tom društvu napokon me osvijestilo i ‘smjestilo'”, objašnjava. Dodaje da njezini najbliži prijatelji, suradnici i obitelj jako dobro znaju njezine borbe i kako uvijek misli da je mogla bolje, više, ljepše, lakše, drugačije…
“I vjerojatno jesam. Ali sam si ipak odlučila priznati (napokon!), baš ovako javno… da sam neizmjerno sretna i ponosna”, zaključuje.
Znanost pokazala: samopohvala smanjuje stres
Dok teško prihvaćamo vlastite uspjehe – velike ili male – znanost pokazuje: pozitivan pogled na svoja postignuća može smanjiti stres i potaknuti bolje navike. Naime, istraživanja pokazuju da su velike psihološke koristi od slavljenja vlastitih postignuća. Komplimenti – koje si dajemo sami, ali i drugi – mogu nam povećati motivaciju i performanse, ali i poboljšati sposobnost pamćenja.
Ipak, ljudi imaju tendenciju da se više zadržavaju na neuspjesima nego na komplimentima. Dakle, sami sebe ćemo lakše (i češće) kritizirati jer nešto nismo odradili onako kako smo zaplanirali, nego što ćemo se pohvaliti radi nekog drugog uspjeha. To može biti i zato što su nam često neke naše snage toliko urođene i prirodne da ih niti ne prepoznamo kao nešto što je vrijedno (samo)hvale.
I tako dođemo do toga da se s lakoćom kritiziramo za neke male teškoće na koje smo naišli, a s teškom mukom se pohvalimo i za najveće stvar, a kamo li za sitnice. No treba imati na umu da te ‘male prepreke’ imaju četiri puta jači negativan dojam odnosno utjecaj na nas nego što mali uspjesi imaju pozitivan.
Pročitajte više: Sindrom varalice mi se pojavio kad sam postala mama
Zašto odbijamo pohvale? Prevlada nesigurnost u sebe
Rogović Lekić napravila je još jedan potez od kojeg mnogi zaziru: pohvalila se javno! Na LinkedInu! Pred očima cijele poslovne zajednice! Mnogima je pomisao na ovaj potez noćna mora.
A zašto toliko odbijamo pohvale? Jer diraju direkt u naše nesigurnosti i brige. Brinemo se da ćemo ispasti oholi i samoljubivi. Brinemo se što će drugi misliti. Brinemo se da će se u drugima pobuditi zavist. Brinemo se i da je to naše postignuće prenapuhano. I to jer, ponovno, na svaku svoju snagu vidimo još barem duplo više slabosti i fokusiramo se na njih pa na životu održavamo onaj neugodan i sveprisutan sindrom varalice (imposter sindrom).
A je li to realno? Jesu li ti osjećaji utemeljeni? Ni najmanje. Fokusirajte se radije na jednu drugu činjenicu: komplimenti su mozgu kao mini-orgazmi. A želimo svom mozgu to češće, zar ne?
Foto: Canva
