Mišljenje koje imamo sami o sebi utječu na to kakav život vodimo. Kako privatno tako i poslovno. Želja za napretkom i razvitkom počeci su growth mindseta. Mentalitet rasta (growth mindset) je stanje uma u kojem svoje neuspjehe i prepreke doživljavamo kao prilike i poticaj za korak naprijed.
“Mentalitet rasta pretpostavlja da mi kontinuirano učimo i razvijamo svoje vještine”, objasnila je na networking breakfastu u Samoboru Mirta Fraisman Čobanov. Mirta je direktorica i voditeljica Partus akademije, a u Samoboru je poduzetnice podučila kako u bilo čemu što im se dogodi pronaći priliku.
Pročitaj više: Poduzetnice uživale u kišnom jutru: Prvi networking breakfast u Samoboru s Mirtom Fraisman Čobanov
Mentalitet rasta – učimo i razvijamo svoje vještine
“Morate razviti mentalitet rasta, on pretpostavlja da s čim god se krenemo baviti, ako uložimo trud da bi poboljšali svoje sposobnosti, ostvarit ćemo neki napredak”, pojasnila je.
Ova psihoterapeutkinja i leadership coachica i sama se dugo „tražila“. Isprobala je mnogo toga, od ekonomije preko financija do MBA studija u Londonu, no pronašla se u psihologiji s naglaskom na osobni rast i razvoj. Nakon što je bila nezadovoljna poslom u banci, odlučila je dati otkaz. Impulzivno, u jednom danu. Trinaest godina kasnije, uspješna je poduzetnica i napokon se bavi onime što voli. Tako danas rado podučava druge.
Mentalitet rasta oslikava na vlastitom primjeru. Ona naime – pjeva.
„Već 13 godina držim predavanja i nije mi bitno je li to pred 50 ili 500 ljudi. Ali zapjevati pred drugima… trema me pojela“.
A onda joj je Neda Parmać dala savjet i jednostavno joj poručila: ‘idi i pjevaj’.
“I to je mentalitet rasta. Učiniti neto, učiniti taj korak unatoč ‘kočnici’ i strahu. Dozvoliti si taj prvi korak makar znaš da možda neće biti dobro. Jer – s vremenom će postati bolje. Nekad mora biti prvi put”, poručila je.
“Glavna poruka mentaliteta rasta je da stalno rasteš – napreduješ”. Psihoterapeutkinja ističe kako ostanak u sigurnoj zoni osigurava da ćemo raditi nešto savršeno, ali da u sigurnoj zoni nema rasta. Nema rasta ako se ne ide gdje se još nije bilo.
“Ako izlazim iz zone komfora, neminovno ću napraviti i pokoju grešku i neminovno to neće biti super, ali ću na tome poraditi”, naglasila je.
Tako je u mentalitetu rasta je fokus na procesu učenja i napredovanja, ulaganju truda te pokušaju da se nešto nauči i savlada.
Samokritične i kad to ne trebamo biti
Mirta poručuje da ne moramo biti savršene u tom procesu, ali si trebamo pružiti priliku i dozvoliti da uzmemo vremena da neke stvari i napravimo. Objašnjava da se kao psihoterapeut često susreće s time da su žene vrlo grube prema same sebi kada nešto ne uspiju iz prve.
“Mi žene često imamo grižnju savjesti. Lupamo se po glavi kada napravimo grešku, ali od toga nema nikakve koristi”, kazala je Mirta. „Ako sam napravila grešku i onda se još lupam po glavi, bit ću u lošijem stanju i napraviti još jednu grešku”, dodala je.
Pročitaj više: Nataša Zec: “Ne fokusiram se na to gdje jesam nego gdje želim biti”
Vječita bitka s perfekcionizmom
Ženama se često događa borba s perfekcionizmom. Činjenica je, napomenula je Mirta, da su žene sklone prijaviti se za posao ili prihvatiti posao tek kada su gotovo 100% u skladu s kompetencijama koje su tražena. Kod muškaraca je taj prag znatno manji. I žene bi, smatra Mirta, trebale pomaknuti taj prag.
„Ponavljam, uči se i napreduje kad izađemo iz zone komfora“. Perfekcionizam, objasnila je, može biti pozitivan i negativan. Treba težiti onom pozitivnom jer je on dio mentaliteta rasta.
“To je postavljanje visokih, ali realističnih ciljeva”,kazala je. “Takvi ciljevi su izvedivi i na taj način mi dobivamo zadovoljstvo iz truda kojeg smo uložili”.
Za razliku od pozitivnog, negativni perfekcionizam podrazumijeva nerealno visoke ciljeve i pretjeranu samokritičnost.
“Tada se javlja strašno nezadovoljstvo i lupanje po glavi ako nešto nismo odmah napravili savršeno”. Napominje kako tu dolazi do odustajanja jer same sebe ispunjavamo mislima da nismo dovoljno dobre za nešto i da se ne bismo trebale upuštati u ništa jer nećemo to napraviti savršeno.
Pročitaj više: Izazovi ženskog poduzetništva: “Rast počinje izvan zone komfora”
Teško nam je odustati jer mislimo da to znači neuspjeh
Biti kognitivno pristran, osobu može navesti na krivi put. On iskrivljuje percepciju i razumijevanje informacija oko nas zbog čega nam pada pouzdanost kada se govori o zapažanju i donošenju odluka. Mirta Fraisman Čobanov posebno je naglasila teret potonulog troška.
“Kada u nešto uložimo jako puno truda ili se vežemo uz nešto, onda smo zapravo skloni lošije ocjenjivati kada je vrijeme za izlazak”.
Ističe kako se tu radi o jednom začaranom krugu. Razmišljamo kako smo puno uložili i zaključujemo kako od nečega ne možemo odustati upravo zato što smo puno uložili. Skloni smo to doživljavati kao neuspjeh zbog svega što je uloženo. Tada gubimo objektivnost oko situacije i jednostavno ne znamo kada nešto treba pustiti.
Oko pronalaska izlaska iz tog kruga mogu nam pomoći oni oko nas koji imaju objektivan pristup cijeloj situaciji.
“Oni jasnije vide kad zapravo to sve treba presjeći jer je svaki daljnji korak zapravo puno veća šteta nego korist”.
Poanta je naučiti pustiti jer što se to prije napravi, to će biti manja šteta u konačnici.
Otkuda dolazi strah od uspjeha?
Strah od neuspjeha nije nova tema no ono o čemu ne pričam dovoljno, ističe Mirta, je strah od uspjeha. Kaže kako je često ljudi na to pitaju da kako nekoga može bit strah biti uspješan na što odgovara kako su razlozi tome puno dublji. Kaže kako se tu radi o neodobravanju i nedostatku podrške u mladosti.
“Kada bismo veseli došli roditeljima koji bi na naš uspjeh rekli da ‘što si to napravila’, ‘to nije dovoljno dobro’ i slično, onda se kod nas u odrasloj dobi može razviti taj strah od uspjeha”.
Nadodaje kako se uz to javljaju te fantazije koje nas koče. Misli poput ‘ako uspijem, dogodit će se nešto strašno’ ili ‘sigurno će me odbaciti, to sve neće trajati’… Sve su to uvjerenja koja nosimo iz djetinjstva, a oko kojih bi se trebali osvijestiti i reći sami sebi ‘nema veze, nisam bila spremna, ali drugi put ću bolje’.
“Upravo to uvjerenje da će biti bolje je zapravo mentalitet rasta. Što više ulažem u sebe da sam bolja, onda će mi se događati bolje stvari”, poručila je.
Pročitaj više: Postoji li strah od uspjeha?
Nađite priliku u svemu, ostanite u krugu utjecaja i vjerujte u sebe
Mentalitet rasta počiva na misli da ako ovaj put nije uspjelo, drugi put će biti bolje. U svemu treba naći priliku za rast i napraviti korak naprijed. Mirta razumije kako je najteže vjerovati da će biti bolje, ali da je vjerovanje 50 posto toga.
“Nekad je teško vjerovati, pogotovo kad smo dolje. Probajte to uvjerenje ‘za mene će biti samo bolje’ pa čak i ako u početku trebate to fejkat,” kazala je. “S vremenom ćete uistinu razmišljati bolje”.
Razvijati mentalitet rasta znači provoditi više vremena u krugu utjecaja. Odnosno trebamo se baviti stvarima nad kojima imamo kontrolu i na koje možemo utjecati. To su naše misli, emocije, ponašanje, zadovoljstvo i tako dalje.
“U životu se trebamo više staviti u krug utjecaja i kreirati život kakav želimo”, poručila je lidership coachica.
“Mi nismo svjesni da mi trošimo puno više od sat vremena dnevno na brige koje su ionako bez veze i koje su najčešće van naše kontrole”.
“Uvijek ste više od onoga što mislite da jeste”, poručila je Mirta pa dodala: “Uvijek možete puno bolje od onoga o čemu možete uopće maštati. Idi, pokušaj, trudi se i to će se dogoditi”.
Autorica: Ivana Vukelić
Foto: Petra Orešković, Women in Adria
