Novo istraživanje LeanIn.org i McKinsey & Company razbilo je četiri mita o ženama koja su često razmišljanje u poslovnom svijetu. Tako se pokazalo da su žene ambicioznije nego prije pandemije i jednako ambiciozne kao muškarci. Rezultati pokazuju i da se žene još uvijek suočavaju sa značajnim preprekama napredovanju, uključujući mikroagresije i manje napredovanja u ranoj karijeri. Ovo američko istraživanje temelji se na anketiranju više od 27.000 ispitanika iz više od 270 tvrtki.
Žene su sve ambicioznije
Mit je da žene postaju sve manje ambiciozne jer je 81 posto njih reklo da želi biti promaknuto ove godine. To je značajan porast u odnosu na 2019., kada je to htjelo njih 70 posto. Ambicije muškaraca također su porasle, a postotak onih koji žele napredovati porastao je sa 74 posto u 2019. na 82 posto ove godine. Mlađe žene posebno su ambiciozne – više od devet od deset njih nada se napredovanju u sljedećoj godini.
Porast ambicija mogao bi biti povezan s fleksibilnijim radnim vremenom. Jedna od pet žena izjavila je da je upravo fleksibilnost glavni razlog zašto nije potpuno napustila posao ili skratila radno vrijeme. Majke s malom djecom iznimno cijene fleksibilnost jer 57 posto njih bi bez fleksibilnog radnog vremena moralo dati otkaz ili raditi na pola radnog vremena. Kao prednost mogućeg rada na daljinu žene ističu i smanjeni pritisak za uljepšavanjem. Istraživanje Today pokazalo je da žene dnevno troše oko 55 minuta na uljepšavanje.
Ipak, jedan od mitova je da samo žene žele i profitiraju od fleksibilnog posla. I muškarci tu mogućnost svrstavaju u top tri prednosti i ključnu stavku za uspjeh njihove tvrtke. Veliki plus im je kad imaju kontrolu nad svojim rasporedom, a fleksibilnost rangiraju čak iznad mogućnosti roditeljskog dopusta.
Pročitaj više: Pripisujemo li uspjeh žena pukoj sreći? Istraživanje sugerira da da
‘Slomljena prečka’ koči napredak
Sljedeći mit kaže da je najveća prepreka ženinom napredovanju stakleni strop. Zapravo je to “slomljena prečka”. Izraz se odnosi na prekinuti korak na korporativnoj ljestvici, što postaje prepreka s kojom se žene susreću kada pokušavaju uspjeti u korporativnom svijetu. Koncept sugerira da se žene ne mogu probiti kroz ulazne menadžerske uloge i biti promovirane na više razine, ostajući zarobljene na nižim pozicijama.
Muškarci imaju veću vjerojatnost od žena da budu unaprijeđeni s početnih poslova u menadžere. Ove godine, na svakih 100 muškaraca koji su promaknuti s početne pozicije u menadžera, samo je 87 žena dobilo slično unapređenje.
Zadnji je mit da mikroagresije prema ženama nemaju velik utjecaj, a zapravo je on i velik i dugotrajan. Žene se s njima susreću više od muškaraca. Radi se o ponižavajućim ili omalovažavajućim komentarima ili postupcima koji su suptilniji od otvorene diskriminacije, ali mogu značajno utjecati na dobrobit pojedinca.
Pročitaj više: Istraživanje pokazalo tko su najsretniji radnici
Mikroagresija normalna pojava
Dvostruko je vjerojatnije da će žene nego muškarci prijaviti da se susreću sa sumnjama u njihovu kompetenciju, primjerice kada drugi prisvajaju zasluge za njihove ideje ili ih prekidaju. Žene su također dvaput češće od muškaraca dobivale komentare o svom izgledu i emocionalnom stanju. Mikroagresije mogu utjecati i na produktivnost jer će se žene nakon njih osjećati manje psihološki sigurno. To otežava preuzimanje rizika i predlaganje novih ideja. Žene zbog mikroagresija mogu biti manje zadovoljne svojim radnim mjestom.
Mitove je komentirala Ivana Burušić-Barčan, autorica rada o staklenom stropu, prepreci koja zaustavlja napredak žena. Stajališta je da hibridni način rada i fleksibilno radno vrijeme idu na ruku svima, a pogotovo ženama koje su majke i koje se, osim za sebe, moraju skrbiti i o obitelji. Komentirala je i rezultate o mikroagresiji te iznijela i vlastito iskustvo.
“Na razgovoru za posao u visokoobrazovnoj instituciji doktor znanosti me je pitao hoću li moći dobro raditi s obzirom na činjenicu da imam malu djecu. Nakon povratka s rodiljnog dopusta, nadređeni visokoobrazovani muškarac mi je zbog korištenja stanke za dojenje i rada s polovicom punog radnog vremena prilikom gotovo svakog susreta komentirao da moje radno mjesto nije predviđeno za takav način rada te da dijete ima i oca”, prepričava.
To je, tvrdi, utjecalo na nju, ali na način da istraži temu i napiše svoj rad.
“Istraživanja pokazuju da i dalje živimo u patrijarhalnom društvu i rekla bih da stupanj obrazovanja pojedinca nema nikakve veze sa njegovom osviještenošću o spolnoj ravnopravnosti ili rodnoj jednakosti”, zaključuje Burušić-Barčan.
Foto: Canva
