Ivana Ćesić je mlada i ambiciozna žena koja obnaša funkciju Senior Data inženjerke u tvrtki bonsai.tech. U rodnom Splitu završila je Prirodoslovno matematičku gimnaziju, a potom je upisala Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, studij – fizika, smjer – istraživački. Ipak, nije zadugo ostala u znanstvenim krugovima. Već pri kraju studija počela se pitati „čega još ima u svijetu“ i zaključila da želi pronaći „posao u industriji“.
Studentski rad od velike je pomoći
Još kao studentica zaposlila se kao Data Analyst u CRVM odjelu u A1, tadašnjem Vipnetu. Iako je to bio jedan kratak angažman, dobila je priliku upoznati ljude i vidjeti kako ova industrija „diše“. Potom se posvetila fakultetskim obvezama, a onda se na apsolventskoj godini zaposlila na poziciji softver developera u IN2 Grupi.
Svoje iskustvo studentskog rada u ovoj domeni ističe kao nešto što joj je bilo od velike pomoći u daljnjem razvoju karijere. Slaže se da je uvijek i svugdje najteže napraviti taj prvi korak ka prvom poslu, a posebno u IT-u, ali smatra da upravo tako dolazimo do onoga da imamo što pokazati pa kasnije sve teče jednostavnije. Ipak, čini joj se da je u to vrijeme bilo i lakše pronaći „entry level poslove“ što se tiče iskustva jer se tada dogodio veliki boom u IT-u pa su tvrtke češće zapošljavale studente ili juniore.
Prvo stalno zaposlenje dočekalo ju je u Neosu d.d., gdje je radila kao konzultantica. Cijeli taj put odveo ju je u smjeru bonsai.techa, gdje nova iskustva stječe protekle dvije godine.
Sva njezina dosadašnja iskustva povezana su s radom s podacima na jedan ili drugi način. Smatra da njezin karijerni put prati njezin razvoj i ono što ona želi postići te poručuje da je najvažnije pronaći tvrtku u kojoj se kao zaposlenik možeš razvijati. Ona je, kako kaže, na pravom mjestu.
Na svojoj poziciji Data inženjerke danas se, između ostalog, bavi i onboardingom novih ljudi te pomaganjem u vezi bilo kojeg poslovnog problema koji se nađe na nečijem putu.
„Danas sam manje na, recimo, pisanju samog koda, a više na nekoj poziciji gdje pokušavam što više pomoći cijelom timu da napravi što bolji posao“.
Pročitajte više: Gdje su nestali oglasi za posao u IT-u? Evo ima li razloga za zabrinutost
U znanosti vlada financijska i poslovna nesigurnost
Voli znati sve, voli biti uključena u sve i obožava – rješavati probleme. Kako kaže, nema joj dražeg od toga kad joj netko dođe sa zanimljivim problemom i onda zajedničkim snagama riješe nešto što „nije radilo“. Kvalitetan timski rad joj je od velike važnosti, a upravo je to jedan od razloga zašto se zaposlila u bonsai.techu. Tada su imali svega 20-ak zaposlenika, uključujući studente, a Ivana se željela razvijati u manjoj firmi gdje istovremeno može osjetiti vlastiti doprinos, ali i zajednicu.
„To mi je bila jako dobra odluka u životu“, odlučno tvrdi.
A kako je Ivana odlučila da se ne želi razvijati u području znanosti i okrenula se prema IT-u? Jednostavno, željela je pronaći posao od kojega može imati kvalitetniji život. To joj je u počecima bila najveća motivacija na poslovnom putu. Kako kaže, najveći problemi u znanosti kao struci su financijska, ali i poslovna nesigurnost. Plaće su niske, a o stalnim pozicijama se, pogotovo u počecima, može samo sanjati.
Ipak, nije bilo lako samo tako promijeniti struku i to joj je bio jedan od najvećih izazova do sad. S obzirom na to da je završila fiziku, bilo je izazovno učiti o IT-u općenito.
„Nisam na fakultetu učila toliko stvari koliko su učili studenti s tehničkih fakulteta. Osim toga, naučiti kako sama industrija funkcionira, kakvi poslovi postoje uopće, što se sve može raditi… Morala sam učiti sve. Izazov je bio iskazati se, usvojiti, primijeniti. Sve. I snaći se, naravno, u hrpi nepoznatih situacija“, prisjeća se.
Pročitajte više: Odradile smo preko 50 intervjua s It-evkama, ovo su njihove ključne poruke
Ivana Ćesić: ‘Što više ne znaš, to više posao ‘nosiš doma’’
Ta promjena utjecala je i na njezin privatni život, najviše zbog stresa koji joj je zadavala. Kako kaže, dosta se posvetila cijeloj situaciji i često je slobodno vrijeme provodila tako što bi učila i istraživala nova područja IT-a. Osim toga, kako joj je sve to bilo novo, uvijek je taj posao i stres „nosila doma“.
„Imala sam puno nepoznanica i morala sam jako puno razmišljati o tome. Došla bih doma i mislila ‘što još sutra moram napraviti, hoću li stići, što ako se dogodi nešto s ovim što smo do sad napravili’… Općenito, veliki dio stresa koji sam tada imala je bio zbog toga što možda nešto nisam znala“.
Na sreću, vrijedilo je. Onima koji žele napraviti tu promjenu, ali osjećaju strah (a i sama zna mnoge), preporučuje da se prvo upoznaju s nekim programerskim stvarima, prođu nekakav tečaj, kako bi uopće dobili osjećaj što znači raditi u IT-u. Također, da što više pričaju s ljudima iz struke o samim poslovima koji unutar nje postoje.
„Jer IT nije isključivo programiranje ili samo jedan programski jezik… Postoji puno poslova koji nisu klasični programerski poslovi, a gdje bi se ljudi mogli pronaći. Postoji i puno domena u samom IT-u koje su različite jedne od drugih“.
Pročitajte više: Konferencija za žene u IT-u: ‘Ne čekajte druge, vi uložite u sebe’
‘Nema ništa loše u tome da odgovorim na mail iza radnog vremena’
Danas joj je najveći izazov doći doma i „ugasiti mozak“.
„Kad dođem doma i dalje mi stižu obavijesti, mailovi, pa otvorim jer me zanima i nađem se kako odgovaram na taj mail… To su te neke sitnice, ali mislim da zapravo nema ništa loše u tome. Moj modus operandi je da nemam to poslovno i privatno vrijeme striktno odvojeno“.
Objašnjava da je jedan od mogućih razloga fleksibilno radno vrijeme, zbog kojeg ima osjećaj da joj se svo to vrijeme stopi u jednu cjelinu. Slobodno vrijeme obožava provoditi u prirodi, bilo da je riječ o šetnji, trčanju ili vožnji bicikla. U te aktivnosti uvijek pokušava uključiti i „socijalnu komponentu“, odnosno prijatelje, jer joj puno znači kontakt s ljudima.
Zbog toga joj je jako teško pala pandemija. Iako su radili remote, Ćesić je iskorištavala svaki mogući trenutak da dođe u ured, pa makar tamo bila samo jedna osoba koju će pozdraviti s deset metara udaljenosti.
„Zato i danas jako malo radim od kuće. Uglavnom idem u ured jer mi paše promjena okoline i volim popričati s ljudima. Mislim da ništa ne može zamijeniti spontanu komunikaciju. Uostalom, lakše je riješiti problem uživo – imaš ploču, možeš mahati rukama, nogama, raspravljati… I problem je riješen“, smije se.
U budućnosti želi što više toga naučiti i biti što sigurnija u onome što radi. U bonsai.techu vidi puno prilika kojima se veseli.
„Veselim se svemu što će budućnost donijeti i jako sam optimistična u ovom dijelu života, što god se na kraju dogodilo“, zaključuje Ivana Ćesić.
Foto: Privatna arhiva
