Kad govorimo o moliteljima na trgovima, popularno zvanim “klečavcima,” najčešće govorimo o ugrožavanju ženskih prava. S obzirom na to da se moli za prestanak pobačaja, obnovu katoličkih brakova i uspostavljanje muškog duhovnog autoriteta u obitelji, nije neobično što je to mnogima glavni fokus, pa tako i nama u Women in Adria. No, to nije jedini problem koji predstavljaju ovakvi performansi. Napreduju li do razine stranke i uđu u politiku, oni predstavljaju prijetnju i ljudima koji nisu katolici, a o kojima negativni stavovi u hrvatskom društvu već postoje. Vjerska sloboda je, u ovoj sekularnoj državi, pod rizikom.
Katolička Republika Hrvatska
Podsjećamo, Islamska Republika Iran započela je upravo tako – performansom. Točnije, javnim molitvama u ime uspostavljanja tradicionalnih islamskih vrijednosti. Počeli su kao mala skupina u jednom gradu, no proširili su se na više ljudi i više gradova. Pridružile su im se i žene, a 1979. sekularni Iran postaje islamska država, stoji u vijesti.me. Danas je ta država poznata po teškom kršenju ljudskih prava, uključujući prava na slobodu vjeroispovijesti. Pripadnici bahaizma su među najugroženijim skupinama.
“Duboko smo zabrinuti zbog porasta proizvoljnih uhićenja i nestanaka sljedbenika bahaizma, kao i zbog uništavanja i pljenidbe njihove imovine, u čemu se jasno ogleda sistemski progon,” izjavili su iz UN-a.
S ovakvim se problemima susreću i osobe koje su s islama prešle na kršćanstvo, derviši i ateisti, no bahaisti su među najčešće progonjenima, a prošle godine se broj njihovih uhićenja značajno povećao. Preko 1000 njih je do travnja 2022. čekalo zatvor nakon saslušanja, a u prvoj polovici iste godine uhićeno ih je preko 35 nakon što su im sigurnosni agenti provalili u domove. Optuženi su za “upravljanje nezakonitom administracijom” zbog čega mogu provesti i 10 godina u zatvoru. Zbog vjere.
Ovakve prakse nisu karakteristične samo za Iran, već i neke druge zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Prije samo sto godina, kršćana je na tom području bilo oko 20%, a danas ih je oko 5%, piše TheGuardian. Zemlje poput Saudijske Arabije, Alžira i Egipta ogrančavaju vjerske slobode, primarno kroz zakonske zabrane javnog prakticiranja neslužbene religije.
Pročitajte više: Ne, ne kleče oni za žene, nego za sebe. Evo zašto su opasni
Molitvom protiv sekularnog društva
Europu je 2015. pogodila migrantska kriza. Izbjeglice su nam naveliko počele dolaziti s područja Bliskog istoka i Afrike. Svi se toga sjećamo. Sjećamo se i toga da su mnogi, pod krinkom zaštite katoličke zemlje, kritizirali muslimanski odnos prema ženama i to koristili kao glavni argument zašto se izbjeglice treba istjerati. Danas takvi na trgovima mole upravo za to što im je nekoć smetalo. Nije im bilo stalo do zaštite žena, bile smo jednostavno instrument koji su koristili kako bi prikrili rasizam. Štoviše, i danas čujemo komentare poput: “Vidit ćeš ti kad ti kćer dovede muslimana,” a dolaskom Nepalaca naveliko se ismijava hinduističke bogove.
U strahu od muslimanskog, a sad i hinduističkog, osvajanja Europe, “kršćanska Europa” postala je neki oblik parole, što vidimo u upornom rastu desno orijentiranih kršćanskih stranaka. Primjera Poljske svi smo jako dobro svjesni, kao i paljenja Kur’ana u Švedskoj i Danskoj.
Poljski scenarij događa se kod nas. Ovo je još jedan od načina na koji se strancima pokazuje da oni doista nisu “mi” – nisu bijeli, katolici, Hrvati. U želji za očuvanjem vlastitog vjerskog i nacionalnog identiteta, konzervativizam i nacionalizam rastu diljem Europe, bez obzira na štetu koju isti može učiniti onim “istima” – bijelim, katolicima, Hrvatima. Ne zaboravimo – mnogi protivnici molitve na trgovima su katolici koji ne žele druge prisiljavati da žive vjeru na isti način na koji to oni čine.
“Riječ je naprosto o zloupotrebi molitve i Božjeg imena, o političkim aspiracijama da se društvo prilagodi i ustroji prema vlastitom svjetonazoru,” komentira teolog Drago Bojić za Polis. “Točno je da svatko ima pravo na slobodu vjere, pa tako i na molitvu, ali nitko nema pravo molitvom ili nekim drugim religioznim činima uzurpirati javni prostor i potkopavati temelje sekularnog društva. Pretpostavimo da po trgovima hrvatskih gradova klanjaju i mole muslimani. Bi li to bilo ‘pitanje demokracije’ ili bi i hrvatska i crkvena javnost to okarakterizirale kao islamski fundamentalizam koji hrvatskom društvu želi nametnuti svoj svjetonazor?”
Odgovor na Bojićevo pitanje znamo.
Pročitajte više: Ne, nije problem molitva. Problem je puno složeniji…
“Hrvatska je katolička zemlja, odlazite”
Naravno da katolici imaju pravo živjeti svoju religiju i ne skrivati je od javnosti. Hrvatska je sekularna zemlja, što između ostalog znači i slobodu vjere. Pravo je to koje se proteže na svakoga, bez obzira na odabranu religiju, stoga nametanje jedne nije ničije pravo. Nisu svi Hrvati religiozni, a oni koji jesu, nisu nužno katolici. Kad bismo taj sekularizam izgubili, svi koji nisu katolici postali bi građani drugog reda. Zemlja u kojoj nekome prijeti zatvorska kazna zbog “krive” religije ili seksualne opredijeljenosti nije slobodna zemlja, a mnoge će države upravo u takvim uvjetima pogođenim osobama odobriti azil.
Iako se to (još uvijek) ne događa kod nas, povijest nas uči koliko brzo stvari mogu izmaknuti kontroli. Spomenuti Iran je izvrstan primjer.
No, mnogi će i dalje samo uporno govoriti kako je Hrvatska katolička zemlja i točka. Kad čitamo komentare na društvenim mrežama, vidimo kako se ova parola uporno ponavlja, a ostali mogu “otići odakle su došli,” iako su mnogi muslimani, ateisti i pripadnici nekih drugih religija rođeni u Hrvatskoj i nose njeno državljanstvo. No, oni nisu “pravi Hrvati.” Tako je jedan od molitelja rekao jednoj od prosvjednica: “Ti nisi krštena i nisi blagoslovljena,” iako o njezinoj religijskoj pripadnosti nije znao ništa, a koja mu je na to odgovorila da je krštena. Sve što je on znao jest da nije kleknula nego ustala.
Vodi se “tihi vjerski rat,” a ako dođe do progona svih onih koji nisu katolici, dobra je vijest da su ulasci u EU i Schengenski prostor ljudima dali toliko zaštite da se lakše nego ikada mogu slobodno kretati i izboriti za svoju slobodu izražavanja, onu koja nikome ne šteti. Ovim je moliteljima to vjerojatno i cilj jer su oni koji žele živjeti i pustiti druge da žive prijetnja njihovom načinu života. Ili?
Foto: Canva
