Već poznati međunarodni festival animiranog filma Animafest održat će se i ove godine u Zagrebu početkom lipnja, a kako bismo se bolje upoznali s programom i svime što stoji iza samog festivala popričale smo s njegovom producenticom Mateom Milić.
Obožavatelji SF-a dolaze na svoje
Animafest se održava već pola stoljeća. Je li bio velik pritisak preuzeti poziciju producentice ovog dugogodišnjeg festivala?
Osjećala sam veliku odgovornost, ali pritiska nije bilo – barem ne vanjskog, jer radim s fantastičnim timom kolegica i kolega te uz podršku direktorica Dane Budisavljević i Olinke Vištica iz produkcijske tvrtke Hulahop koja je od 2007. zadužena za organizaciju festivala. Kako se počne bližiti festival, a time rasti stres, kolegama ponavljam da nismo neurokirurzi i da naši eventualni propusti (koje najčešće vidimo samo mi) nisu pitanje života i smrti.
Priznajem da bih mogla i samoj sebi to ponekad prišapnuti, ali istina je da sa svakom godinom iskustva dolazi manja doza stresa: prvih par godina sam se budila jer sam i u snu „vrtila“ goleme količine detalja od kojih se sastoji festivalska cjelina – budžeta, ugovora, natječaja, izvještaja, stotina filmova i imena gostiju – ili problema kao što su pandemija, političke igre zbog kojih ostajemo bez glavne lokacije nepuna dva tjedna prije festivala… Sad već poprilično dobro spavam!
Čemu se možemo veseliti na ovogodišnjem Animafestu? Nameću li se već neki favoriti?
Osim u vrhunskoj selekciji najnovijih naslova umjetničke animacije, sigurna sam da će naša publika, a osobito obožavatelji znanstvene fantastike uživati u tematskom programu koji je ove godine posvećen upravo tom popularnom žanru. Jako me veseli da će projekcije našeg natjecanja dugometražnih filmova ugostiti najljepše zagrebačko kino, Ljetna pozornica Tuškanac koja s našim programom otvara svoju sezonu. Velika nam je čast da će naš posebni gost biti William Kentridge, jedan od najvećih živućih umjetnika i ovogodišnji dobitnik naše Nagrade za životno djelo. On po prvi puta dolazi u ove krajeve te će se publici predstaviti kroz masterclass, retrospektivu filmova, izložbu i performans.
Pročitajte više: Redateljica i scenaristica filma “CODA” Siân Héder – borkinja za ljudska prava koja se ne boji teških tema
Jedina granica u animaciji je mašta
Mislite li da se Animafest i danas doživljava kao nešto što je isključivo namijenjeno mlađoj populaciji? Koliko se to mijenja u posljednje vrijeme i kakvu publiku najčešće viđate na Animafestu?
Istina je da se animacija i dalje prvenstveno doživljava sadržajem za djecu, ali naša publika odavno zna da se kod nas ne gledaju samo „crtići“. Animafest ima brojnu, vjernu odraslu publiku koja se zadnjih godina pomlađuje – vjerujem da je za sve veći broj mladih (od 18 do 25 godina) na našim projekcijama zaslužna velika popularnost animiranih serija za odrasle (kao što su Family Guy, Bojack Horseman, Rick& Morty…), ali i golem porast interesa tinejdžera za japanske anime. Naravno, ne bježimo od animacije za djecu pa ćemo tako samo na organiziranim projekcijama za škole i vrtiće ugostiti oko 2000 gledatelja.
Posebnost Animafesta, jednog od najprestižnijih festivala animacije na svijetu, veliko je zanimanje međunarodne publike i u Zagreb svake godine dolaze stotine gostiju, animacijskih profesionalaca i studenata umjetničkih akademija iz cijeloga svijeta koji znaju da će kod nas pronaći vrhunski filmski program, priliku za profesionalno usavršavanje, ali i fantastičnu prijateljsku atmosferu koja im daje brojne mogućnosti za networking, suradnju, međunarodne koprodukcije.
Filmovi uspješno prenose društveno važne poruke. Koje prednosti animirani film ima u prenošenju tih poruka?
Animirani filmovi to možda rade najbolje jer je jedina granica kod animacije imaginacija i vještina autora – nema limita s kojima se suočavaju igrani i dokumentarni filmovi na koje utječu protagonisti, budžeti; ne ovise o velikoj filmskoj ekipi ili ključnom trenutku uhvaćenim kamerom. Kako nam se svake godine za selekciju prijavi gotovo 2000 filmova iz više od 90 zemalja svijeta, imamo priliku pratiti preokupacije umjetnika iz cijeloga svijeta – uz teme ljubavi, obiteljske odnose i druge osobne priče koje su univerzalne, susrećemo puno filmova koji se bave aktualnim društvenim temama, ratom, u zadnje vrijeme sve češće ekologijom…
Pročitajte više: Ovi filmovi davno su progovorili o ekološkim problemima, a još su aktualni
Animafest je više od tjedan dana festivala
Animafest je međunarodni festival. Koliko je zahtjevna koordinacija s filmašima iz različitih država, kultura, vremenskih zona? Kako to izgleda?
Kada čuju da sam producentica festivala koji traje tjedan dana u godini, ljudi često pitaju što radim ostatak godine – nije ni meni dok sam bila samo posjetiteljica bilo jasno koliko posla stoji iza filmskih festivala. Kad objasnim da festival broji oko 350 filmova, 500 međunarodnih posjetitelja, 1000 akreditiranih profesionalaca, desetak lokacija na kojima se održavaju programi, oko 100 članova ekipe koja radi za vrijeme festivalskog tjedna, a samo par ljudi koji sve to pripremaju tijekom godine, jasno je da je to sasvim dovoljno posla za cijelu godinu. Ipak, mi još kroz godinu s izborom iz našeg programa ili programima kojima predstavljamo hrvatsku animaciju gostujemo na više od 30 festivala diljem svijeta svake godine, prikazujemo naše filmove i u drugim hrvatskim gradovima, nudimo programe za djecu tijekom školske godine…
Osim toga, od 2020. godine koordinatorica sam međunarodne mreže festivala animacije, Animation Festival Network koju financijski podupire Europska Unija. U okviru aktivnosti mreže s kolegama iz inozemstva organiziramo predstavljanja na najznačajnijim filmskim marketima, edukacijske programe za mlade filmaše, radionice filmske kritike, razvijamo programe za osnaživanje žena u animacijskoj industriji, razvijamo strategije za smanjenje negativnog utjecaja naših aktivnosti na okoliš, okupljamo studente iz cijele Europe…
Jako sam ponosna na sve što radimo i sretna da smo pronašli kolege koji su spremni uložiti puni truda u ciljeve koji nadrastaju okvire našeg festivala i koji su nam bitni.
Pročitajte više: Superjunakinje u filmovima još uvijek nisu dobrodošle
Što veći budžet – to manje žena
Filmska industrija često je kritizirana zbog seksizma. Je li situacija drugačija kad prijeđemo u domenu animiranog filma?
I mene je zanimao odgovor pa sam prije dvije godine, za jedan panel o ženama u animaciji koji se održao na festivalu Animateka u Ljubljani prikupila statistiku o broju filmova koje su režirale žene. Potvrdilo se ono što smo slutili: da je u studentskoj kategoriji velika većina redateljica, da u kategoriji profesionalnog kratkog filma njihov broj pada ispod 50%, a da među dugometražnim filmovima među redateljima žena gotovo uopće nema. Drugim riječima – što su budžeti veći, žena je sve manje. Mi se protiv toga borimo tako da uvijek u selekcijskim komisijama i žirijima imamo jednak ili veći broj žena, organiziranjem već spomenutog programa za osnaživanje autorica, posebnom nagradom za filmove koje su režirale žene, zovemo ih da predaju u sklopu našeg industry programa…
U festivalskoj produkciji su, pak, žene u većini i kod nas i u svijetu! Kada o tome razgovaram s kolegama, zaključimo da je to zato jer je ženskom mozgu bliži ludi multitasking koji je u našem poslu normalan.
Foto: privatna arhiva Matee Milić
