Jeste li znali da je modna industrija drugi najveći zagađivač planeta, nakon naftne industrije? A za sve je kriva brza moda, zloglasni fast fashion. Najjednostavnije rečeno, high street brendovima cilj je što brže lansirati nove kolekcije odjeće u trgovine, ali da im pritom troškovi budu što niži, a profit što veći. Zvuči kao nekakav recept. I je, to je recept za uništenje ionako uništenog planeta. Naime, poražavajuća statistika govori da je za proizvodnju jedne pamučne majice iz našeg ormara bilo potrebno 2700 litara vode, što je količina vode koja je jednom čovjeku dovoljna za 900 dana. Za proizvodnju jednog kilograma pamuka potrebno je 20.000 litara vode, piše Kleiderly.
Fast fashion karakterizira trend
Koliko je to tek litara kada uzmemo u obzir sve naše majice, a zatim i one iz ormara naših ukućana, obitelji, prijatelja… A o brojki koja je utrošena na opremanje jednog shopping centra teško je i govoriti. Nameće se zaključak – brza moda je neodrživa i štetna, kako za okoliš, tako i za same ljude. Jedna od karakteristika brze mode je masovna proizvodnja, što znači da se odjeća proizvodi u što kraćem roku. Zbog toga, naravno, pati kvaliteta. Stoga ne čudi da nakon nekoliko nošenja naših majici high street brendova moramo rezati končiće koji vire od svukuda, ili što nam nakon nekoliko pranja u veš mašini majice mijenjaju oblik.
Sljedeća važna karakteristika je trend. Danas ćemo kupiti tu savršenu majicu za noćni izlazak, iako će već sljedeće sezone, ako ne i prije, pasti u zaborav i zamijenit će je neka nova savršena majica. Gomilat ćemo odjeću koja će samo zauzimati mjesto u našem ormaru, zbog toga će nas živcirati, a još smo k tome na nju zapravo „bacili novac“ jer smo ju obukli svega nekoliko puta.
I za kraj – karakteristika pristupačnosti. Ova odjeća u skladu s kvalitetom nema previsoku cijenu, odnosno veliki broj ljudi može si ju priuštiti. Upravo zbog ove karakteristike često i je toliko obožavana.
Pročitajte više: Održiva moda je ovdje, a počiva na gljivama
Našu odjeću šije 170 milijuna djece
No od svih tih negativnih strana, najgora su dakako uvjeti u kojima rade proizvođači odjeće velikih nam i dragih brendova poput Zare ili Stradivariusa, koji su u najvećem su broju slučajeva nehumani. Naime, u proizvodnji najčešće rade žene i djeca, i to, prema International Labour Organisation, 170 milijuna djece, piše The Guardian. Sve je to nekako prolazilo ispod radara sve do 2015. kada je fotograf Claudio Montesano Casillas objavio fotografije iz bangladeških tvornica i šokirao svijet. Na tim fotografijama vidi se da djeca u istoj prostoriji rade, spavaju, tuširaju se, jedu i pritom nemaju priliku za bilo kakvim obrazovanjem.
Kako bi se usprotivili takvim brendovima i pripomogli očuvanju okoliša, štednji vode i održivosti općenito, mnogi se zalažu za sporu modu. Spora moda ili slow fashion pojam je koji je stvoren nasuprot pojmu fast fashion i označava sve suprotno od njega. Naime, to je održivija socio-ekološka alternativa u modnom svijetu. Pojam je prvi put iskoristila novinarka Kate Fletcher u časopisu The Ecologist 2007., piše Filosofia. Kako je napisala, spora moda je za nju „izbor, informacija, kulturna raznolikost i identitet, a povrh svega – ravnoteža“.
Pročitajte više: Slow fashion vs. fast fashion
Mali korak danas za bolje sutra
Nekoliko je načina na koje i sami možemo pridonijeti sporoj modi i tako barem na trenutak odbaciti brzu modu. Recimo, sve je popularnije odijevanje u second hand i vintage prodavaonicama i na raznim buvljacima. Osim toga, možemo razmjenjivati odjeću koja nam je dosadila s prijateljicama. Tako će obje osobe imati nešto novo u ormaru, a taj će komad nastaviti kružiti, umjesto da je završio u smeću. Dobar izbor je i poklanjanje odjeće bliskim osobama ili osobama kojima je ona potrebna, recimo doniranjem ili odvajanjem u reciklažne tekstilne kontejnere kakav je i onaj Humane nove.
Osim toga, možemo kupovati planski i promišljeno. Možemo se potruditi stvoriti održiviji ormar. Jedan od savjeta je da zaista počnemo nositi odjeću koju već imamo, piše Marina Matijević na Ja bolji građanin, profilu putem kojeg dijeli razne savjete za održiviji život. Naime, ključ je proučiti etikete na odjeći koju već imamo i brinuti o njoj u skladu s uputama, kako bi nam što dulje trajala. Nadalje, važno je popravljati i prekrajati, a ne odmah bacati odjeću u smeće. Za kraj, Matijević savjetuje da odjeću za posebne prilike posuđujemo, a ne kupujemo.
Zdravko Čolić je još osamdesetih godina prošlog stoljeća pjevao „Pusti, pusti modu“, a s tom ćemo mišlju i mi završiti ovaj članak. Nije najvažnije imati pun ormar novih, trendy krpica. Od toga je važnije misliti o budućnosti i planetu koji ostavljamo našoj djeci. Svatko od nas može napraviti mali korak danas, za bolje sutra. I najmanja promjena koju uvedete u svoj ormar bit će i više nego dovoljna za početak održivije priče.
Foto: Canva
