Ana Čičak Buvač je rukovoditeljica terenske prodaje koja je 3 godine radila kao stručna suradnica u kompaniji PharmaS te je svoju prvu lidersku poziciju dobila prije godinu i pol dana. Mlada je magistra ekonomije koja je veliki zaljubljenik u farmaceutsku industriju. Ana živi u Rijeci, ali radi u Zagrebu. Za sebe kaže da je „ne drži mjesto“ pa je baš zato i zavoljela prodaju i terenski posao.
Žena ženi nije vuk, a učila je i od žena i od muškaraca
Dolazi iz obitelji gdje prevladavaju žene, mama i tri sestre naspram tate i jednog bata. No iako su u njezinoj obitelji žene bile „predvodnice“ Ana ne voli generalizirati žene, a ni muškarce, a rado kaže da uči i od jednih i od drugih.
Inspiraciju dobiva od, kako kaže, „predivnih i uspješnih žena“ kojima je okružena iz dana u dan. Gleda njih kako balansiraju privatni i poslovni život i zapravo svakim danom uči od njih.
„Često i sami čujemo da je ‘žena ženi vuk’, ali ja sam sretna što to nisam osjetila, nadam se da ni neću˝, napominje. Uvijek je okružena sposobnim ženama koje ju usmjeravaju, savjetuju i pomažu.
„Nema mi dražeg nego kad ti žena stoji rame uz rame“, ističe Ana koja ne voli žene ni muškarce stavljati u neke određene „košare“.
„Sigurna sam da se svaka osoba u svom karijernom putu našla u situacijama u kojima je teško biti žena, ali i muškarac“.
No statistika o ženama na liderskim pozicijama u odnosu na muškarce pokazuje da su žene još uvijek u velikom minusu i svakim danom se treba truditi raditi da se to promjeni.
Pročitajte više: Žene u znanosti, medicini i farma biznisu potvrđuju: znanost je lifestyle!
Uzor pronašla u tati
„Ipak se na kraju dana sve svede na okolinu u kojom smo okruženi“, naglašava. Njezina je okolina – kako poslovna u PharmaSu, tako i ona privatna – women friendly. U njezinoj obitelji nikad nisu postojali muški i ženski poslovi, a žene su zauzele i bolje mjesto od muškaraca, smije se. Primjer uspješne osobe i lidera u kakvog i sama želi stasati bio joj je tata.
„Cijeli sam život gledala svog tatu koji je vodio velike prodajne timove. On je po cijele dane pričao na telefon. Slušala sam ga kako priča sa zaposlenicima, s nadređenima, s poslovnim partnerima i meni je to bilo – wow! I tada sam pomislila: ja to hoću jednog dana, želim raditi kao tata, na terenu, na putu, na sto strana i uvijek je sve stigao“.
Ona se, još kao djevojčica, znala ‘petljati’ tati u posao.
„Slušaš kako razgovaraju i ubacuješ se, misliš – sad sam ja pametna pa ću dat ja njima neki savjet“, prisjeća se kroz smijeh.
Anin tata je empatičan i prilagodljiv, kaže. Prva lekcija koju joj je dao bila je „nismo svi isti“.
„Pa pogledaj samo vas četvero“, rekao bi joj misleći na nju i njezinu braću i sestre, „svi ste jednako odgajani, a svako je karakterno drugačiji i to je zapravo ljepota u ljudima“. I to je samo jedna od lekcija koju se trudi primijeniti i na svoj tim.
„Trenutno vodim 11 ljudi u timu koji su različitog karaktera, spola, dobi i struke pa najveći dio vremena zapravo provodim razgovarajući na telefon jer svatko ima svoja pitanja i prijedloge oko kojih trebaju savjet i podršku“, objašnjava.
Pročitajte više: Ravnopravnost žena u znanosti raste: trećina djece na riječ ‘znanstvenik’ pomisli na ženu
Strpljenje kao prva i najvažnija lekcija
Čim je izišla s ekonomskog fakulteta u Rijeci, prva zamolba za posao koju je poslala bila je za voditelja prodajnog tima. Bila je uvjerena da je rođena za lidera. Naravno – dobila je odbijenicu. Nije imala iskustva. A kad je došla u PharmaS šef joj je već na razgovoru za posao rekao: „Ti ćeš jednog dana biti voditeljica tima!“. Na kraju se dogodilo da je u PharmaSu krenula od ‘nule’ i tu i postala liderica. Njezin je direktor bio i ostao još jedan od muškaraca u poslovnom svijetu koji joj je dao bezuvjetnu podršku i naučio ju mnogo toga.
„Ja sam osoba koja hoće sve sad i odmah, ali prva osoba koja me je naučila strpljenju je moj direktor. Vraćanje u ‘bazu’ kako on to voli reći bilo je za mene jako izazovno i sa svom energijom i željom koju imam on me naučio da za neke stvari treba strpljenje, a s obzirom da je meni nekad jezik stvarno brži od pameti, čovjek je stvarno uspio“, kaže kroz smijeh.
Nestrpljiva je od malena, prisjeća se.
„Kad mi je mama govorila kao maloj: ‘kupit ću ti ovo kad dođe plaća’, ja sam znala reći: ‘ali mama ja to tad više neću htjeti, bit će onda nešto drugo’. E takvo vam je moje strpljenje bilo“.
Ipak, s vremenom i nekim iskustvom naučila je da to tako ne ide, a ono što je najbitnije je vrijeme, to joj je posebno naglašavao njezin voditelj.
„Iako sam mlada, shvatila sam što to vrijeme znači i kako za neke stvari ipak treba pustiti da prođe vrijeme i dobiti iskustvo“.
U prodaji, kaže, nema puno vremena pa je valjda zato njezin tempo puno drugačiji od ostalih, a to posebno naglašava svom timu.
„Svaki dan je novi početak i prilika, a onda će to vrijeme i strpljenje pokazati koliko smo bili uspješni u tome“.
Pročitajte više: Ove žene nisu stvarne, ali je njihov utjecaj stvaran
Vrijedne lekcije usvojila do 30-e
Do svoje 30-e je, kaže, naučila tri bitne stvari.
1. Kad si na krivom mjestu, makni se.
Kad je dobila posao u tvrtki koja se bavila računovodstvom i konzaltingom – nije znala računovodstvo, nije se snašla, a ni želja nije bila velika.
„Šefica i ja smo zaključile da je najbolje da svoju sreću potražim negdje drugdje“.
Teško padne na ego nekad kad ti netko kaže nešto što ti sam i znaš, napominje. Ali na kraju dana toj je ženi jako zahvalna jer ju nije držala negdje gdje joj nije mjesto.
„Ako smo na pravom mjestu, iskoristimo to maksimalno, a ako smo na krivom trebamo se potruditi da pronađemo to svoje mjesto pod suncem“, poručuje.
2. Ne moraš znati sve.
„Kad dođeš kao ekonomist u farmaceutsku industriju, puno toga ne znaš kako ćeš, ali onda shvatiš – netko mi je dao to povjerenje, opravdat ću ga i dat ću maksimum koji trebam“, napominje Ana.
Dok je u početku vagala svaku svoju riječ da slučajno ne kaže nešto krivo, danas joj nije problem reći – „ja to ne znam, naučite me“.
„Stvarno mislim da čovjek ne treba znati sve, ali isto tako treba glasno reći da ne zna, ne treba imati strah i treba sjesti i naučiti, ali budite i realni i iskreni prema sebi“.
3. Godine su samo broj, a leadership je sve drugo.
„I najbolji trener nekada nije bio najbolji nogometaš. To je bio nekako najbolji savjet koji sam dobila“, ističe.
Ove tri vrijedne lekcije naučila je i iz vlastitih iskustava, ali i od svojih lidera, kolegica i svih koji su joj u nekom trenutku dali pravi savjet.
Pročitajte više: Je li nedostatak žena u znanosti i razlog nedostatka izuma u korist žena?
Stalno negdje, ali uvijek tu
Anin život je nepregledno klupko. Stalno je ‘na 100 strana’ i privatno i poslovno, ali gušta u tome.
„Znaju mi dosta puta reći i prijateljice i muž: ‘pa stalno si negdje, kako ti sve stigneš’. Meni je to najveći gušt i nadam se da će i ostati“.
Ponekad, kaže, zna biti toliko udubljena u posao da joj je teško izdvojiti minute da se opusti, a ponekad se toliko opušta da se teško vrati na posao. To je njezin balans na koji je najviše ponosna. Sve se posloži u svoje vrijeme, ali da bi to shvatila i usvojila trebalo je ono strpljenje na kojem je sigurna da još može raditi kako poslovno tako i privatno, a koje je smatra najvrjednijom lekcijom koju je usvojila.
„Svatko je na kraju individualac i ništa od ovog nisu pravila ni ključ uspjeha, ali je najbitnije da se na kraju dana trudiš, izazoveš sreću i kreneš, jer na kraju dana, ništa te neće dočekati raširenih ruku“, naglašava Ana.
Foto: Domagoj Bregant
