Prema zadnjoj analizi, u Europskoj Uniji žene dominiraju u honorarnim poslovima. U dobnoj skupini između 15 i 64 godine, 31,3% žena radi honorarno. U istoj je situaciji tek 8,7% muškaraca. Prema statistici, u Hrvatskoj je honorarno zaposleno ukupno 27% ljudi. Od toga, žene čine 30%, a muškarci 25% honorarne radne snage.
Honorarna radna snaga je ženska
Ova je razlika najvidljivija u niskokvalificiranim zanimanjima. To znači da 48% honorarno zaposlenih žena radi na poziciji čistačice, kućne pomoćnice ili pomoćne kuharice. Ovim se poslovima bavi 29% honorarno zaposlenih muškaraca.
Slijede zaposleni u uslužnim i prodajnim djelatnostima gdje je 35% žena i 15% muškaraca zaposleno honorarno, te tehnički i stručni suradnici koje čine 26% žena i 7% muškaraca. Najmanja je razlika u postotku honorarno zaposlenih žena i muškaraca na rukovodećim i menadžerskim pozicijama, gdje je razlika manja od 10%, prenosi biznis.rs.
Jedina država članica EU u kojoj su muškarci češće honorarno zaposleni od žena je Rumunjska – njih 4% u odnosu na 3% žena. Država u kojoj je razlika među honorarnim radnicima po spolu najveća je Nizozemska (63% žena i 24% muškaraca), a slijede Austrija i Njemačka. Zanimljivo je uočiti kako su to također države koje su poznate po brizi o rodnoj ravnopravnosti.
Pročitajte više: Fleksibilno radno vrijeme – ravnoteža ženama danas ispred plaće
Ženska uloga u ekonomiji je i dalje sekundarna
Iako brojke variraju od države do države, razlozi za odabir honorarnog rada ne razlikuju se značajno. Muškarci koji rade honorarno navode kako je teško naći stalan posao, dok žene navode da im je tako lakše skrbiti o djeci ili starijima. Kraći radni sati općenito se smatraju praktičnim za balansiranje privatnog i poslovnog života, piše esade. No, rijetko se tko bavi pitanjem zašto su upravo žene koje odabiru raditi kraće zbog drugih, a ne muškarci. Navedeni razlozi često se uzimaju kao nešto normalno, a ne kao pokazatelj rodne neravnopravnosti koja je duboko ukorijenjena i u društvima koje smatramo progresivnima.
Na Sveučilištu u Münchenu provedeno je istraživanje koje se bavi upravo tim problemom: “Ulazeći na tržište rada s kraćim radnim vremenom, žene perpetuiraju svoju sekundarnu ulogu u ekonomiji, rodni jaz u plaćama i rodne uloge na samom tržištu rada i u privatnom životu.”
Iako žene s kojima su radili intervjue nisu bile zainteresirane za razvoj karijere, bilo im je važno imati plaćeni posao. Nije im bio važan broj radnih sati, već plaća i rad sam po sebi. U prijevodu, žene žele ekonomsku neovisnost, no očekivanja nametnuta rodnim ulogama određuju drugačiji stil rada od onog muškaraca. Kako je ženina zadana uloga skrbiti o obitelji, na njoj su izazovi balansiranja privatnog i poslovnog, zbog čega smanjuje broj radnih sati.
Pročitajte više: Rodni jaz u plaćama nije mit – evo koji čimbenici na njega utječu
Zašto muškarce odbija honorarni rad?
Drugo je istraživanje pak pokazalo da kad muškarac odluči skratiti svoje radno vrijeme kako bi skrbio o vlastitoj djeci, nailazi na osudu okoline, najčešće muških kolega. Također, smanjuje im se mogućnost napredovanja. Kako je muškarčeva rodna uloga biti hranitelj obitelji, na njemu je da radi puno radno vrijeme.
Nije problem osobna preferencija. Ne moraju svi željeti karijerni uspon. Problem je nedostatak izbora potaknut nametnutim rodnim ulogama koje na naše odluke, a samim time na radno i slobodno vrijeme utječe više nego što mislimo.
Žene žele raditi i puno radno vrijeme, a muškarci žele raditi i kraće radno vrijeme. Žene žele mogućnost kraćeg porodiljnog, a muškarci žele mogućnost dužeg porodiljnog. Ono što je dobro je što su i jedni i drugi svjesni problema i što sve otvorenije izražavaju svoje želje na radnom mjestu, a mladi će radnici bez problema i promijeniti posao ako ne mogu raditi pod svojim uvjetima. Krije li se možda tu rješenje ovog problema?
Foto: Canva
