Beskućništvo nije tema o kojoj se malo govori, ali je i dalje slabo shvaćeno. Beskućnici su često stigmatizirani, a žensko beskućništvo se zanemaruje zato što su beskućnici najčešće muškarci. No, žene su posebno ranjive u ovoj situaciji i njihovo je iskustvo različito od muškog, pri čemu snažno preslikava šire rodne nejednakosti. Paula Greiner s Instituta Ivo Pilar istražila je posebnost tih iskustva i strategija u kvalitativnom istraživanju objavljenom u Reviji za sociologiju.
Nedostatak privatnosti snažnije pogađa žene
U svrhu istraživanja, Greiner je provela intervjue sa šest beskućnica u kojemu je ukazala na specifičnosti beskućništva kod žena, te naglašava nužnost daljnjeg istraživanja ovog problema.
Beskućnici su najčešće radno sposobne mlade osobe ili starije osobe koje čekaju mirovinu, psihički oboljele osobe i starije osobe kojima nije osiguran smještaj ili pomoć. Pod rizikom su i obitelji s djecom, mladi koji su napustili institucionalne oblike srbi, osobe s intelektualnim teškoćama i korisnici socijalne skrbi.
Kod žena se rizik povećava ako je sama s djecom (u kojoj se situaciji muškarci rjeđe nalaze). Muškarci se u beskućništvu češće suočavaju s fizičkim, a žene sa seksualnim zlostavljanjem. Iako oba spola pate od nezadovoljenja zdravstvenih potreba, ženske su potrebe drugačije, a na njih utječe i nedostatak privatnosti i mogućnosti održavanja osobne higijene, naročito u slučaju menstruacije ili trudnoće.
Žene u beskućništvu češće se boje za svoju sigurnost, no lakše dolaze do prihvatilišta i socijalne pomoći nego muškarci. “Smatra se da je taj trend povezan s idejama o rodu, s problemima ovisnosti koji su češći kod muškarca, kao i s visokim razinama kroničnog beskućništva među muškarcima,” stoji u istraživanju.
Pročitajte više: UN-ovo izvješće kaže da ćemo rodnu jednakost čekati još 300 godina!
“Problem su štićenici u skloništima”
Kako će većina ljudi beskućništvo asocirati s muškarcima, nije neobično što žensko beskućništvo dobiva malo pozornosti. No, brojna su istraživanja pokazala kako su beskućnice u većoj opasnosti u javnom prostoru i kako je njihovo korištenje javnog prostora oblikovano rodnim ograničenjima. U prijevodu, maksimalno se trude izbjeći seksualno uznemiravanje i nasilje.
“Spavanje na cesti osobito je izazovno za žene ne samo zbog veće opasnosti seksualnog nasilja i zlostavljanja, nego i zbog higijenskih razloga, poput održavanja higijene tijekom menstruacije te zato što je održavanje higijene metoda samozaštite.” Naime, žene će često skrivati da su beskućnice upravo kako bi se zaštitile, a redovito održavanje higijene pomaže im u skrivanju. Tad će biti na vidljivim mjestima. Ako imaju poteškoća u skrivanju svojeg statusa, birat će mjesta koja su skrivena od pogleda.
Žene s kojima je Greiner razgovarala bile su u dobi od 27 do 57 godina, neke su beskućnice duže, a neke kraće. Fokus je bio na beskućnicama u Zagrebu.
Inače, u Zagrebu i okolici postoje dva prihvatilišta za beskućnike od kojih jedno prima isključivo muškarce. Muškarcima u beskućništvu dostupan je i smještaj u samostanu u centru Zagreba. Usluge hitnog smještaja u Zagrebu ne postoje.
“Što se tiče djelatnika, to je sve ok, ali problem su štićenici u njima, a tamo imaš svakakvih, od ubojica, ovisnika svakakvih, a ja i oni – to za moju psihu nije bilo dobro,” podijelila je iskustvo s prihvatilištem jedna beskućnica. “Paranoja me lovila.”
Pročitajte više: Svjetski dan menstrualne higijene: Pomozimo okončati menstrualno siromaštvo
“Uvijek pazi na svoju maternicu”
Što se tiče samog života na cesti, beskućnice i same smatraju kako im je zbog spola situacija još gora.
“Uvijek pazi na svoju maternicu, to kažem muškarcima, to ti je kao rana, 365 dana u godini,” izjavila je još jedna beskućnica.
Mnoge su žene opisale i iskustva nasilja, a jedna je opisala i pokušaj ubojstva od strane dvojice muškaraca, kao i prijetnje nožem. Žene su navodile i kako se često suočavaju s ponudama seksualne prirode, kao i seksualnim uznemiravanjem u javnom prostoru.
“Ljudi te gledaju drugačije,” izjavila je jedna beskućnica u tridesetima. “Ono, počastit ću je kavom, dat ću joj da se istušira, da se presvuče, kupit joj pizzu, burek. Dat će mi nešto zauzvrat. A ja to ne toleriram.”
“Gledaju na nas ženske koje su beskućnice da su kurve, da su lake, kužiš, lako dobit… i tako se onda ponašaju mnogo, mnogo muškaraca,” dodala je pedesetogodišnjakinja. Napomenula je i kako je zbog toga promijenila dnevni ritam kako bi bila manje vidljiva. “Ja sam znala preko noći radit, a danju spavat, zato što sam znala bolje da noćas budem budna, ne znam tko će me napast.”
Pročitajte više: Žene žrtve obiteljskog nasilja sklonije pokušati samoubojstvo
Žensko beskućništvo nedovoljno je istražen problem
Ista je žena istaknula kako je održavanje higijene otežano upravo zbog aspekta seksualnog uznemiravanja. Kako bi obavila higijenu, nužno je da se svuče, zbog čega je često doživljavala seksualno uznemiravanje i nagovaranja na seksualne odnose. Zbog toga je odlučila izbjegavati obavljanje higijene u javnom prostoru i u određenom vremenu. Higijenu obavlja noći, što izoliranija i skrivena od pogleda.
Što se korištenja samog javnog prostora tiče, sudionice su pretežito bile fokusirane na centar grada. Smatraju kako im omogućava lakše preživljavanje. S druge strane, ti su im prostori često ili potpuno ili ograničeno dostupni, ovisno o dobu dana ili uvjetima.
Greiner u konačnici smatra kako je nužno više se baviti problemom beskućništva, a naročito ispitati specifičnosti koje donosi žensko beskućništvo, pogotovo uzevši u obzir da broj beskućnica u Hrvatskoj raste.
Foto: Canva
