Jedna me tema već dugo muči. Točnije, nekoliko godina, a posebno zadnjih godinu dana. Primijetila sam kako ljudi diljem svijeta ne samo što žele muškarcima nametnuti obvezni vojni rok, već u isti žele uključiti i žene. Nema govora o ukidanju obveznog vojnog roka za muškarce u zemljama u kojima on postoji. Ne, govori se o njegovom proširivanju. No, jesu li žene u vojsci pomak naprijed ili pomak natrag? Zašto se ni upola toliko ne priča o ukidanju obveznog vojnog roka za muškarce? Zašto je vojni poziv nezamislivo baciti u smeće diljem svijeta? Zašto su žene i vojska vječna tema rasprava?
Opresija prva, boljitak drugi
Naravno da sam te rasprave vidjela na društvenim mrežama. Privatno ne znam nikoga tko ovako razmišlja. Ipak, brine me ovaj fenomen zbog utjecaja koji društvene mreže imaju na ljude, pogotovo mlađe. Reddit je svakako predvodnik u takvim raspravama, no nije da izostaju i na drugim mrežama poput Facebooka. Od početka ruske invazije na Ukrajinu, takve su rasprave sve češće i sve žešće. Točno te veljače, te su rasprave postale aktivnije nego ikad. Glavni argument? Trebamo biti ujedinjeni u opresiji.
Ključ ravnopravnosti i društvenog napretka za te je ljude – širenje opresije. Muškarce se gura u vojsku, u rat, u smrt. Gurnimo i žene. Ubijmo i žene. Nema sumnje da su muškarci i žene time u istoj poziciji, no zašto ne bi zajedno bili u boljoj poziciji? Zašto ne bismo muškarce prestali slati u rat i dali im izbor, kao što ga imaju žene?
Zato što, samouvjereno tvrde, onda nitko ne bi htio braniti zemlju. Naravno, svima nama u Hrvatskoj je jasno kolika je to glupost. Ali one koje nikakav rat nije niti okrznuo u to nije moguće uvjeriti. Lupaju po svome iako ih drugi koji su na svojoj koži osjetili rat ili su tog trena na ratnom području uvjeravaju da to jednostavno nije točno.
Paralelno, te iste osobe ističu kako nije u redu da se muškarce šalje u smrt kao da su jednokratna roba. Odatle ideja ujedinjenja u opresiji. No, vojni rok je jedina ‘ravnopravna opresija’ koju su spremni prihvatiti. Ne žele se ujediniti sa ženama koje se ubija jer su nepropisno odjevene niti žele skrbnika za cijeli život.
Pročitajte više: Žene u vojsci – u borbu, ali bez priznanja
Žene i vojska – spoj za ravnopravno društvo?
Rasprave o ravnopravnosti, pogotovo na već spomenutom Redditu, nikad ne idu u smjeru muških obveza. Ne idu u smjeru mijenjanja pelena, pranja posuđa i prekida karijere kako bi ostali kod kuće s djecom. Najbliže tomu, idu u smjeru prava na očinski dopust i ostvarivanja pune skrbi nad djetetom u slučaju razvoda, što je borba koju apsolutno podržavam – očevi nisu roditelji drugog reda.
No, ti će isti ljudi bilo kakvu brigu za djecu odbaciti čim se pojavi pitanje toga tko ide u rat. Mnogi su rekli da barem netko u obitelji s djecom (bez obzira na spol) treba biti lišen obveze da uzme pušku u ruke kako bi dijete bilo zaštićeno. Odgovori? „Koga briga!?“
Dakle, od ljudi koji tvrde da obvezni vojni rok i mobilizacija nisu u redu i da krše njihova prava dolaze ne samo prijedlozi da se isto nametne ženama, već i da bi oba roditelja u slučaju rata trebala biti mobilizirana čime direktno ugrožavaju prava djece.
Vojne obveze su odjednom temelj rodne ravnopravnosti. Važnije od života vlastite obitelji, neosporiv dokaz ravnopravnosti i pravde. Tako oni masovno tvrde dobro znajući da to nije točno.
Istovremeno, društvene mreže već dugo pune snimke muškaraca koji, na ženske provokacije, odgovaraju udarcima dovoljno snažnima da te žene završe bez svijesti na tlu. Žene koje komentiraju takve snimke složne su – pravo na samoobranu treba imati svatko. Ako žena maltretira muškarca, on se smije braniti. Ali na vikanje ili pljusku odgovoriti udarcem iz sve snage koji, ponavljam, rezultira nesvjesticom nije odgovarajuća sila.
„Equal rights, equal lefts,“ kažu pristaše šaketanja. “Htjele ste ravnopravnost? Evo vam je!”
Pročitajte više: Norveška uvodi vojni rok za žene
Junak ili nasilnik?
Sloj po sloj, sve je jasno. Došli smo do faze kad je vidljivo da je cilj postići društvenu klimu koja nasilnicima omogućava nasilje nad ženama bez posljedica, bez straha od kažnjavanja. Vojnikinja je odlična meta za fizičko i seksualno nasilje (što je česta ratna strategija), a žena koja provocira predstavlja toliku opasnost da joj treba doslovce razbiti glavu.
„Ako žene žele biti ravnopravne, onda bi ih trebao i tuć’ kao muške,“ uporno ponavljaju. No, ja pitam – zašto tučete muškarce? Zar ćete muškarca koji vam dobaci uvredljiv komentar ili vas pogurne mlatiti dok ne završi na hitnoj? Ako da, zašto mislite da je to u redu? Jer nije u redu. Pretjerano je, nepotrebno i pogrešno. Niste junaci, nego nasilnici.
Ako ženama namećete obvezni vojni rok koji smatrate nepravednim i ponižavajućim, zar ne vidite da ste korak dalje od ukidanja istog? Ili je u redu biti jednokratna roba dok god su to i žene, pa još uz šansu stradavanja od upravo vaše ruke?
Vratila bih se još jednom na početak ruske invazije na Ukrajinu. Jedan je detalj zapeo za oko meni, a i mnogim drugim ženama. Pobornici ‘ravnopravne opresije’ također su se istaknuli neukusnim vicevima o seksualnom iskorištavanju izbjeglih Ukrajinki u zamjenu za sklonište.
Trebam li išta više dodati?
Foto: Canva
