Novopečena poduzetnica Ana-Marija Marić, nikad se nije voljela ograničavati, no imala je osjećaj da će se u nekom trenutku svog života baviti poslovnim savjetovanjem, i to baš kao poduzetnica. Iako izaći iz sigurnosti stalnog radnog mjesta nije lako, ona je učinila korak naprijed i osnovala AMM CONSULTING, pod kojim imenom aktivno radi od proljeća 2022.
“Startala sam oprezno, kao obrt, u vjeri da kada se neke stvari zarolaju i postave potpuno na noge da će prerasti u d.o.o. i da će nastaviti rasti u svakom smislu”, rekla je Marić. Inače je u poduzetništvo planirala krenuti koju godinu kasnije, no korona-kriza ‘natjerala’ ju je da krene ranije.
“Neugodno mi je nuditi svoje usluge”
Naime, u doba krize je bilo vrlo teško pronaći posao koji odgovara njezinim stručnim kompetencijama, ali i njezinim željama.
Drugim riječima, “previše godina i iskustva imam da bih se zadovoljila poslom koji mi ne odgovara potpuno” otvoreno je rekla. Odlučila je da ako uskoro ne dobije ugovor o radu kakav želi, a jako je dobro znala što želi, sama će osnovati poslovni subjekt. Tako je i bilo. Uspješno apliciravši za poticaje za samozapošljavanje, u studenom 2021. je započela svoj poduzetnički put otvorivši obrt za poslovno savjetovanje i usluge.
Priznaje kako joj je bilo teško prebaciti se iz mindseta menadžerice u mindset poduzetnice. Osjećala se nelagodno i nametljivo nudeći svoje usluge. Nešto je to što još nije posve savladala.
“Koliko god da sam razvijen stručnjak u menadžmentu, prodaja je nešto od čega sam se uvijek micala”, priznaje Marić. “Poslove sam uglavnom dobivala po preporuci”.
Ipak, shvaća kako nema razloga za tu nelagodu te kako mora biti otvorenija i isticati svoje kvalitete.
“Jer kako će inače ljudi znati što mogu ponuditi i kako im mogu pomoći u poslovanju?”
Još uvijek joj je povremeno neugodno govoriti cijenu svojih usluga, ali se trudi i to činiti bez zadrške. S jedne je strane vrlo uspješna u pregovorima za druge i tada ne osjeća nikakvu nelagodu, no kad to čini za sebe osjeća kao da ima još ponešto za naučiti u tom smislu. Osjećaj nelagode prilikom nuđenja svojih proizvoda i usluga je nešto što muči mnoge poduzetnice. Ni Marić nije iznimka.
Pročitajte više: AMM Consulting nudi usluge poslovnog savjetovanja i edukacija za organizacije
Bez ljudi nema promjene, bez obzira na plan
Njezine usluge namijenjene su ponajprije sustavima veličine do 350 zaposlenika, odnosno mikro, malim i srednje velikim organizacijama, dok je za velike organizacije potreban nešto drugačiji pristup. U tom smislu, kao specifičnost većih organizacija ističe to što je potrebno parcijalno odrađivati stvari, odjel po odjel i slično, no u konačnici sve ovisi o situaciji koju zatekne na licu mjesta.
U skladu s time se osvrnula i na poopćeno mišljenje kako su manji sustavi lakši za provedbu stvari i uvođenje promjena. Prema njezinom iskustvu, čimbenik veličine tu nije toliko relevantan jer se primjenjuje isti metodološki okvir postupanja.
“Kad je netko stručnjak u svojem području, znat će to prilagoditi sustavima u koje dolazi. Princip je uvijek isti zato što su ljudi – ljudi. Čovjek je isti i jednako je čovjek u organizaciji od pet ljudi, od 50 ljudi i u organizaciji od 1000 ljudi,“ pojašnjava Marić.
“Naravno da je proces zahtjevniji u većem sustavu nego u manjemu, no ako se odmaknemo od tehničkog aspekta, doći ćemo do aspekta ljudi, a bez njih nema promjene. Ako vi ne možete ljude dovesti u stanje svijesti da oni počnu mijenjati neke stvari, nije važno koliko dobro tehnički posložite sustav.“
S njezine je pozicije gledišta osnovna razlika u tome što će u manjim organizacijama implementacija nekih promjena izgledno trajati kraće. I to je sve. Ljudi i njihovi odgovori na promjene ne mogu se predvidjeti prema veličini poduzeća.
“Od rizika ne treba bježati”
Inače su joj rizici u poslovanju jako dobro poznati, ali primjećuje kako ih se mnogi boje.
“Svi poslovi koje sam radila učili su me upravljanju rizicima, tako da ja rizik ne doživljavam kao bauk ili nešto u što se ne treba upuštati. No, zalažem se za to da rizik treba isplanirati i kalkulirati na neki način. Veliki dio rizika koji se pojave u nekom projektu, poslovanju i životu se u pravilu mogu predvidjeti. Ako možemo predvidjeti rizik, možemo predvidjeti i potencijalne reakcije, odnosno odgovore na te rizike.“
Neki ljudi ne znaju dobro procijeniti rizik. Za primjer je Marić se osvrnula na jednu recentnu temu s LinkedIna, a to je zapošljavanje na određeno ili neodređeno razdoblje. Poslodavci ponekad smatraju rizičnim s novim zaposlenikom odmah sklopiti ugovor na neodređeno. No, s pravne je strane rizik za poslodavca više-manje isti. Posloprimac je taj koji ostvaruje benefit u obliku osjećaja sigurnosti.
“Ugovor na neodređeno će pružiti određenu sigurnost, a ljudi teže sigurnosti… Ako treba birati, treba odabrati pomoći ljudima da lakše uđu u sustav i prođu kroz promjenu,“ pojašnjava. „Za radnika je rizik također isti, neovisno je li potpisao ugovor na određeno ili neodređeno razdoblje. Ugovor na neodređeno ne znači da ne može dobiti otkaz. No, znači da poslodavac mora napraviti možda par koraka više do otkaza. Ali rizik je, ponavljam, i dalje isti. Stvar je samo u osjećaju sigurnosti. A ako se osoba ne osjeća sigurno, nesvjesno će se izložiti nekim drugim rizicima u nekom trenutku.“
Pročitajte više: Stalni ili outsourcani zaposlenik – koga odabrati?
“Ljudima treba dati slobodu”
Na početku karijere znala je raditi i po 15-16 sati dnevno. Zbog rada sa stranim poslodavcima i nalogodavcima, to je bila jedina opcija. S vremenom je to smanjila na otprilike 10 sati rada, a danas je situacija nešto drugačija.
Kad je odlučila krenuti s vlastitim biznisom, obećala si je kako će imati kvalitetan privatni život. Kroz dosadašnji je rad shvatila da ne mora raditi ogromne satnice kako bi njezin rad bio kvalitetan i jednako uspješan. Sve je, smatra, stvar odluke i postavljanja prioriteta u određenom trenutku. Svoje vrijeme sada kroji sukladno svojim mogućnostima. Burnout je doživjela dvaput i to si više nikad ne želi ponovno priuštiti.
“Organiziram svoj život i obveze prema potrebama, mogućnostima i osobnim željama. Uvijek, a posebno sada, kada sam htjela se družiti s nekim, oslobodila bih si vrijeme za to.”
Svoje poslovne aktivnosti sada usklađuje s privatnima, ali uvijek uz odgovorno i potpuno ispunjenje profesionalnih obveza.
“Radim što trebam, kada trebam i u dogovorenim rokovima, odnosno kada imam želju, volju i inspiraciju. Ponekad radim 2-3 sata dnevno na nečemu, ponekad cijeli dan, a ponekad cijeli dan i noć, koliko već uspijem u komadu ‘guliti’ po nekoj temi.”
Iako je kad je bila mlađa bila sklonija raditi i po 20 i više sati u komadu, danas to više ne prakticira često. Ako to napravi sada, to je zato što ne želi prekidati proces rada u kojem joj je bitno imati kontinuitet i održati inspiraciju. Općenito smatra besmislenim dolaziti u ured ako nije funkcionalna i ako joj je u suštini potreban odmor.
“Ljudima treba dati određenu slobodu. Ne možete, na primjer, od kreativca koji treba osmisliti kreativnu marketinšku kampanju ili od programera koji treba osmisliti dizajn nove igrice očekivati da to odradi unutar točno određenih osam sati,“ govori.
“Naravno da postoje poslovi koji se moraju obaviti u određeno vrijeme, ali nekim je radnicima zaista potrebno dati slobodu da ne postanu robovi sustava.“
Pročitajte više: Kako proaktivnim upravljanjem do boljih poslovnih rezultata?
“Ljudi omalovažavaju ono što nemaju”
Osvrnula se i na negativan trend koji je primijetila da je vrlo prisutan danas, a to je umanjivanje i omalovažavanje nečijeg obrazovanja. Žalosti je to jer su obrazovanje i učenje nešto što izuzetno cijeni, te je svjesna uloženog truda i vremena koji stoje iza toga.
“Ja sam osoba koja iza sebe ima diplome i certifikate i nemam ih malo, ali svaka je edukacija vrlo pažljivo birana, od formalnog obrazovanja do usavršavanja. Ja sam vrlo svjesno birala komplementarna područja svojeg interesa i tako se komplementarno usavršavala u pogledu teorije,“ rekla je Marić. Dodala je kako je poznavanje teorije jako važno jer ona diktira ideal. Nepoznavanjem teorije ne možemo znati radimo li dobro ili loše, odnosno koliko smo blizu ili daleko od tog ideala.
“Obrazovanje i kontinuirano usavršavanje je jako bitno. Znanja koja smo stekli prije 10-20 godina, a ja sam faks završila prije 20-ak godina, su u jednom dijelu validna i danas, međutim, dio više nije. Neke industrije i profesije koje danas postoje toliko su se razvile da više ne možete primijeniti ono što ste naučili na fakultetu prije 20 godina. Svijet se mijenja i poslovanje se mijenja. Ako se ne usavršavamo i ne idemo na edukacije, mi ćemo kaskati”.
Marić se ujedno i iznenadila što mnogi često ne završe edukacije koje im uplati kompanija. Vjeruje da je to zato što kada osobe nisu svjesno uložile vlastiti novac ta edukacija nije nešto što za njih ima dovoljnu vrijednost i na neki način im očito nije dovoljno stalo da završe.
“Primijetila sam da mnogi ljudi nemaju točno to što omalovažavaju. Oni nemaju to obrazovanje, pa će da bi ispali bolji stručnjaci naveliko tvrditi da se može sve raditi bez diplome. I može, ja to ne osporavam. Ali kao što ja ne osporavam i ne vrednujem ljude po diplomi, ni oni ne bi trebali umanjivati trud koji stoji iza edukacija. Nije papir u pitanju, ne idu svi na edukacije zbog papira”.
Foto: Ana Marija Marić, privatna arhiva
#mc_embed_signup{background:#fff; clear:left; font:14px Helvetica,Arial,sans-serif; width:600px;} /* Add your own Mailchimp form style overrides in your site stylesheet or in this style block. We recommend moving this block and the preceding CSS link to the HEAD of your HTML file. */
