U pogledu ženskih prava, ravnopravnosti spolova i zemalja koje su po tom pitanju više ili manje napredne, naizgled se čini jednostavno ‘uokviriti’ zemlju kao seksističku ili feminističku. Iran će, neupitno, većina ocijeniti kao zemlju koja krši prava žena. Švedsku će, suprotno, okarakterizirati kao primjer dobre prakse. A gdje je tu Japan? Tehnološki iznimno napredna zemlja, nošenje maski kod njih je ‘pod normalno’, gledamo posljednjih tjedana kako nakon utakmica svoje reprezentacije na nogometnom prvenstvu u Katru obavezno ostaju za sobom počistiti tribine. Naizgled savršena nacija. No, kad su u pitanju žene, njihovi su pogledi malo ‘pomaknuti’ – barem iz naše perspektive.
U Japanu žene ne smiju, primjerice, postati sumo borci, teško postaju sushi majstorice, ne smiju popeti se na planinu Omine zbog religijske tradicije. i možda najbizarnije – ne smiju spavati u većini kapsula-hotela jer su oni prvenstveno usmjereni poslovnim muškarcima, piše Huffpost.
30.000 sushi restorana, a sushi majstorice čine svega 10 posto
Japan je poznat po sumo borcima, a ova drevna vještina hrvanja rezervirana je za muškarce. Smatraju da bi se ulazak žena u sumo ring moglo okarakterizirati kao nepoštivanje predaka. Tako ženska inačica suma, onnazumo – koja postoji od 18. stoljeća – još nema profesionalni status. S druge strane, osim što ne mogu biti sumo borci odnosno borkinje teško da mogu postati sushi chefice jer je dugo bilo uvriježeno mišljenje da ženske ruke imaju povišenu temperaturu koja može naštetiti okusu sushija, a za vrijeme menstrualnog ciklusa osjetilo okusa im je poremećeno. Ovi mitovi su razbijeni no unatoč tomu procjenjuje se da sushi majstorice čine manje od 10 posto ukupnog broja sushi kuhara u Japanu – zemlji u kojoj živi preko 30.000 sushi restorana, piše CN Traveler.
Dakle, kao što je znanost stoljećima dokazivala – tjelesne temperature žena su iste kao i kod muškaraca – i ne, nisu pretople da bi se formirao pravi nigiri. Nema, dakle prave osnove da bi žene bile diskriminirane u svijetu sushi chefova. A niti u drugim sferama. Ipak, stvarnost života žena u modernom Japanu zapravo je prilično surova.
Izvješće Svjetskog ekonomskog foruma stavilo je Japan na 116. mjesto od 146 zemalja na ljestvici koja prikazuje jaz među spolovima. Japan je daleko najgori u istočnoj Aziji i Pacifiku i posljednji među zemljama G7. Također, profesionalnim krajolikom u zemlji još uvijek dominiraju muškarci, a žene zarađuju samo 57 posto onoga što japanski muškarci donesu kući godišnje, piše CN Traveler.
Nejednakost se ‘uči’ na fakultetima
Poražavajući podaci pokazali su da se na sveučilištima u ovoj azijskoj zemlji masovno namještalo rezultate prijemnih ispita da bi prednost upisa imali muškarci. Nakon što je to otkriveno, novi su podaci pokazali da su žene uspješnije na ispitima od muških kolega. Nakon što se krenulo ocjenjivati pošteno, na Sveučilištu Juntendo u Tokiju su žene po prvi put nakon sedam godina ostvarile viši rezultat od muškaraca na prijemnom ispitu, piše VoxFeminae.
Dekan medicinskog fakulteta, Hiroyuki Daida, pokušao je opravdati namještanje ispita tvrdnjama da žene sazrijevaju brže od muškaraca. Namještanje prijemnih ispita u korist muškaraca zapravo je mjera koja je „trebala pomoći muškarcima“, piše The Guardian.
Navode da je sistem u kojem medicinski fakultet uglavnom upisuju muškarci uspostavljen zbog uvjerenja da će žene koje postanu liječnice tako i tako napustiti posao kako bi odgajale djecu. Prema podacima iz 2016. žene su činile samo nešto više od 21 posto svih liječnika u Japanu – dakle niti četvrtinu svih liječnika ne čine žene – što je najniži broj među državama članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj. Za usporedbu, u Ujedinjenom Kraljevstvu iste godine liječnica je bilo gotovo jednako koliko i liječnika: 47 posto.
Tamo gdje je stala moja štikla
Yoshiko Maeda, čelnica Japanske udruge liječničkih žena, rekla je da je zapanjujuće da se ženama oduzima pravo na bavljenje liječničkom profesijom.
“Umjesto da brinu o ženama koje napuštaju posao, trebali bi učiniti više kako bi stvorili okruženje u kojem žene mogu nastaviti raditi”, napisala je Maeda na Facebook stranici udruge.
“Potrebna nam je i reforma stila rada, koja nije samo za sprječavanje smrti od prekomjernog rada, već za stvaranje radnog mjesta gdje svatko može raditi najbolje što može, bez obzira na spol”, naglasila je.
Prije nekoliko godina medijske stupce punili su izvještaji o ‘ustanku’ žena u Japanu protiv nošenja štikli na poslu. U maniri #MeToo pokreta, Yumi Ishikawa, japanska glumica i model, pokrenula je #KuToo javnu raspravu o seksističkim pravilima odijevanja prema kojima žene na radnom mjestu u Japanu moraju nositi visoke potpetice. Termin je spoj japanskih riječi „kutsu“ (cipela) i „kutsuu“ (bol).
Zbog ovakvih seksističkih pravila odijevanja, žene mogu zadobiti zdravstvene probleme – poput žuljeva i bolova u leđima. Japanski ministar zdravstva Takumi Nemoto rekao je u odgovoru na peticiju da su takva očekivanja pravila odijevanja “nužna i prikladna” na radnom mjestu. Međutim, Nemoto je također rekao da bi se moglo smatrati “iskorištavanjem pozicije moći” ako poslodavci zahtijevaju od radnica, koje su visoke pete ranile, da ih svejedno nose.
“No čak i ako žene nisu povrijeđene, voljela bih da se takva očekivanja smatraju iskorištavanjem moći”, rekla je Ishikawa, piše Reuters.
Pročitajte više: Žene prvi put sude na svjetskom nogometnom prvenstvu i to baš u Katru!
Japan – zemlja nekažnjenih napastovanja
No seksistička pravila odijevanja čine se kao mali problem kada se uzme u obzir da silovanja u Japanu često prođu nekažnjeno. Ne zato što se o njima ne progovara ili jer je niska stopa prijava. U pravilu, do suđenja dođe, ali sve optužbe budu odbačene. U prošlosti je oko 80 posto slučajeva na kraju ocijenjeno kao “nevrijedno procesuiranja”.
Shogo, youtuber iz Japana koji na kanalu ‘Let’s ask Shogo’ progovara o problemima s kojima se japansko društvo, ali i turisti, suočavaju, objašnjava da su tri glavna razloga zašto se seksualni zločini u Japanu često odbacuju. To su:
- nedostaci u zakonu,
- državno odvjetništvo je ‘muška’ organizacija,
- da bi se počinitelj mogao kazneno goniti, potrebno je dokazati napad i prijetnje ili da je žrtva bila bez svijesti ili nesposobna za otpor.
Međutim, posebno u slučajevima kada je žrtva pijana, postaje teže dokazati te stvari.
Tako očiti slučajevi prođu nekažnjeno. Jedan takav dogodio se 2017. godine. Jedna 19-godišnjakinja upisala se u sportski klub i nakon treninga ju je muškarac, koji joj je pomogao naučiti kako se koristi oprema, pozvao na piće. Pristala je. Imala je dečka, a ovaj je čovjek bio stariji od nje pa joj nije niti palo na pamet gledati ga kao ‘udvarača’. No, jedno piće pretvorilo se u njih više. Kad je htjela otići kući, pripita, odvučena je u drugi bar. Zatim ju je prisilno odveo u svoj stan gdje ju je silovao i sve snimio.
Djevojka je bila jedva pri svijesti i kroz suze je molila silovatelja da ju ne snima. U očaju je pokušavala sakriti lice i tijelo. Silovatelj, fizički jači, odupro se njezinim pokušajima obrane. Kad je uspješno pobjegla, sljedećeg je dana podnijela prijavu na policiji. Silovatelj je uhićen i odmah potom pušten iz pritvora. Četiri mjeseca kasnije – službeno je odlučeno da protiv njega neće biti podignuta optužnica ni za kakva kaznena djela.
Pročitajte više: Samoubojstva žena u Japanu porasla za 83%
Žrtvi PTSP, silovatelju sloboda
Muškarac je nastavio sa životom. Nastavio je i ići u bar u kojem je napio djevojku koju je silovao. Žrtva se ispisala iz škole i kluba i oboljela od PTSP-a. Simptomi su joj otežali međuljudske odnose, spriječili je u pronalaženju posla. Ovo je samo jedan od stotina neprocesuiranih seksualnih zločina koji ‘pogode’ Japan svake godine.
Kako se silovatelj izvukao? U Japanu postoje dva zakona koja kažnjavaju silovanje. To su zakoni o “prisilnom seksualnom odnosu” i “konstruktivno-prisilnom spolnom odnosu”.
Prisilni spolni odnos je kazneno djelo prisile na spolni odnošaj i kaznit će se osoba koja napadom ili zastrašivanjem izvrši vaginalni, analni ili oralni snošaj s drugom osobom koja nije mlađa od 13 godina. Drugi zakon odnosi se na slučajeve kad osoba s drugom osobom stupi u spolni odnošaj iskorištavajući njezino nesvjesno stanje ili nemogućnost pružanja otpora.
Muškarac u predstavljenom slučaju nije optužen ni za jedno od ovih kaznenih djela. Iako je žena bila pijana, bila je pri svijesti, te je vikala i pružala otpor. Što znači da se ne može dokazati ni “nesvjesno stanje” ni “nesposobnost za otpor”. Stoga se ne odnosi na kazneno djelo prisilnog spolnog odnošaja. Znači li to da se uopće nije trebala opirati? Da se nije opirala, to ne bi bio zločin jer bi se smatralo da je “postojao pristanak”. Osim toga, otpor žrtve bio je preslab da bi dokazao da ju je muškarac “napao ili joj prijetio”.
Drugim riječima, da bi bio kazneno gonjen, čovjek bi morao napastovati žrtvu do točke očigledne modrice. Time bi incident spadao u kategoriju napada ili prisilnog zastrašivanja.
Posebno je šokantno ono što je tužitelj rekao žrtvi nakon što su pregledali nasilno snimljeni video kao dokaz: „Rekli ste da prestane snimati, ali ne i snošaj, zar ne?“. Na temelju tih dokaza zaključili su da je “žena negodovala prema snimanju videa, a ne prema snošaju”.
Pročitajte više: U Iranu se događa nešto važnije od nogometa’. Iranske navijačice u strahu od špijunaže na stadionima
Dvije strane medalje
Prema statističkim podacima koje donosi Statista, vidljivo je da su seksualni prekršaji u Japanu godinama u opadanju, no od 2020. bilježi se lagano povećanje zabilježenih slučajeva. Ipak, unatoč crnim brojkama i slučajevima opisanima o ostatku teksta, Japan se smatra jednom od najsigurnijih zemalja svijeta. U Japanu bez problema možete ‘rezervirati’ svoje mjesto u kafiću ostavljajući svoje prijenosno računalo. Možete izgubiti novčanik i dobiti ga natrag sa svim svojim računima koji su još unutra.
Prema Global Peace Indexu, Japan je među deset najmirnijih zemalja svijeta. Ljubav ove nacije prema miru i sigurnosti jedan je od glavnih razloga zašto je proglašena vodećim svjetskim turističkim odredištem, piše Time Out.
Ovogodišnji Global Peace Index Instituta za ekonomiju i mir (IEP) pokriva 163 zemlje i regije diljem svijeta, a ispituje tri glavna stupa: društvenu sigurnost, unutarnji i međunarodni sukob te militarizaciju. Ostali čimbenici koji se razmatraju uključuju političku nestabilnost, odnose sa susjednim zemljama, broj izbjeglica, nuklearno oružje, tekuće unutarnje i vanjske sukobe, vojne izdatke…
Svaka medalja ima dvije strane. Japan nije savršen, ali nije ni mjesto iz kojeg će ljudi masovno bježati.
Foto: Canva
