Nataša Fucijaš u informatici je preko 20 godina, a njena priča započinje u jednoj stomatološkoj ordinaciji gdje je radila kao asistentica, što je puno bliže njezinoj primarnoj struci. „Zainteresirao me Windows 98, kako to radi i tu je sve krenulo. Već sam 23 godine u informatici, od otprilike 2000. godine.“ Nataša kaže kako ju je uvijek zanimala tehnologija, te je još kao dijete pokazivala interes za informatiku i često pomagala ocu u svakodnevnim zadacima koji nam se sada čine smiješnima kao što je postavljanje snimanja putem videorekordera.
Edukacija u IT-u nikad ne prestaje
Nataša u Span dolazi 2010. godine gdje se zadržava do danas. Svoj karijerni put započela je kao Inženjerka IT podrške, a promjena od asistentice u dentalnoj ordinaciji do pozicije na kojoj je danas se zapravo odvijala dosta brzo. „Microsoft Master certifikat, koji je u to vrijeme bio jako cijenjen, položila sam 2012. godine. Njegova vrijednost je bila to što je zaista pokazivao znanje, dok se za ostale certifikate lako moglo naučiti odgovore unaprijed.“ Nakon toga, Nataša je krenula raditi na poziciji arhitektice kompleksnih IT rješenja, zatim je slijedila pozicija program menadžerice čija je uloga koordinacija timova, nadzor projekata i operativne podrške te održavanje odnosa s korisnikom. Sada obnaša funkciju direktorice identiteta, pristupa i kibernetičke sigurnosti. Ne krije kako su u počecima IT karijere nedostajala formalna znanja i kompetencije, ali ističe kako se sve može naučiti, sve što je čovjek napravio i izmislio – ništa nije nedostižno.
S takvim stavom Nataša pristupa svemu, i privatno i poslovno. „Edukacija nikada ne prestaje. Onaj tko se odluči za karijeru u IT-ju mora znati da će učiti cijeli život. Danas se tehnologija razvija u šestoj brzini, i kako bismo bili u toku i ostali kompetentni nadograđivanje znanja je ključno.“
Dva stupa profesionalnosti
Kada Nataša govori o najizazovnijem periodu u svojem životu, spominje učenje i polaganje Microsoft ispita 2012. godine. Osim toga što je ispit sam po sebi bio zahtjevan, promjena karijere je svakako bila izazovna na svoj način. „Jako sam puno vremena ulagala u profesionalni razvoj, konstantno učila i čitala raznu literaturu.“ Nataša je žrtvovala i svoje slobodno vrijeme kako bi postala što kompetentnija i kako bi se što prije razvila.
„U jednom trenutku shvatiš kako ni samo to nije dovoljno, postoji puno stvari na kojima moraš raditi a tiču se tebe samog, sve kako bi mogao bolje raditi i funkcionirati s ljudima koji te okružuju.“ Profesionalni i osobni razvoj za Natašu čine dva stupa jednog karijernog puta.
Pročitajte više: Antonija Kapović, članica uprave Spana: “Žene, vozite auto koji vam pripada po poziciji, nema izgovora da vam ne treba!”
Na relaciji Zagreb – Rijeka
Nataša vjeruje kako se sve planirane aktivnosti mogu uklopiti u radni tjedan, ponekad se radni raspored možda i pretrpa no i za to postoji rješenje. „Jednostavno ostanemo malo duže i odradimo ili odradimo od doma, što je u zadnje vrijeme vrlo popularno.“ Nataša je više od godinu dana radila isključivo od kuće i podržava taj oblik rada koji je u još većoj mjeri zaživio zbog COVID pandemije koja nas je sve pogodila. Zbog nove pozicije radi na relaciji Zagreb – Rijeka, tako su raspoređeni timovi za koje je odgovorna. Dva dana u tjednu Nataša odradi iz Rijeke, a tri dana provede u Zagrebu.
Njen se život, ali i radna dinamika, značajno promijenila. Neke trajnije posljedice na fizičko i mentalno zdravlje zbog rada u dva grada nije još osjetila. „Za sada mi je to još izazovno, uzbudljivo i novo.“ Ali, neke se stvari počinju makinalno odrađivati, priznaje. „Imam jedan kofer za koji ni ne znam što je unutra, ali on uredno putuje sa mnom Rijeka – Zagreb svaki tjedan.“ Osoba je koja prioritizira, pa činjenice poput mističnog kofera u prtljažniku nisu nešto o čemu brine, jer ne smatra ih toliko važnima.
Dozvoli si povremeni „izlet“ u tehničke „vode“
Od ove je godine na poziciji Direktorice identiteta, pristupa i kibernetičke sigurnosti. S ovim promaknućem došle su i najveće promjene u zadacima koji su joj sada u fokusu.
Na najnovijoj je poziciji otišla, kako objašnjava, u potpuno drugom karijernom smjeru. Tehnička rješenja i arhitekturu više baš i ne radi. „Moram voditi brigu o razvoju odjela, o zapošljavanju i o ljudima koji su već tamo. Sad je to potpuno nova priča i opet je izazovno.“ Još uvijek jako voli tehnologiju pa se kroz razgovore često dotakne tehničke tematike.
Pročitajte više: IT-evka Barbara Meden: „Odlično mi je u IT-u. Muškarci su jednostavni, direktni i ‘binarni’“
Poimanje šefa drugačije od kad je šefica
Osvrnula se i na to kako je biti šef. Natašin odjel ima oko 40 zaposlenih stoga joj menadžeri pomažu. „Svakom od njih želim pokazati da su bitni i zaista to mislim, i smatram da su u cijeloj firmi ljudi najvažniji. Mislim da trenutno u tom segmentu dajem najviše sebe, samim ljudima.“ Ne skriva da se njeno poimanje riječi i funkcije šef promijenilo od kad je na takvoj poziciji. „Kad postaneš recimo direktor, onda svi misle kako ćeš vladati ili naređivati, a u biti tek tad počinješ služiti.“
Span kao organizacija ima svoje vrijednosti u koje se svaki zaposlenik uklapa. To se postiže jer u selekcijskom procesu odabiru ljude koji odgovaraju poziciji i organizacijskoj kulturi. „Interesantno je vidjeti koliko su odjeli različiti, zapravo i timovi jedni od drugih.“
Voli sa zaposlenicima popiti kavu i nastoji biti s njima bliska. „I dalje su oni moji kolege, samo na drugačiji način doprinosimo zajedničkom cilju.“ Osim ostvarenja organizacije, jedan od ciljeva po njoj je svakako da svatko osobno bude zadovoljan onime što i kako radi.
„Tehnički stručnjaci su geekovi, znam po sebi. Oni definitivno trebaju stalno nove izazove, to nisu ljudi koji se mogu zadržavati na istim stvarima duže vrijeme. Oni su više Veni Vidi Vici i daj mi nešto novo.“
Uz to, primjećuje da sve više žena radi u IT-ju, što je veliki pomak u odnosu kad je Nataša započinjala svoju IT karijeru. „Mislim da sam bila jedina žena kad sam došla raditi u support.“ Također, ne vidi razlike između muškaraca i žena u ovoj industriji, no primijetila je kako su većina zaposlenika introverti. „I ja sam introvert, ali sam razvijala svoje vještine i svakome od nas je nešto urođeno, a nešto trebamo razviti“, zaključuje.
Foto: Nataša Fucijaš privatna arhiva
