Ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju najčešće sklapaju starije osobe kako bi osigurale da se druga osoba o njima brine u zamjenu za njihovu imovinu (cijelu ili njezin dio).
Laici pogrešno koriste pojmove doživotnog i dosmrtnog uzdržavanja kao sinonime, no radi se o dvije različite vrste ugovora reguliranima člancima 579. do 589. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – 126/21) („ZOO“).
Iako imaju određena zajednička obilježja, ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju se i značajno razlikuju, posebno u pogledu trenutka prijenosa imovine uzdržavane osobe i oporezivanja.
Zajednička obilježja ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju
Ugovorom o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju davatelj uzdržavanja se obvezuje uzdržavati drugu ugovornu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) do njegove smrti, a kao naknadu za uzdržavanje druga ugovorna strana daje svu ili dio svoje imovine davatelju uzdržavanja.
ZOO ne određuje obveze uzdržavanja, već je to prepušteno ugovornim stranama. U praksi ugovori najčešće predviđaju da će davatelj uzdržavanja brinuti o čistoći kućanstva primatelja uzdržavanja, njegovoj prehrani, higijeni, odjeći i obući, osigurati mu lijekove i liječničku pomoć, i sl.
Obje vrste ugovora moraju biti sastavljene u pisanom obliku i ovjerene od suca nadležnog suda ili potvrđene (solemnizirane) po javnom bilježniku ili sastavljene u obliku javnobilježničkog akta, pri čemu je službena osoba (tj. sudac ili javni bilježnik) prilikom sklapanja ugovora dužna pročitati ugovornim stranama ugovor i upozoriti ih na njegove pravne posljedice.
Poslije smrti primatelja uzdržavanja davatelj uzdržavanja ne odgovara za njegove dugove, no ugovorom se može predvidjeti da će davatelj uzdržavanja odgovarati za postojeće dugove primatelja uzdržavanja prema određenim vjerovnicima.
Pročitajte više: Kako se isplaćuje mirovina iz mirovinskih fondova, kakvi su godišnji prinosi i može lise dodatno ulagati?
Izmjene i raskid ugovora
I ugovor o dosmrtnom i ugovor o doživotnom uzdržavanju je moguće raskinuti sporazumom ugovornih strana i nakon što je počelo ispunjenje ugovora.
Svaka ugovorna strana može zatražiti raskid ugovora sudskim putem u ovim slučajevima: a) ako je ugovorom predviđeno da ugovorne strane žive zajedno, no njihovi odnosi su se toliko poremetili da im je zajednički život postao nepodnošljiv ili b) ako druga ugovorna strana ne ispunjava svoje obveze.
Uz to, svaka ugovorna strana može tražiti izmjenu ili čak raskid ugovora ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za tu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak.
Pri tome, kad strana pogođena izvanrednim okolnostima traži raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga ugovorna strana ponudi ili pristane na pravičnu izmjenu ugovora.
U sudskom postupku sud može pravo primatelja uzdržavanja izmijeniti u pravo na primanje doživotne rente od davatelja uzdržavanja, ako to odgovara objema ugovornim stranama.
Nadalje, imovina primatelja uzdržavanja koja je predmet ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju ne ulazi u ostavinsku masu iza pokojnog primatelja uzdržavanja, odnosno nije predmet nasljeđivanja.
Razlike između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju
Bitna razlika između ugovora o doživotnom i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju jest trenutak prijenosa imovine primatelja uzdržavanja. Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju davatelj uzdržavanja će steći imovinu primatelja uzdržavanja tek u trenutku smrti primatelja uzdržavanja, dok kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju davatelj uzdržavanja stječe imovinu primatelja uzdržavanja odmah po sklapanju ugovora.
Dakle, kad je u pitanju ugovor o dosmrtnom uzdržavanju primatelj uzdržavanja odmah prenosi svoju imovinu na davatelja uzdržavanja pri čemu je još neizvjesno hoće li davatelj uzdržavanja uredno ispunjavati svoje ugovorne obveze, pa stoga ugovori o dosmrtnom uzdržavanju predstavljaju veći rizik za primatelja uzdržavanja.
Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju davatelj uzdržavanja može odmah po sklapanju ugovora zatražiti zabilježbu ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama ili drugim javnim upisnicima, kako bi time osigurao da su treće osobe upoznate s činjenicom da je sklopljen takav ugovor, za slučaj da bi nesavjesni primatelj uzdržavanja htio naknadno raspolagati imovinom predviđenom kao naknadom za uzdržavanje.
S druge strane, davatelj uzdržavanja može odmah po sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ishoditi prijenos imovine na svoje ime u zemljišnim knjigama i drugim javnim upisnicima, dok primatelj uzdržavanja može odrediti da se u njegovu korist na nekretnini koja predstavlja naknadu za uzdržavanje osnuje stvarni teret uzdržavanja.
Ako davatelj uzdržavanja prestane ispunjavati obvezu uzdržavanja i naknadno otuđi nekretninu, primatelj uzdržavanja temeljem upisanog stvarnog tereta uzdržavanja na nekretnini ima pravo tražiti uzdržavanje od treće osobe koja je naknadno stekla nekretninu.
Uz to, ako primatelj uzdržavanja namjerava i dalje živjeti u nekretnini koja je predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, poželjno je da ugovori i upiše u zemljišne knjige osobnu služnost prava stanovanja u svoju korist, kako bi imao valjanu pravnu osnovu za korištenje nekretnine koju je prenio na davatelja uzdržavanja.
Pročitajte više: Kako funkcionira mirovinski sustav i po čemu se razlikuju mirovinski stupovi?
Oporezivanje ugovora
Što se tiče oporezivanja, kad stječe nekretnine temeljem ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, davatelj uzdržavanja je dužan podmiriti porez na promet nekretnina, osim ako je davatelj uzdržavanja bračni drug, potomak ili predak u uspravnoj liniji primatelja uzdržavanja, odnosno njegov posvojenik ili posvojitelj, u kojem slučaju je oslobođen porezne obveze.
Ako se ne primjenjuje navedeno porezno oslobođenje, temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanja za davatelja uzdržavanja nastaje obveza plaćanja poreza na promet nekretnina u trenutku sklapanja ugovora.
Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju porezna obveza za davatelja uzdržavanja nastaje u trenutku smrti primatelja uzdržavanja, uz umanjenje porezne obveze za 5 % za svaku godinu trajanja uzdržavanja (npr. ako je uzdržavanje trajalo 10 godina, porezna obveza se smanjuje za 50 %).
S obzirom da svaka od ove dvije vrste ugovora ima određene rizike za pojedinu ugovornu stranu, preporučljivo je prethodno dobro se informirati o učincima ugovora, kao i mogućim ugovornim rješenjima radi zaštite prava i interesa ugovornih strana, a sastavljanje tih ugovora prepustiti pravnim stručnjacima.
Autorica: Iskra Bubaš, odvjetnica, Odvjetnički ured Mucalo
Foto: Canva / Iskra Bubaš LinkedIn
