Ana Gongola preuzela je mjesto direktorice Sandoza Hrvatska od veljače 2021.g., a u kompaniji je od 2011. godine. Na poziciju direktorice Sandoza dolazi s mjesta direktorice poslovnog područja lijekova na recept koju je obnašala 6 godina.
Uz više od 15 godina iskustva u farmaceutskoj industriji na rukovodećim pozicijama, Ana je diplomirala dentalnu medicinu na Sveučilištu u Zagrebu i doktorirala komunikologiju na Sveučilištu u Osijeku.
Ispričala nam je kako je napredovala od pozicije stručnog suradnika do trenutne pozicije i kako se osjeća kada je jedina žena na ključnim korporativnim sastancima.
Svaku novu ulogu treba gledati kao priliku za stjecanje novih znanja i vještina
Unutar industrije radila je više poslova i sa svakim je bila zadovoljna. „Kad sam postala interna trenerica, mislila sam da je to najbolji posao na svijetu i nisam planirala raditi nešto drugo.“ Kad su joj ponudili poziciju Sales managera, inicijalno je nije htjela prihvatiti, no objasnili su joj kako je prilika da vodi vlastiti tim jedno sasvim novo iskustvo. „Onda sam mislila da je to najbolji posao na svijetu“, priznaje kroz smijeh. „Ključno je svoj posao obavljati maksimalno dobro, učiti i razvijati se svaki dan, iz takve izvrsnosti dolaze nove prilike, planirali ih vi ili ne“.
Sumirajući, pojašnjava kako je tekao njen karijerni put. Nadređeni bi je nominirali za neku poziciju, sukladno znanju i kompetencijama. No, nije sve uvijek išlo tako jednostavno. Kasnije u karijeri je već definirala neke svoje planove i imala konkretne karijerne aspiracije. „Za poziciju direktorice Sandoza Hrvatska se jesam pripremala”.
Žene je često pitaju je li isplanirala što i kako će u karijeri, no smatra kako je bilo važnije prihvatiti svaku novu poziciju kao izazov, dati sve od sebe te iz svake pozicije naučiti nešto novo, rasti. „Izvrsnost je put ka uspjehu i moj moto u svemu što radim“, naglašava Ana.
Pročitajte više: Menadžerice koje su nas inspirirale 2021. godine: Pokazale su nam što sve možemo kad se ne opterećujemo
Izbor s odgovornošću kao princip rada
Tim Sandoza Hrvatska trenutno ima više od 100 zaposlenika. Upravljanje njima svojevrstan je izazov, a Ana upravljanje vremenom pripisuje dijelu uspjeha.
„Ja sam ranoranilac, ujutro se najbolje koncentriram i imam najviše mira. Budim se u 6, a između 6:15 i 6:30 počinjem raditi.“ Priznaje kako joj je taj dio radnog dana najdraži. „Sve što je važno odradim do 8 pa odem na posao.“ Jako voli biti u uredu, a fleksibilan način rada koji prakticiraju u Sandozu zove se “Choice with responsibility”. „Imaš mogućnost kao zaposlenik birati lokaciju rada, ali u principu moraš voditi brigu o prioritetima tima.“ Kao direktorica Sandoza Hrvatska, smatra da je njen prioritet biti uz tim pa je većinu dana u uredu. „Volim biti na raspolaganju i volim ostaviti ljudima taj neformalni način komunikacije.“ Vjeruje da je tako sve tečnije.
U uredu se zadržava najčešće do 17 sati, nakon čega se posvećuje privatnom životu i djeci koju vodi na tečaj jezika, tenisa i slično. Iz vlastitog iskustva, tvrdi kako je moguće i na visokoj poslovnoj poziciji imati i aktivan privatan život. „Ima dana kad se radi cijeli dan. Ako vas to frustrira, onda to nije posao koji ćete dugoročno moći raditi i biti zadovoljni.“ Ponekad radi i navečer. „To su jednostavno takve pozicije, gdje ste odgovorni za velik tim ljudi, a samim time imate i veliku odgovornost.“
Ako i vikendom odradi nešto vezano uz posao, ne smatra to jakom invazijom na privatan život. „Na ovoj poziciji nije realno da ne žrtvujete ni minutu slobodnog vremena.“
Karijera mi je godinama ovisila o podršci obitelji
Presudno je za ženu poput nje, koja je na odgovornoj i zahtjevnoj poziciji, da ima dobre ljude iza sebe u privatnom aspektu. „Mislim da nije bitno da vam netko djecu samo fizički preuzme nego da ste uvjereni da ta osoba dobro skrbi za vaše dijete i da se na poslu možete potpuno fokusirati na radne zadatke.“
„Godinama je moja karijera ovisila o podršci obitelji, jer sam imala dvoje male djece i svatko je imao svoje potrebe. Suprug mi je uvijek velika podrška. U dva je navrata pauzirao svoju karijeru kako bih se ja mogla potpuno posvetiti svojoj.“ Zbog toga zaista cijenim svoju obitelj i sve što su učinili za mene”.
Rad s ljudima kao najveće zadovoljstvo i izazov
Tijekom karijernog razvoja ne izdvaja nijedan konkretan trenutak kao najizazovniji. „Ljudi uvijek predstavljaju najveći izazov. Po meni, leadership i rad s ljudima je nešto što može biti jako izazovno i inspirativno, kako na početku, tako i na sredini te na kraju karijere. „Rad s ljudima je ono što donosi najveće veselje, ali i najveća razočarenja, tvrdi. Situacije koje sam proživljavala s kolegama i ljudima s kojima sam radila su mi možda bili najteži. Drugo je sve samo posao.“ Sve što se veže uz samo poslovanje ljude uzrujava dok su mladi i neiskusni, tvrdi. „Kasnije shvatite da to sve u nekom vremenu dođe i prođe. Ljudi su ono što je bitno i najvrijednije.“
Pročitajte više: Borba protiv seksizma na poslu – Zašto žene trebaju muške saveznike?
Jedina žena na sastanku
„Još uvijek sam često jedina žena na sastanku. Ne mogu reći da se osjećam neugodno ni da previše razmišljam o tome, ali svakako primjećujem da na višim pozicijama često prevladavaju muškarci u odnosu na žene.“
Nikad nije osjećala kao da im ne parira. Bila je u situacijama s muškarcima koji su pokušavali dobiti poslovnu prednost i pokušali ju poljuljati, ali zaključuje kako je u takvim trenucima bila još motiviranija da sastanak privede u svoju korist.
Ponosna sam što radim u kompaniji koja nastoji izgraditi pravedno radno okruženje koje osnažuje sve naše djelatnike da ostvare svoj puni potencijal. Zato smo se javno obvezali postići rodnu ravnotežu u upravljanju do 2023. godine i osigurati jednakost plaća i transparentnost na globalnoj razini. Znamo da imamo još posla, ali napredujemo.
Dio odgovornosti je i na ženama samima
„Vidjet ćete u srednjem managementu jako puno žena. U nekim industrijama poput moje, u većini su, a onda dođete do razine CEO-a i vidite mnoštvo muškaraca.“ Jedan uzrok tome mogao bi biti stav kompanija, koje kada donose odluku o kadru te razine, tradicionalno i iskustveno se priklone muškim kandidatima.
Također, Ana vjeruje da je dio odgovornosti i na samim ženama. „Mislim da svaka od nas želi biti sigurna da je savladala 90 % posla prije nego preuzme poziciju.“Trebale bi, po njenu mišljenju, biti hrabrije u karijernim odlukama te nastupati s više samopouzdanja. Učenje uz posao koji se obavlja je potpuno legitiman pristup i ako mislite da bi mogli obavljati neki posao, odvažite se. Ono što ne znate, ćete uz dobru motivaciju, kvalitetnog mentora i organizaciju naučiti.“
„Mislim da je Sandoz Hrvatska sjajan primjer razvoja talenata i postizanja ravnopravnosti spolova gdje od 15 članova Uprave i menadžment tima, imamo 9 žena, odnosno 60%, a neki od naših članova menadžment tima su počeli karijeru u Sandozu sa studentskim poslom.“
Skromnost nije vrlina u poslovnom svijetu
Iako je trenutno na poziciji direktorice Sandoza Hrvatska, Ana se uvijek rado vraća mentorstvu.
„Kompanija ima sustav mentoriranja pa sam često bila mentor. Mentorstvo je u poslovnom smislu proces 50-50, smatra. „Nikad nisam bila u situaciji gdje nisam nešto naučila od nekog koga sam mentorirala.“ Uvijek je to reciprocitet. „Volim pružiti mladim, ambicioznim ljudima prvo radno iskustvo u Sandozu.“
Drago mi je upoznati i zaposliti mlade ljude koji su željni učenja, koji se žele razvijati i imaju jednu određenu dozu vječne radoznalosti, kada to uparite s fleksibilnosti i dnevnim doprinosima izvrsnosti dobiti ćete stručnjake u određenom području u relativno kratkom vremenu. Tu nema mjesta skromnosti, treba biti svjestan svojih kvaliteta i pronaći prikladan način predstaviti ih u svom radnom okruženju, a pogotovo nadređenima. „Skromnost jest vrlina, ali ne i u poslovnom svijetu” zaključuje Ana.
Pročitajte više: Konferencija Žene koje mijenjaju znanost dolazi u Zagreb i Split – Prijave su otvorene
Unbossed vodstvo oksimoron ili filozofija Sandoza?
Inspired, curious i unbossed tri su vrijednosti koje Sandoz, a i Ana osobno, njeguje. „Kod nas unutar firme živi koncept unbossed. Osobno, odgovara mi filozofija unbossed leadershipa.“ Preferira demokratski leadership i konzultativno voditi ljude. „Razumijem da ponekad prevelika sloboda nije blagoslov, ali onda se nastojim prilagoditi, kad je netko mlad i još uvijek neformiran, pomažem direktivno.“
Najviše uživa u obliku leadershipa gdje obje strane uče, konzultiraju se i osobno nastoji ne propustiti ni jednu priliku da netko s dobrom idejom odustane od nje zbog nekog straha od hijerarhije. „Nastojim da se ljudi osjećaju dovoljno slobodno u bilo kojem trenutku predložiti dobru ideju. Da imaju osjećaj psihološke sigurnosti“, smatra Ana.
Foto: Ana Gongola privatna arhiva
