Jedna od čari, ali i frustracija društvenih mreža je upravo u tome da svatko može podijeliti svoje stavove – uključujući nepopularna mišljenja ili ona koja bi mogla povrijediti mnoge ljude na koje se odnosi sama objava ili komentari koji su popratili objavu. Osim neodobravajućih komentara prijatelja i povremeno blokiranje, trebaju li postojati veće sankcije za ljude koji javno dijele svoje stavove?
Javne objave na društvenim mrežama se mogu brzo povezati s tvrtkom za koju radi pojedinac, bilo da je riječ o privatnim društvenim mrežama ili poslovnim platformama poput LinkedIna. Trebaju li za objave biti odgovorne tvrtke, čak i ako zaposlenici svoje mišljenje dijele na vlastitim društvenim mrežama?
Govor mržnje na društvenim mrežama
Najviše zabrinjavaju objave koje šire govor mržnje na društvenim mrežama. Primjerice, Valery Postykina je na svojem LinkedIn postu podijelila govor mržnje jednog zaposlenika Vodafona koji je na LinkedInu objavio svoje mišljenje o trenutnom konfliktu između Rusije i Ukrajine i prozvala tvrtku: “Vodafone, je li ovo vaš trenutni zaposlenik? Molim vas da pročitate objavu i reagirate. Ili je ovo i vaš stav?”
Nakon pritiska drugih članova LinkedIna u komentarima, na objavu je reagirao i odgovorio sam Vodafone. U komentaru je uz isprike i podršku za Ukrajinu naveo da tvrtka ne dijeli stav njihovog zaposlenika, ali nije poznato hoće li poduzeti sankcije protiv pojedinca koji je podijelilo svoj stav na LinkedInu.
Pročitajte više: Gafovi na LinkedInu: Ovo ne biste trebali objavljivati ako želite izgledati profesionalno
Osobni stavovi su neprimjereni za LinkedIn
Nepoželjne objave često pronalaze svoje mjesto na LinkedInu koji postaje više od online životopisa i mreže koja povezuje zaposlenike i njihove buduće poslodavce. Stranica se pretvorila u svojevrsnu društvenu mrežu na kojoj se dijele inspirativne priče, objave o postignućima poput promaknuća, a nekima služi i kao blog. U stilu tradicionalnih društvenih mreža, tražitelji posla su se također opustili na LinkedInu te je on postao i dom neprimjerenim komentarima, govoru mržnje i objavama koji se tiču politike i religije – čemu nema mjesta na stranici za profesionalce koji traže posao ili zaposlenike jer se oni ne bi tolerirali ni na radnom mjestu.
S obzirom na to da je na LinkedInu prilikom javne objave vidljivo ime poslodavca za kojeg radi osoba, drugi ljudi mogu povezati određen stav pojedinca s tvrtkom za koju radi. Ako ne stvar odgovornosti, tu postaje stvar reputacije te tvrtke mogu reagirati da drugi ne bi poistovjetili stavove zaposlenika sa stavovima tvrtke.
Pročitajte više: Predivna poruka o životu i 5 loptica proširila se internetom, no izgubio se pravi autor
Sankcije u tvrtkama s više zaposlenika
Za tvrtke koje broje više od 100 zaposlenika je malo teže pratiti što njihovi zaposlenici objavljuju online. Manje tvrtke imaju uži krug zaposlenika koji su najčešće blisko povezani i prate jedni druge na različitim društvenim mrežama. Prilikom objave zaposlenih na privatnim mrežama, velika je mogućnost da će to vidjeti upravo njihov poslodavac ili druga osoba koja objavu može proslijediti šefu. Međutim, to je nešto što se može riješiti unutar četiri zida tvrtke jer je mala mogućnost da će postojati pritisak javnosti da se određena osoba otpusti s pozicije na kojoj je trenutno zaposlena.
Veće tvrtke imaju i veću odgovornost jer imaju veću vidljivost. Više ljudi prati njihove mrežne stranice i pritom mogu označiti samu tvrtku i zahtijevati sankcije određene osobe – kao što je to bilo u slučaju tvrtke Vodafone. Također, potencijalni kupci i korisnici mogu bojkotirati tvrtku te time odbiti podržavati njihov rad. Kupcima je sve važnije kakva je tvrtka koju podržavaju te su time prisiljene biti djelomično odgovorne za stavove zaposlenika koji objavljuju na privatnim mrežnim stranicama, ali posljednju riječ ipak imaju same tvrtke.
Foto: Canva
