Kao i mnoge djevojčice, u djetinjstvu je imala viziju kako će postati učiteljica. Htjela je biti značajna vodilja u životima djece, kao što je njoj bila njena učiteljica. „Tada su me svi upozoravali kako to nije dobar posao jer su plaće male i loši uvjeti. Jednoj sedmogodišnjakinji koja želi živjeti u skladu sa svojim idealima ta informacija nije predstavljala apsolutno ništa relevantno“, objašnjava te nadodaje kako su se njene aspiracije s vremenom ipak promijenile. Po zanimanju odgojiteljica predškolske djece, Daria Antonović savjetnica je i mentorica u području osobnog razvoja, roditeljstva i razvoja djeteta te osnivačica Razvoja bez tabua.
Sa školskog na predškolski odgoj
Iako je njena prva ljubav bila učiteljska struka, smatra da je taj posao usmjeren isključivo poučavanju predmeta na način koji određuje sustav te je unutar toga teško odgojno djelovati. Zbog veće fleksibilnosti sustava i mogućnosti za razvoj, odlučila je upisati studij predškolskog odgoja. Svoj poziv smatra plemenitim. „Kad jednom postaneš odgojiteljicom, to je to. Ti si cijelim svojim bićem i životom u tome.“ Biti dijelom predškolskog odgoja i obrazovanja za nju je predstavljalo ispunjenje sna. Kao i svaki drugi sustav, i ovaj ima svoje mane i granice do kojih je moguće rasti i razvijati se karijerno.
Komunikacija s roditeljima ključ je dobrobiti djeteta
Njeni su osobni stavovi odražavali važnost odnosa na svim razinama odgojno-obrazovnog procesa. Istovremeno je pisala stručne članke i izlagala na stručnim skupovima, vezano uz temu odnosa između roditelja i odgojitelja. „Kad sam počela raditi, susrela sam se s djecom s nepoželjnim ponašanjem. Bilo mi je normalno roditelju prenijeti to što smo mi odgajatelji primijetili,” točnije opis ponašanja, bez zaključka. „Odmah sam se susrela s time da roditelji teško prihvaćaju i ne žele čuti te stvari“, objašnjava Antonović. Roditelji su često odbijali ikakvu daljnju konverzaciju s njom. Primjenjivala je tzv. ‘sendvič tehniku’, gdje bi nešto negativno smjestila u sredinu razgovora, između dviju pozitivnih činjenica. Shvatila je ubrzo kako takav način komunikacije s roditeljima nije uspješan.
Cilj njena poziva uvijek je bio dobrobit djeteta, a iskustvo ju je podučilo kako je jedan od koraka do ostvarenja toga način pristupa i komunikacija s roditeljima. Odlučila je krenuti na edukacije.
Nije majka i nije imala iskustvo da njoj netko prenosi nešto vezano uz vlastito dijete. „Ne mogu se tako poistovjetiti s roditeljima,“ objašnjava kao povod za istraživanje načina primanja informacija i komunikacije. „Uspijevala sam izgraditi odnos od nepodržavajućeg do partnerskog.“ Rad s roditeljima podrazumijeva da obje strane bolje razumiju procese koji se odvijaju u dječjem svijetu.
Pročitajte više: Kako uspješno balansirati roditeljstvo i poduzetništvo?
Obrazovanje za bolje razumijevanje i praktičnu primjenu
Vođena tom željom za razumijevanjem, postaje NLP practitioner, a upravo završava i drugi stupanj – NLP master. NLP je neurolingvističko programiranje koje na određeni način objašnjava funkcioniranje mozga i percipiranje situacija i događaja.
Potom upisuje life-coach akademiju i mindfulness trening te stečenim zvanjima proširuje svoje mogućnosti rada s djecom i roditeljima. Posljednji trening i certifikat koji je stekla je onaj provoditeljice programa pozitivne discipline. Metode i stečena znanja aktivno je primjenjivala u svom radu te odlučila svoje kompetencije primijeniti i na širem području. „Sustav je dobar, sustav ti daje mogućnosti i prilike, a poduzetništvo nastavlja tamo gdje sustav ne može, a želi“, ističe.
Poduzetništvo nastavlja tamo gdje sustav ne može
Za poduzetništvo se odlučila kad je shvatila da strast prema svom pozivu mora oživjeti i svom djelovanju dati jednu novu dimenziju. Stečena znanja smatra toliko vrijednima da ih je htjela omogućiti svima koji to žele. Osim toga, biti roditelj i biti izložen svim tim dostupnim i (ne)provjerenim informacijama može biti korisno, ali i štetno. Radionice i programe koje kreira te savjetovanja koja provodi stvara isključivo utemeljeno na istraženim provjerenim činjenicama i potkrijepljenima iskustvom. Vjeruje u individualan pristup jer smatra kako osobni razvoj i razvoj svakog roditelja osobno zahtijeva i prilagođen pristup. „Današnje obitelji zastale su u procesu tranzicije između tradicionalnog i kvalitetnog stabilnog modernog načina odgoja. ‘Zastale’ su jer proces tranzicije traje već neko vrijeme, no obitelj zapada u svojevrsnu krizu s obzirom na pandemiju.
Više nego ikad potrebna je podrška i roditeljima i djeci.“ Ne vjeruje u koncept škola za roditelje niti smatra kako se roditelji nužno trebaju mijenjati. No, vjeruje da je roditeljima potrebna podrška i potrebno ih je upoznati s mogućnostima odgoja kao i mogućnostima njihove uloge – uloge roditelja.
Pročitajte više: Roditeljstvo u pandemiji proživljava krizu, ali i djeca mogu doživjeti burnout
Nisi mama, ne možeš savjetovati roditelje!
Mnogi roditelji smatraju da ljudi koji nemaju djecu ne mogu znati određene stvari te na temelju toga i iz druge perspektive nisu u poziciji savjetovati roditelje. „Slažem se da neke „roditeljske“ emocije nemam jer nemam svoje dijete, ali mogu pretpostaviti“, tumači Antonović dodajući kako je ona u tim situacijama objektivni promatrač, osoba s profesionalnim gledištem. Emocije ponekad mogu biti neprijatelj rješenju problema.
Roditelji, pitajte ako imate nešto za pitati
Koliko god se roditeljima problem ili nedoumica činili banalnim, danas postoji niz stručnjaka, metoda i tehnika za prevladavanje poteškoća, da bi on ostao neriješen. Rezultat je poboljšanje odnosa s djetetom, kao i cjelokupni proces njegova razvoja. Oslonac neka budu osobe koje s djetetom provode najviše vremena. „Roditelj dijete vidi u svojoj okolini koja je za njega sigurna. Kad je dijete izvan obiteljskog okruženja, pokazuje ponašanje za koje roditelj često ne zna da posjeduje.“ Različito ponašanje djeteta u drugačijim okolinama ne bi trebalo sputavati, već saslušati osobu koja je u tom trenutku bila s djetetom i zajedničkim snagama doći do rješenja, ako je potrebno.
Pročitajte više: Jedan od najpoznatijih hrvatskih TikTokera savjetuje roditelje; Dario Marčec o opasnostima ove aplikacije
Izazovi suvremene poduzetnice
Bez obzira na njena znanja, kompetencije, iskustvo i kontinuirano daljnje istraživanje i učenje, vrlo brzo uvidjela je kako to danas nije dovoljno. „Osim same okosnice i srži djelovanja, kao poduzetnica svakodnevno se susrećem s novim izazovima i znanjima koje je potrebno svladati. Najveći izazov predstavljaju mi moje informatičke (ne)kompetencije koje se odnose na postavljanje i funkcioniranje weba te upravljanje društvenim mrežama.“ Uz brojne ideje koje ima, koje nastaju brzo i lako, proces provedbe otežava joj upoznavanje s načinima provedbe i ostvarivanja u digitalnom svijetu. Izrazito puno vremena ulaže u upoznavanje i istraživanje različitih alata koji su optimalni za sadržaj koji nudi.
Selfbranding je ključ uspjeha u savjetodavnom poslu
„Osim što je znanje dostupno na tržištu, sve je dostupnije i sve više se dijeli. Da bi klijent poželio nečije usluge, nije ih više dovoljno samo predstaviti. Živimo u vriemenu kad je klijentu važno i tko stoji iza usluge te želi doživjeti određenu osobnu autentičnost s kojom se donekle može poistovjetiti,“ pojašnjava. Ta činjenica nalaže i predstavljanje sebe, ne samo svog proizvoda, što je za nju izlazak iz zone komfora. Svjesna svojih vrijednosti, znanja i kompetencija, ali i onog njoj nepoznatog, htjela bi da klijent odlučuje na temelju potrebe za određenim proizvodom, na temelju kvalitete tog proizvoda, a ne na temelju osobina ličnosti provoditelja usluga, iako to nije nevažna činjenica.
Osobi koja kreira usluge u području obrazovnih djelatnosti, jedan je od izazova zadržati klijenta. Nije dovoljno da se klijent odluči samo za jednu uslugu i više se ne vrati. „Ako vam je stalo do onoga čime se bavite, ako vjerujete svim srcem u to kao i ja, onda želite da se klijent vrati – zbog sebe, ne zbog vas.“
Slaganje rasporeda poduzetnici je palo u vodu već prvi tjedan
„Ponekad mi dan izgleda tako da ne znam što je poslovno, a što privatno“, navodi kroz smijeh. Krenuvši u poduzetništvo, osmislila je rutinu koja sadrži dovoljan omjer posla i odmora. U dnevnom je rasporedu odvojila vrijeme za posao, vrijeme za rekreaciju, vrijeme za odmor… To je palo u vodu već prvi tjedan.
Svjesna je koliko je angažman važan i presudan u situacijama kad izostaje motivacija. „Otkad radim iz udobnosti svoga doma, privatno i poslovno se toliko isprepliću kroz cijeli dan da ponekad imam dojam kako cijeli dan radim, a s druge strane mi se čini kako cijeli dan obavljam kućanske poslove.“ Svjesna važnosti pauze te izlaska u šetnju, Antonović priznaje da određeni dani to jednostavno ne dopuštaju u mjeri u kojoj bi htjela. Također, ako ima dogovoreno druženje s prijateljima ili veći dio dana provede vani, to podrazumijeva nadoknadu radnih sati tako da dan prije radi dulje ili danima nakon nadoknađuje vrijeme za obaveze.
Pročitajte više: Izbjegnite pogrešne odluke uz savjete naših poduzetnica koje otkrivaju što bi danas napravile drugačije
Radni sati postali su apstraktan pojam
Dobra organizacija je ključ svega, no čak ni uz najbolju organizaciju neke stvari se ne mogu predvidjeti, a ni izbjeći. Ponekad se u formiranju i kreiranju programa zadrži puno dulje zbog zanesenosti projektom. Također, procesi uhodavanja i građenja novih vještina iziskuju puno vremena. „Sami počeci poduzetništva, dok se ne stekne konkretnije iskustvo u provedbi i izvedbi određenih obaveza zaista su izazov za cjelokupnu organizaciju vremena.“ Tako i upravljanje vremenom postaje nova vještina koju je potrebno svladati, zaključuje.
Radeći dnevno i po 10 sati, obaveze dijeli na one koje voli i ne baš najdraže. „Dok kreiram sadržaj, ne osjetim silne sate koje prođu,“ prepričava. No, dijelove koji se odnose na svladavanje novih tehnoloških alata i marketinških vještina presudnih za opstanak poslovanja, itekako osjeti. Poduzetništvo nosi mnoge mogućnosti korištenja slobodnog vremena, a ujedno otvara prilike poduzetniku za sve više stvaranja što u konačnici iziskuje i više vremena.
Foto: Daria Antonović privatna arhiva
