S tradicijom su uglavnom svi upoznati – na Badnjak se jede bakalar, na Božić purica, tijekom novogodišnje noći odojak, a prvoga dana nove godine sarma. No rijetko tko zna zašto je tome baš tako. Pogotovo da su neka od tih jela povezana s onime što su vjerovali naši stari. Neki od tih običaja povijesno ni ne dolaze s naših područja, već su doputovali do nas zajedno sa starim trgovcima koji su tražili nove puteve i saveznike.
Pun se stol uvijek smatrao znakom obilja – čemu svjedoče slike sa dvorova. Stol nikad nije bio prazan. Ostatak se stanovništva ipak nije toliko razbacivao, ali za velike su se događaje i oni potrudili pripremiti ukusna jela i poslastice. Uz blagdansku se kuhinju vežu mnoge priče i legende, kojima su ljudi objašnjavali zašto na određeni datum jedu baš ta jela. Određena je hrana donosila nesreću, a za drugu se vjerovalo da garantira sreću. Jedno od takvih upravo je sarma za Novu godinu.
Od hrane za siromašne do blagdanskog specijaliteta
Bakalar originalno dolazi sa sjevera Europe, a vjeruje se da potječe iz Norveške. Tamošnji su siromašni stanovnici redovito jeli sušenu ribu, zapravo zbog toga što nisu imali mogućnost priuštiti si svježu. Priča tvrdi da je jedan Mletački plemić i trgovac slučajno završio u tom kraju i sa sobom u današnju Italiju donio tehniku sušenja bakalara. S obzirom na to da je na jugu Europe sušeni bakalar bio rijetkost, narasla mu je vrijednost i postao je specijalitet. Na našim je prostorima prvo zaživio u Dalmaciji, gdje se počeo jesti na Badnjak, svečan dan, ali tijekom kojeg se ne jede meso. Uz njega se ne vežu neka posebna vjerovanja osim onog kršćanskog da je dan prije velikog blagdana potrebno napraviti malu žrtvu – žrtvu nemrsi.
Pročitajte više: Bakalar na bijelo – recept za tradicionalno jelo za Badnjak!
Perad nogama odbacuje zlo
Blagdanski stol za Božić redovito krasi perad. U kontinentalnoj je Hrvatskoj to najčešće purica s mlincima, ali mogu se pronaći i druge vrste peradi – kao što su piletina, kokoš ili patka. Stari su Zagrepčani vjerovali da se na Božić mora jesti perad jer ona donosi sreću. Dok se hrani, purica nogama baca zemlju iza sebe, što u predaji simbolizira ostavljanje svega lošeg iz te godine iza sebe. I to ne samo ostavljanje, nego bacanje! Kao i purica, važno je nastaviti dalje bez okretanja.
Svinja njuškom uvijek gura naprijed
Nova se godina uvijek dočekuje slavljem. Svake godine ispraćamo proteklih 365 dana s velikim doviđenja i nadom da će nadolazeća godina biti bolja ili još bolja od odlazeće. Od nekih se godina teže opraštamo, a za neke bismo da su i ranije završile, a upravo je to razlog zbog kojeg se tijekom novogodišnje noći jede svinjetina ili odojak.
U mnogim je kulturama svinja simbol napretka, blagostanja i bogatstva jer velika svinja može nahraniti velik broj ljudi. Osim toga, velika svinja je simbol bogatstva resursima jer dokazuje da je bilo dovoljno hrane da bi se ugojila. Treći razlog zbog kojeg se u našim krajevima vjeruje da svinja donosi sreću je način na koji se hrani, a koji simbolizira optimističan pogled u budućnost. Dok jede, svinja njuškom ruje zemlju i uvijek hoda prema naprijed. Tako bismo u novoj godini trebali i mi – hodati prema naprijed i čistiti si put.
Pročitajte više: Savršena sarma po receptu s kojim ne možete pogriješiti!
Sarma garantira sreću u novoj godini
Prvi dan Nove godine tradicionalno jedemo sarmu. Više se razloga zbog kojih je tako. Prvi je stav da, nakon što se cijelu noć jelo i pilo, potrebno odmoriti želudac laganim i osvježavajućim jelom. Inače su naši stari od Grka preuzeli vjeru da sve okruglo donosi financijsko blagostanje u nadolazećoj godini, a u mnogim se kulturama (uključujući i našu) vjeruje da sreću i plodnost donosi sve što se u hladnim zimskim mjesecima zeleni. Tako se istaknula i naša sarma – em je lagana, em je okrugla, em je zelena. Prosperitet je zagarantiran!
Foto: Unsplash, Instagram
