Vlasnica jedne od tri najveće konzalting tvrtke na području EU projekta, Projekt jednako razvoj, otkrila nam je kako je pandemija utjecala na europske projekte i poduzetnike koji se oslanjaju na financijsku pomoć Unije te krije li se u sreća u ovoj velikoj nesreći. Iz financijskog aspekta svakako, ističe Ana Fresl, zanimajući se za daljnji tijek događaja. Ne možemo znati sa sigurnošću kako će se stvari odviti sada, nakon što je prihvaćena nova sastavnica proračuna, „EU nove generacije“, ali atmosfera je poticajna.
U 12 godina Projekt jednako razvoj stekao je više od 1600 klijenata
Projekt jednako razvoj jedna je od najvećih i najpoznatijih hrvatskih tvrtki koje se bave savjetovanjem u vezi s fondovima i radom na projektima. Postoji od 2009. godine, a od početaka, kada je vlasnica Ana Fresl sama radila sve poslove, došla je do tvrtke s više od 30 zaposlenih stručnjaka za različite aspekte EU projekata. Prepoznati su u svojem radu i priznati. Iza sebe imaju više od 1600 klijenata koje su podržavali da povuku više od milijardu i pol kuna vrijednosti projekata iz fondova. Većina njihovih prihoda dolazi upravo iz fondova zbog toga što su usluge konzalting tvrtki često uključene u kreiranje projekta. Ana Fresl stručnjakinja je za EU projekte, jedna od prvih žena u poslu i poduzetnica s razvijenim smislom za širenjem posla.
Pročitajte više: Ana Fresl u 7 godina izgradila jednu od 3 najpoznatije tvrtke za EU fondove
Novost u proračunu – EU nove generacije
Dosad je proračun Unije, Višegodišnji financijski okvir, imao svoj standardni oblik i raspoređivao se na ‘uobičajene’ europske politike, kojima se važnost mijenjala kroz godine, ali su redovito bile prisutne. Tek ove godine u financijski plan značajnije se inzistira na politikama digitalizacije i zelena tranzicija. Te dvije politike spadaju pod istu kategoriju kao i ona za oporavak od pandemije, koja je pokretač navedenih promjena i financirati će ove dvije trazicije, ali je privremeno dostupna. Sredstva se moraju iskoristiti do sredine 2026. godine, što je za projektni ciklus iznimno kratak period. Ipak, unatoč kratkim rokovima ove nove sastavnice proračuna, radi se o velikom iznosu sredstava koji bi mogao biti na veliku pomoć onima koji će ga znati iskoristiti.
„Next generation EU je nekih 750 milijardi eura potpuno novog financiranja. EU se odlučila zadužiti da bi osigurala zemljama članicama novi izvor sredstava isključivo zbog pandemije. Fond za oporavak i otpornost nije nikad postojao jer nije se imalo od čega oporavljati i postati otporan. To je primarno odgovor na izazove koje se stvorila pandemiju u europskim ekonomijama i društvima. Osim ovog navedenog, taj fond ima za cilj i implementirati Zeleni plan EU, odnosno borbu protiv klimatskih promjena, što je velik dio svrhe tog fonda. Možemo reći da je tu u prvom planu pandemija, drugo je Zeleni plan, a treće su reforme.“ Govori Ana i nastavlja.
„U sljedeće dvije godine zaista sve preklapa – trenutno razdoblje 2014-2020, plan oporavka 2021-2026 i novo razdoblje 2021-2027, a tu je i Fond solidarnosti za pripomoć nakon potresa. Bit će jako izazovno sve to potrošiti jer su iste institucije u pozadini, potencijalno isti i korisnici, isti ljudi koji su kadri provesti projekte. Ogromna je prilika, ali ne bi bilo racionalno očekivati da će se sve iskoristiti.“
Osnova je oporavak od pandemije, ali odvaja se i za druga područja
Zanimljivo je da osim plana za oporavak od pandemije u novu proračunsku sastavnicu ulaze i planovi za druga pitanja kao što su već spomenuta digitalizacija i borba protiv klimatskih promjena, ali i poticanje rasta i ulaganja. Pitanja koja se spominju prilično su nova, datiru iz posljednja dva desetljeća, a Unija ovim korakom, unatoč činjenici da se radi o manjem iznosu sredstava, pokazuje da se ipak razmišlja i o aktualnostima u društvu.
„Koristi se prilika da se aktualne politike i smjernice EU stave u vezu sa financijskim sredstvima fondova. Klimatske promjene su baš jako u fokusu i sad se koristi prilika da se dio sredstava redistribuira zemljama članicama kako bi se nametnulo da se te politike moraju slijediti ako bi se ti novci htjeli dobiti. Svakako je korisno to što se Unija bavi i drugim pitanjima odnosno što očekuje da se više paralelnih ciljeva postigne jednim programom odnosno fondom. Ona će nastojati da projekti ostvare neke pokazatelje iz konteksta zelene tranzicije, da ostvari neke pozitivne efekte kao što su dekarbonizacija, odnosno smanjenje emisije CO2, smanjenje otpada, veće korištenje obnovljivih izvora energije, kružno gospodarstvo, povećanje bioraznolikosti i energetske učinkovitosti. Postoji točno navedeno što uključuje borba protiv klimatskih promjena i ja to definitivno pozdravljam.“
Što se tiče samih fondova, pandemija nije znatno utjecala na njih. Procesi odlučivanja o raspodjeli su i dalje isti, prilično strogi i zbog kompleksnosti jednako traju. Na kratko vrijeme je sve stalo, ali radi se o zaista krakom vremenu koje nije toliko značajno, ističe konzultantica. Činjenica je da se nakon te kratke ‘pauze’, Unija vratila s najvećim sredstvima ikad i da sada treba razmisliti što od toga i kako iskoristiti.
„Nije se ništa promijenilo, i dalje se na isti način odjeljuju fondovi, isto se ocjenjuju natječaji i sve je to relativno strogo definirano. Jedina razlika je što će kasnije biti više prilika i natječaja.“
Pročitajte više: Ana Fresl: Pravi posao za poduzetnike tek slijedi nakon potpisa ugovora o dodjeli sredstava
Hrvatska loša u iskorištavanju EU fondova?
Otkako je Hrvatska ušla u EU i počela ozbiljnije koristiti fondove, priča se o tome kako nikako da zaista krene ozbiljnije koristiti fondove. Neke su se države etablirale kao revne korisnice fondova, no Hrvatska nije među njima. Često se govori o tome kako Hrvatska, iako prepoznaje potencijal fondova, nedovoljno ih iskorištava. Ipak, istina je puno kompliciranija od te površne slike, ističe Ana.
„Mislim da je priča o tome da se fondovi loše koriste loše novinarski paušalno shvaćanje svijeta. Rekla bih da je prije svega sve usporeno. Iako smo sada na dvije godine do kraja razdoblja tek smo na 55%, a bilo bi bolje da smo, recimo, na 70%. Ali isto tako je ugovoreno više nego što sredstava ima, što znači da bi moglo ostati prostora da netko i podbaci. Ono što je činjenica je da se kasnilo prije, a kasni se i sad s ovim fondovima nove generacije. Mogle su se stvari ranije obaviti, procedure definirati, natječaji ranije objaviti, moglo se ranije krenuti. Pa bismo onda imali više vremena i za leftover menadžment, a sada stvari nekako idu u zadnji tren. Ali tako je i kod drugih zemlja. To zaista nije ništa čudno. Popravka bi moglo biti, jer uvijek može bolje.“
Previše sredstva za javni sektor, koji ih ne iskorištava
Ana veliki problem uočava u raspodjeli fondova, gdje se prevelik dio odvaja za javni sektor, koji je djelomično nespreman za velike pothvate. Poduzetnici, s druge stane, manje odustaju od svojih projekata, a prijavljuju se spremniji i ostvaruju 3 do 4 puta značajnije učinke na BDP i zaposlenost nego što to čine prosječni javni EU projekti.
„Trebalo bi se više sredstava odvajati za poduzetništvo, a manje za javni sektor jer svaka kuna koja se uloži u poduzetništvo se višestruku vrati u gospodarstvo. Trenutno je raspodjela takva da se nekoliko puta više sredstava ulaže u javni sektor. Kad bi bilo obrnuto, više bi se napravilo za društvo i značajno više fondova bi se iskoristilo jer se dio za poduzetništvo uvijek odmah rasproda dok se za javni sektor postoje projekti koji u više godina ne naprave ništa,” govori konzultantica i nastavlja.
“Često se puno toga želi, ali onda kad treba realizirati negdje zapne. To je i zato jer su javni projekti svakako kompleksniji, ali rekla bih da nepripremljeni javni projekti neopravdano zauzimaju prostor za poduzetničke projekte koji bi se brže realizirali i imali bi pozitivne učinke na gospodarstvo. Postoje primjeri javnih projekata u području vodoopskrbe i odvodnje koji se nisu uspjeli izvesti u razdoblju 2014-2020 i sad ih se „fazira“ u novo razdoblje. To je samo drugi naziv za: nismo stigli ni za 10 godina sve pripremiti pa se prebacujemo u sljedeću alokaciju, to nije baš odgovorno.“
Pročitajte više: Je li korona poremetila dobro uspostavljen sustav EU fondova?
Fondovi su stabilni, ali troškovi nisu
Općenito je pravilo da onaj kome se žuri, ne treba ići za fondovima, govori Ana. Proces od prijave do dobivanja sredstava traje i svatko tko se aplicira mora toga biti svjestan. Zbog toga se i smatra kako su fondovi ‘za dugoročno’, a ne ‘za hitno’. Ponekad se dogode i neke turbulencije, krize koje u sebi nose promjenu. Postavlja se pitanje mogu li fondovi opstati i u krizi.
„Fondovi su stabilni, da, ali nisu stabilne cijene. Nisu stabilne cijene robe, usluga i radova koje vi kupujete unutar projekta. Projekti su „shopping liste“. Kad se ljudi prijavljuju na sredstva, uglavnom ih traže za financiranje usluga, roba i/ili radova. Cijene su narasle, još uvijek rastu, a rokovi dostave su se produžili. To se sve promijenilo, a nečiji proračun ugovorenog EU projekta je ostao isti. Pitanje je hoće li investitor odustati od investicije ili ostati pri njoj.“
Uspješna konzultantica zapravo je situacijom na razini Europske unije zadovoljna, smatra kako su fondovi ostali kakvi su i bili, uz pojačanje fonda EU nove generacije te su mogućnosti brojne. Zanima ju hoćemo li uspjeti od toga nešto napraviti, no odlučuje biti optimistična – barem dok se ne pokaže drugačije.
„Voljela bih da stvari krenu čim prije. Voljela bih da Ministarstvo Financija što prije objavi svoja nova pravila za Nacionalni plan oporavka i otpornosti. Već sad je dosta evidentno da u 2021. nijedan natječaj neće ići, a program nam je odobren u srpnju. Taj late start ne lajkam jer ćemo ga platiti tako što neke projekte nećemo stići izvesti. Veselila bih se nekim konkretnim procedurama koje onda daju pretpostavke da sve krene, prije svega je to presudno za projekte javnog sektora, a onda i projekte poduzetnika.“
Foto: Ana Fresl, privatna arhiva
