Igre igramo stalno, bilo da su to igre muško/ženske, partnerske, roditeljske, poslovne ili prijateljske.
Ultimativna igra moći: trošenje tuđeg vremena
Igrali mi svjesno ili nesvjesno, naša uloga se mijenja prema publici pred kojom nastupamo i cilju koji je pred nama.
E, da, u idealnom i savršenom svijetu svi bi bili usmjereni na svoju dobrobit koliko i dobrobit drugih, usmjereni na više ciljeve i odbacujući svoje osobne male planove. Kako svijet nije idealan, isto tako se dnevno susrećete s različitim igrama moći. Jedna knjiga, objavljena prije četrdesetak godina, jasno vam može približiti ideju da se nekada uopće ne radi o međuljudskim odnosima, već o vrlo precizno razrađenim igrama moći. Knjiga “Games People Play”, autora Dr. Eric Berna može se smatrati klasikom popularne psihologije, a fascinantna je i danas.
Vašu pozornost skrećem na ultimativnu igru moći: trošenje tuđeg vremena! Igra je opće prisutna, gotovo mi se ponekad čini i omiljenom. Prisutna je u tvrtkama, u odnosima nadređenih prema podređenima, prema kupcima, klijentima ili korisnicima usluga. Bilo da ste radnik ili poslodavac, ili ste, poput mene, jednostavno nastojali dogovoriti posao.
Zapravo, na pisanje o ovoj temi me potaknuo poziv kolegice koja je upravo stigla sa sastanka s potencijalnim klijentom, jer je opisala situaciju koja se i meni nedavno dogodila. U razgovoru smo obje složno konstatirale da je to bila tipična igra moći i da nećemo svoje pikule više nositi na to igralište. Evo kako to, otprilike izgleda:
S predstavnikom jedne tvrtke dogovarate sastanak na kojem bi se prezentirala vaša ponuda. Već je zaključeno da interes i potrebe postoje, ovo je trebao biti konkretniji sastanak s odgovornom osobom. Vaš prvi telefonski poziv nije urodio plodom: osoba je bila zauzeta, na sastanku. Naravno, ostavljena je poruka s brojem telefona. Isto tako, naravno, poziv nije bio uzvraćen. Drugi poziv bio je uspješniji: osobu ste dobili na telefon, strahovito zauzetu da bi uopće razgovarala, no uspjeli ste dogovoriti termin sastanka.
U pripremu za sastanak ulažete znatan trud i vrijeme. Par sati prije sastanka, telefonom primate obavijest da se otkazuje. Ponovo dogovarate novi termin…
Kada pravovremeno stižete na dogovoreni sastanak, predstavnik klijenta je zamolio da još malo pričekate ispred ureda jer je u tijeku strahovito važan telefonski razgovor. Čekate još desetak minuta. Upravo se spremate ustati, ostaviti posjetnicu i otići kad su se vrata otvorila (zaista, imaju osjećaj kad te dovedu do samog ruba, zar ne?).
Nakon ulaska u ured, igra se nastavlja. Pokretom ruke daje vam se do znanja da se smjestite na niski stolac dok druga strana oštrim glasom sasipa rafal zadataka tajnici, svih naravno od neizmjerne važnosti. Sjedite na niskom i neudobnom stolcu, odlažete stvari na također niski i premali stol i gledate kako druga strana zauzima svoje mjesto iza ogromnog tamnog stola, uranjajući u predimenzionirani stolac visokog naslona. Vi sjedite u položaju koji vas tjera da gledate prema gore, prema “oltaru moći” – na kojem nije bilo laptopa, kompjutora, praktički ničega…Što je također dokazivalo moć osobe koja je prevažna da bi se bavila “tim sitnicama”.
Nakon toga još pola sata slušate monolog u kojem dotična predstavnica tvrtke ima potrebu naučiti vas kako se vaš posao radi, i kako možete, ako samo pažljivo slušate, još puno toga naučiti od nje… Rastajete se uz dogovor da će se ona javiti vama javiti za dan-dva. Poziv nije uslijedio dva tjedna.
U mom slučaju, nakon dva tjedna, kada je poziv i uslijedio, ja više nisam željela razgovarati s tom osobom. Ali, skupila sam dovoljno materijala za napisati knjigu o ovoj klasičnoj i vrlo transparentnoj igri moći!
Kako nam je svima i vrijeme jedan od najvrjednijih resursa, ultimativna igra moći sastoji se u tome da uzaludno potrošite što više tuđeg vremena. Ako je morate igrati, barem znajte kako parirati u igri.
Ako ne morate, kao što ni ja nisam morala u ovom slučaju, jednostavno pokupite svoje igračke i potražite drugo igralište. Držim da je to jedini način kako možete pobijediti u ovakvoj igri.
Primjenjiva je i izreka da “ribe ne znaju da žive u vodi dok ne ostanu bez nje” – sve dok ne iskusite brižan, partnerski, ravnopravan i zdrav odnos, nećete ni biti svjesni koliko ste bili prikriveno manipulirani, kontrolirani ili iskorišteni od drugih.
Elena Cvjetković s velikim zanosom, kao coach, pristupa osnaživanju svojih klijenata. Ima preko dvadeset godina iskustva u korporativnom svijetu i četiri godine iskustva kao poduzetnica, vlasnica i direktorica tvrtke „Misliona“. U braku je dvadeset i jednu godinu, i jedno dijete odlučilo je obogatiti njen život. Voli ljude, ljeto, različitosti, ali i pustinje, sve pustinje ovog svijeta (u većinu je zarila nožne prste) i ima čvrsti plan obići – baš sve. Često citira izreku “Walk your talk/Čini što govoriš.” i trudi se živjeti i raditi u skladu s njom.
(Foto: Jon Gardiner, Duke Photography)
