Dijana Zoričić jest odvjetnica koja u Zagrebu gradi karijeru više od 30 godina, a zbog njezina stava već u djetinjstvu predviđana joj je odvjetnička karijera čime je zadobila nadimak „fiškalica”. Ponekad je to imalo i negativne konotacije, a upravo to ju je potaknulo da se bori protiv predrasuda i da postane uspješna odvjetnica i poduzetnica.
Pravni je fakultet završila u roku i odmah počela raditi. Iako je mislila da će biti sutkinja, odvjetništvo ju je povuklo. „Htjela sam postati sutkinja, ali nisam htjela čekati prekriženih ruku radno mjesto na sudu. Tražila sam bilo kakvo radno mjesto i nisam razmišljala o odvjetništvu, iako su me od malih nogu, nekad i pogrdno, zvali fiškalicom jer sam se uvijek brinula za tuđa prava i interese.”
Prvi ponuđeni posao bio je u odvjetničkom uredu na mjestu daktilografa. „Nisam htjela čekati ‘bolji posao’, iako sam tijekom studija dobila rektorovu nagradu, govorila sam tri strana jezika, imala sam iskustvo vođenja vlastitog obrta za prodaju nakita i čestitki, a već krajem 80-ih radila sam ponešto i na računalima.”
Nakon samo 15 dana rada na mjestu daktilografa njezin je potencijal prepoznat i dobila je mjesto odvjetničke vježbenice u istom uredu.
„Nakon 3 godine vježbeništva procijenila sam svoje komparativne prednosti i s 26 godina odlučila osnovati vlastiti odvjetnički ured uz zapošljavanje vježbenika od samog početka.”
Pročitajte više: Neka bude crno na bijelo – najvažnije stvari koje morate znati o sastavljanju ugovora
Od rješavanja problema naplate do problema s nekretninama
U samostalnom odvjetničkom radu pomoglo joj je prethodno iskustvo s vlastitim obrtom za izradu i prodaju nakita i čestitki, a u međuvremenu je imala i vlastitu tvrtku za poslovno savjetovanje.
Kao vlasnica savjetničke tvrtke 1991. osnovala je sekciju poslovnih žena menadžera u udruzi CROMA, a 1995. osnovala je udrugu Krug, prvu udrugu hrvatskih poslovnih žena.
Prve stranke u njezinu odvjetničkom uredu 1992. bila su novoosnovana poduzeća/ trgovačka društva koja su trebala široki spektar pravnih usluga, a također i postojeća društva s problemima u naplati i potrebom za savjetovanjem pri ugovaranju. Radila je i sa stečajevima. „S pravnom regulacijom privatnog vlasništva razvila sam posao na području nekretnina, osobito uređenja zemljišnoknjižnog stanja, diobe, svih vrsta ugovora vezanih uz nekretnine i diobu imovine u širem smislu, investicijske projekte za domaće i inozemne ulagače.”
„Rad na pravnim pitanjima vezanim uz nekretnine vrlo je zahtjevan, malo kolega je specijalizirano za složene probleme s nekretninama i ne upuštaju se dalje od klasičnih kupoprodajnih ugovora, a one su neiscrpan izvor kompliciranih pravnih situacija.”
Kako bi proširila obim svojih usluga i pomogla u lakšem rješavaju problema stranaka s provedbom ugovora, vlasništvom i diobom nekretnina i naplatom bez sudskih postupaka, ona je i certificirani medijator.
Rješenje neravnopravnosti je u ženskim lobijima!
Na početku svog odvjetničkog posla shvatila je da se osjeća kao riba u vodi te da je to pravi put za nju. Nisu je spriječile ni predrasude koje su joj se našle na putu.
U vrijeme kad se počela baviti odvjetništvom, u Hrvatskoj se tim poslom bavilo samo 10 % odvjetnica, a istovremeno je bilo i otprilike 10 % poduzetnica. Ta ju je činjenica inspirirala da inicira i osnuje udrugu Krug.
„To je bilo vrijeme kada se puno govorilo o „staklenom stropu” koji priječi napredovanje žena i koji je i dan danas prisutan. Smatram da predrasude treba razbijati već u vrtiću. Bitno je naučiti djevojčice da se postave jednako i dječake da ih prihvaćaju jednakima. Roditelji su ti koji utječu na svijest djece o ravnopravnosti. Mame – razmislite kako odgajate svoje dječake i djevojčice.”
Dijana nam je ispričala da se i sama susretala i susreće s oštrom muškom konkurencijom. Rješenje vidi u ženskim lobijima, mudrom povezivanju i međusobnoj podršci. „Mislim da je ženama jako važno shvatiti u čemu su muškarci bolji kad se povezuju. Nije točno da se muškarci ne povezuju po ‘muškoj liniji’.”
Pročitajte više: Savjeti top odvjetnica za uspješnu pravnu karijeru!
Poduzetnik koji očekuje stalni i neprekinuti uspjeh ne može dugoročno opstati
Najveći izazov u poduzetništvu je – ne odustati od svojeg posla/projekta kad ima silaznu putanju.
„Iskustvo dugo 30 godina, koliko imam svoj ured, naučilo me da su usponi i padovi u poslovanju prirodni i normalni. Poduzetnik koji očekuje stalni i neprekinuti uspjeh ne može dugoročno opstati. Moje iskustvo stečeno u vlastitom uredu i u radu s trgovačkim društvima koja godinama savjetujem pokazuje da krivulja uspjeha daje svoj maksimum nakon otprilike 5 do 6 godina i onda slijedi pad, koji može biti i ubrzan kad se dogodi npr. pandemija, svjetska gospodarska kriza, rat i sl. Mnogi poduzetnici odustaju kad nakon rasta osjete pad. Njih zapravo ne ubrajam u prave poduzetnike.
Za opstanak je neizmjerno važno voljeti svoj posao, a svoj poduzetnički pothvat doživljavati kao vlastito dijete od kojeg nikad ne odustajete. Potrebno je biti fokusiran i potpuno predan, uvijek spreman na prilagodbe, promjene, inovacije i napredak. Znam da to nije lako i ne može svatko tako pristupiti, ali to je po mojem mišljenju najvažnija karakteristika poduzetnika.”
Iako je odvjetnica već više od 30 godina, ne planira stati. „Kad odem u mirovinu, nadam se da ću dolaziti u neki ured koji će nastaviti moju tradiciju. Željela bih pomoći svojim isustvom i znanjem jer je to posao koji uistinu volim koliko god on bio težak i stresan. Koštao me zdravlja više puta, ali mislim da bi me koštao i bilo koji drugi jer sam predana svakom poslu, što god radila.”
Za sebe kaže da je više poduzetnica nego odvjetnica i ističe: „Odvjetnički posao radim na poduzetnički način.”
Pročitajte više: Ova 4 ugovora svaki poduzetnik mora imati napismeno
Svatko tko kaže da se poslovno i privatno lako mogu organizirati, zaboravio je na svoje početke ili je imao veliku pomoć sa strane
„Svatko tko kaže da se poslovno i privatno lako mogu organizirati očito je zaboravio na svoje početke ili je imao veliku pomoć sa strane. Ja sam potpuno sama vodila svoj ured punih 10 godina i u tom sam vremenu zapravo svoj privatni život u potpunosti podredila poslu.”
Sve svoje aktivnosti u početku je podredila poslu. Družila se većinom s poslovnim suradnicima te vrlo rijetko s prijateljima „iz nekih drugih vremena i priča”. No, uživala je u tome što radi pa su joj privatni trenuci bili isprepleteni s poslovnima i u tome nije vidjela nikakav problem. „Moji bližnji savjetovali su mi da si u ured stavim barem dvosjed na razvlačenje jer nerijetko bi dočekala zoru sjedeći za računalom.”
Nakon desetogodišnjeg poslovnog iskustva pronašla je životnog partnera koji joj je posatao suprug i s kojim je osnovala obitelj. S obzirom na to da nije mogla imati pomoć bliske rodbine, zaposlila je domaćicu pa su tako ona i suprug, koji je također poduzetnik, uspješno paralelno podizali svoje sinove i poslove.
„Nikad nisam bila spremna niti sposobna posvetiti se samo obitelji. Zaista sam nekoliko sati nakon carskog reza bila na mobitelu i komunicirala sa svojim zaposlenicima i strankama. Naravno, nije to bilo puno radno vrijeme, ali se događalo jer je moj ured isto tako ‘moje dijete’.”
Trenutačno u prosjeku radi od 12 do 14 sati dnevno, a iako se to nekome može činiti nevjerojatnim, ona svoj posao voli i radi kad i gdje god stigne.
„Ponovit ću, iako sam već nekoliko puta to napomenula, da zaista volim svoj posao i o njemu razmišljam kao o hobiju. Ne vidim smisao u gledanju npr. TV serija kad mogu sastaviti neki zanimljiv ugovor i pritom pronaći rješenje za problem koji se stranci nameće. Volim razgovarati sa svojim strankama, te ih savjetovati, volim se baviti medijacijom, rado ukazujem na mogućnosti optimizacije naplate umjesto beskonačnog niza ovrha. Naravno da volim svoju obitelj, putovanja, sadnju cvijeća, šetnje sa svojom kujicom, ali posao je ‘navék tu’.”
Foto: Privatna arhiva
