Samopouzdanje, nekad ga imamo napretek, ali najčešće je krhko. U kojoj dobi učimo kako se zauzeti za sebe, i kako se gradi samopouzdanje pitanja su na koja nam je odgovorila Brittany Packnett na jednom od popularnih Ted predavanja. Ona, za razliku od mnogih koji propagiraju kako izgraditi samopouzdanje kao nešto što se mora steći kao preduvjet za uspjeh u društvu, upozorava na “elastičnost” samopouzdanja koje se stječe, lako gubi, ali ne i nepovratno. Ono se uvijek može – izgraditi.
Svoju priču započinje vrlo neuobičajenom scenom iz svog dnevnog boravka koji je morao blistati kako gosti ne bi primijetili neimaštinu njene obitelji. I svaki bi dan uprljala isti taj boravak, sve dok jednog dana u njega nije sjela Septima Clark, građanska aktivistica i edukatorica koja je za Brittany definirala pojam samopouzdanja.
Naime, samopouzdanje, o kojem danas imamo najveći broj podataka, izvora, resursa i znanja ostaje pojam koji “lebdi u zraku” tj. ako idemo krivuljom o tom spomenutom znanju istog, ne bi li svi ljudi trebali savladati vještinu dobivanja samopouzdanja? Stvari nisu ipak tako jednostavne. “Bez samopouzdanja zapnemo, a kad zapnemo, ne možemo ni započeti. Umjesto da se suočimo s onim što nam može stati na put, nedostatak samopouzdanja nas poziva da sa sigurnošću odstupimo”, kazala je Brittany.
Pročitajte više: 3 savjeta za povećanje samopouzdanja na poslu
Tri faktora samopouzdanja
Za zdrav način života te kako izgraditi samopouzdanje potrebna su tri faktora, nastavlja Brittany, a to su “dopuštenje, okolina i znatiželja”. Dopuštenje se razvija u djetinjstvu kad nama nadređeni, bilo roditelji ili profesori dopuste da izrazimo svoje mišljenje i stavove, a na to se nadovezuje okolina. Ona nas ne mora kočiti ako je sastavljena od zdravih čimbenika svakog člana.
Drugim riječima, ako pojedinac izgubi samopouzdanje zdrava okolina će svojim samopouzdanje “podići” tog istog pojedinca u realitet. Znatiželja je ono što osobu potiče na učenje, zapažanja i svijest o sebi. U redu, kazat ćemo si, možda ne znamo neke podatke, možda smo zakinuti u nekim vještinama, ali tu sam jer mogu naučiti. Ne jača se ondje gdje “plivamo kao riba u vodi” već se čeliči ondje gdje smo slabi. Brittany posebno naglašava zrelost društva da svi ljudi mogu biti jednaki i imati jednake mogućnosti, biti slobodni.
Dopuštenje
Kad sagledamo djetinjstvo, Brittany tvrdi kako se u njemu događaju najveće promjene, a dijete je “prazna ploča” koja od svojih roditelja dobiva povratne informacije. Kad roditelj dopusti djetetu da se izrazi, tada se njegovo samopouzdanje “diže”. Utjecaj dopuštenja nije zanemariv jer poručuje nekome da njegova osobnost vrijedi. Ovdje Brittany zaključuje da između zabrane i dopuštenja mora biti balans, tako će dijete izgraditi samopouzdanje.
Okolina
U okolini, najviše u društvu s vršnjacima, tvrdi Brittany, kujemo svoje planove, kreiramo svoju ličnost te kroz edukaciju postižemo da se ta ličnost izrazi kroz okruženje. Budu li vršnjaci “neprijateljski” nastrojeni, samopouzdanje će biti poljuljano i upravo ovdje je važna intervencija edukatora, odnosno učitelja i profesora. Socijalna okolina nikad nas doduše ne prestaje formirati te ako nalazimo na prepreke brzo ćemo se naći u žrvnju niskog samopouzdanja. Ovdje, kako Brittany naglašava, moramo djelovati kao zajednica u kojoj će, ako se dogodi manjak samopouzdanja, zdrava okolina prijenosom jakih emocija podrške, “oživjeti” pojedinca.
Pročitajte više: Podignite samopouzdanje slijedeći ove korak
Znatiželja
Znatiželja u učenju može nam podići stupanj samopouzdanja, naravno, kroz učenje. Opet je tu vrlo bitna stavka mentora kojeg možemo imati i u odrasloj dobi, putem radionica, ali i rada na sebi. Moramo naprosto biti znatiželjni što sve kao osoba možemo napraviti za sebe. Ovdje Brittany spominje kako si moramo dopustiti “ne znati” i vjerovati u sebe. Ako sami sebi dopustimo učiti, sada kada su, kao što smo spomenuli, brojne informacije o dizanju samopouzdanja nikad lakše dostupne, tada priznajemo kako rad na sebi dolazi do željenih rezultata, zaključuje Brittany.
Podijelila je svoje iskustvo učiteljice
Brittany, iz iskustva učiteljice daje dva primjera djece. Tu je dječak koji gubi fokus za učenjem, nemiran je, nestalan, sramežljiv, a omiljeno mu je mjesto “skrivanja” iza ormara. Ona mu pažljivo prilazi i postiže s njim dogovor. No dogovor je bila samo uvertira u zadatak podizanja dječakovog samopouzdanja. Jednom su njeni učenici morali odlučiti o kojem će predsjedničkom kandidatu održati govor, odnosno koji je kandidat najbolji. Ovdje ćemo saznati na primjerima kako će djeca izgraditi samopouzdanje.
Svima je kandidat bio očit (demokrat) osim malenom dječaku koji je izabrao onog koji je kao i njegov otac bio američki veteran. Održavši emotivan i hrabar govor, učenici su počeli aplaudirati. Dječak je sazreo tog trena, njegovo samopouzdano iznošenje mišljenja počelo je konstruirati njegovu ličnost na zdrav način.
Zatim je tu bila učenica koja nije imala problema s fokusom već s “raspršenosti”. Ona bi obavljala domaće zadaće na vrijeme, tražila još zadataka i stalno propitkivala kako učenike, tako i učitelje o raznim temama. Drugim riječima, u njenim kolegama, kao i u Brittany pojavila se doza iritacije. Jednom prilikom očitala joj je bukvicu, a zatim isti tren zažalila. “Bože, jesam li napravila nepopravljivu štetu i ubila njeno samopouzdanje?”
U djevojčici, ona je vidjela sebe. Ovaj nam primjer pokazuje koliko je malena nit između samopouzdanja i potpunog odsustva istog. U čas, ono se slomi. Je li se slomilo kod djevojčice? Ovdje možemo zaključiti kako izgraditi samopouzdanje mora postojati, ali se temeljiti na realnosti.
Pročitajte više: Karakteristike jakih žena: 8 znakova kako ih prepoznati
Foto: Unsplash/Vinicius Wiesehofer
