Dok neke žene ulaze u poduzetništvo radi veće mogućnosti upravljanja vlastitim vremenom, neke zbog nezadovoljstva na proteklom radnom mjestu ili čak mobbinga, druge ulaze u to jednostavno zbog toga što uviđaju da je život kratak i da neće uspjeti ostvariti svoje potencijale na sadašnjem radnome mjestu. Treće pak možda imaju sjajnu poslovnu ideju koju što prije žele pretvoriti u stvarnost.
Koji je god njihov razlog, donijeti odluku o stvaranju poduzetničke karijere mnogima nije jednostavno. Bilo da ih koči početni strah, nesigurnost, financijski nezaokružena situacija ili pak nešto drugo, oni koji se otisnu na to putovanje, znaju da je pred njima period prepun uzbuđenja, izazova, ali i prepreka koje će sve redom trebati savladati da bi se uspješno poslovalo.
Poduzetnički duh kao model
Činjenica je da nema svatko od nas poduzetničku žicu ili pak nas to jednostavno ni ne zanima, no ne možemo poreći da nas poduzetnice mogu naučiti nekoliko korisnih trikova koje možemo primijeniti na sve aspekte našeg života.
Sveučilišni profesor Steven Hicks istraživao je tu temu i svoje mišljenje podijelio s The Wall Street Journalom. Saznanja do kojih je on došao mogu se podijeliti na tri jednostavne točke. Naime, prema njegovom mišljenju, poduzetnice su uvijek voljne pokušati iznova s bilo kojim zadatkom, istražuju što zaista vole i ne libe se izaći iz svoje komforne zone, a sve je to presudno za njihov uspjeh. Sve to možemo i sami pokušati, a Hicks nas uvjerava da uspješni rezultati neće izostati.
Nužan izlazak iz komforne zone
Koliko ste puta već čuli onu rečenicu da se uspjeh ne događa u komfornoj zoni? I sama mogu potvrditi da je tako. Da, ponekad je zgodno biti okružen uvijek istim ljudima, raditi poznate zadatke u kojima ste dobri i imati svoju rutinu, no vjerujte mi, to s vremenom dosadi, a posebno kada vidite da to ne vodi uspjehu.
Iako je kod velikog broja ljudi prisutan strah od novih početaka, to je nužno za kasniji uspjeh. I prije nego što sam počela surađivati s ovim portalom, poznavala sam neke poduzetnice i već tada zapazila koliko su one uvijek voljne riskirati. Ne zato jer bi bile sklone kockanju, nego zato jer nam rizik pomaže rasti. Daljnji intervjui sa zaista brojnim poduzetnicama još su mi više otvorili oči. Iako je svaka od njih bila različitog temperamenta i pogleda na svijet, ono što im je svima bilo zajedničko jest to što baš ni jedna od njih nije ostala u svojoj komfornoj zoni. Da jesu, danas ne bi bile tako uspješne.
U posljednje vrijeme sam i sama često riskirala i čini se da se isplatilo. Da pred nekoliko mjeseci nisam izašla iz svoje komforne zone i javila se jednoj ženi, danas ne bih bila tik do osnivanja udruge niti bih počela prevoditi jednu knjigu. Da se nisam odlučila na taj korak, vjerojatno bih i dalje oplakivala svoju sudbinu i uzaludan odabir teškog fakulteta.
Istraživanje onoga što voliš
Ono što sam također zapazila kroz svoje brojne intervjue jest to što su se mnoge današnje poduzetnice osjećale na neki način zarobljeno na svojim prijašnjim radnim mjestima, posebno u korporativnom svijetu. Nekoliko njih reklo mi je kako su osjećale da tu nikada neće moći biti zadovoljne i da su shvatile da su godinama radile ono što ne vole samo zbog financijske sigurnosti.
Dakako da se bez financija ne može, no jesu li zaista one toliko važne da bismo zbog toga svaki dan išli na posao s grčem u želucu, riskirali svoje zdravlje i radili ono što ne volimo? Mislim da ipak nisu.
Kada su današnje poduzetnice u jednom trenutku svog života odlučile izaći iz svoje komforne zone, bilo je nužno osvijestiti što uopće vole raditi i prema čemu osjećaju veliku strast. Sjećam se intervjua s jednom poduzetnicom koja je dala otkaz na poslu i odlučila krenuti u poduzetništvo iako uopće nije imala jasnu predodžbu o tome što želi. Ipak, znala je koji aspekt poduzetništva je zanima i polako krenula. Nije doživjela uspjeh preko noći, ali je na tome putu shvatila prema čemu zaista osjeća najveću strast. Danas je uspješna u cijeloj regiji.
Jednostavno je – da bi bio uspješan u onome što radiš, moraš to voljeti. Često i sama čujem da sam trebala studirati bilo što drugo jer su profesorske plaće jako male i veća je šansa da me pogodi meteor nego da dobijem stalni posao, no ne bih mogla raditi ništa drugo. Pokušala sam, uvjeravala samu sebe da želim nešto drugo i kada sam bila tik do neke druge “uspješne” karijere, nisam se dobro osjećala. Jednostavno sam znala da to nije to. Pisanje, poučavanje, rad s djecom i knjigama ono su što me ispunjava.
Sustav pokušaja i pogrešaka
Kada jednom pogriješe u bilo čemu, mnogi odustanu od svega što su planirali, bilo da je riječ o poslu, odnosima s drugim ljudima ili pak ispunjenju nekih svojih želja.
Međutim, rijetko će koja poduzetnica odustati nakon prve pogreške ili prvog neuspjeha. Neke od danas najuspješnijih poduzetnica s kojima sam razgovarala upravo vode svoj drugi posao jer im je onaj prvi neslavno završio. Naravno da im nije bilo lako sanirati posljedice propalog biznisa, no znale su da će jedino sustavom pokušaja i pogrešaka steći važne životne lekcije i na koncu uspjeti. Da su odustale obeshrabrene svojim neuspjehom i zauvijek prekrižile ono što vole raditi, danas bi vjerojatno sjedile nezadovoljne u nekom uredu od 9 do 5 žaleći za onime što su mogle biti, ali nisu.
Bile su hrabre usprkos teškim okolnostima i stale na noge. To je jedna od najvažnijih lekcija koje možemo naučiti od njih.
Foto: 123rf
