Sjećate li se kad su vas, dok ste još bili dijete, prvi put pitali „Što želiš biti kad odrasteš?“? Kao i nekada, i danas možemo čuti odgovore djece na ovo pitanje, poput glumice, pjevačice, doktorice, vatrogasca, astronauta i sl. I većina ljudi tijekom života stvarno odluči odabrati jedno zanimanje, odnosno odluče specijalizirati samo u jednom području u kojem grade svoju karijeru.
S druge strane, postoje ljudi koji nikada nisu znali odgovoriti na to pitanje. Ni tijekom odrastanja, pa ni sada u odrasloj dobi. To ne znači da nemaju nikakvih interesa, već upravo suprotno – imaju ih više.
Ako ste i vi jedna od onih osoba koju zanima više stvari, koja se posveti jednom području pa nakon nekog vremena odustane od njega te krene na drugo područje, i koja nikako da nađe i odabere svoj istinski poziv, vjerojatno mislite da nešto nije u redu s vama. Ne brinite, sve je u redu s vama. Vi ste multipotencijalit i niste sami u svojim postupcima i razmišljanjima.
Multipotencijaliti nemaju jedan istinski poziv
Emilie Wapnick je savjetnica za karijeru. No to nije njeno jedino zanimanje. Ona je bila i glazbenica, spisateljica, web dizajnerica, studentica prava, poduzetnica… Imala je mnogo karijera u životu. U svom govoru na TED konferenciji rekla je kako se u životu mnogo puta osjećala kao autsajder u društvu upravo zbog toga što nije odabrala jednu stvar kojom se želi baviti ostatak života.
Problem je, kaže Wapnick, u društvu koje nas od malih nogu uči da moramo odabrati jednu karijeru koju ćemo slijediti cijeli život. Kad razmislite, u djetinjstvu nas pitaju što želimo biti kad odrastemo. To se pitanje nastavlja kroz srednju školu i kasnije kroz fakultet na kojem biramo zanimanje kojim se želimo baviti.
„Pojam usko usmjerena života je jako romantiziran u našoj kulturi – ideja sudbine ili jednog istinskog poziva, ideja da svatko ima jednu veliku stvar koja mu je suđena da ju napravi tijekom života i na kraju da morate otkriti koja je to stvar i posvetiti svoj život tome“, rekla je Wapnick.
Mnogi ljudi ipak nemaju samo jednu karijeru, odnosno nemaju interes baviti se jednim poslom do kraja života. Mnogi se takvi ljudi osjećaju osamljeno, osjećaju tjeskobu jer ne pripadaju u zadane okvire društva. Te ljude Wapnick naziva multipotencijalitima te kaže kako unatoč tome što je im je lako vidjeti svoje mnoge potencijale i zanimacije kao ograničenje, ti ljudi imaju tri velike prednosti.
1. Sinteza ideja
Kao prvu prednost multipotencijalita Wapnick navodi sintezu ideja, odnosno kombinaciju dva ili više područja kako bi stvorili nešto novo. Na presjeku tih područja dolazi do novih ideja i inovacija, a multipotencijaliti, sa svim svojim prikupljenim znanjima i vještinama, sposobni su pristupiti ne jednom, nego mnogim presjecima.
2. Brzo učenje
Kada multipotencijaliti pokažu interes za novo područje, imaju nevjerojatnu sposobnost učenja svega što se tiče tog područja. S druge strane, oni su već naučeni biti početnici u nekom području, vole isprobavati nove stvari i stjecati nova znanja, što na kraju znači da nemaju problema s izlaženjem iz svoje zone udobnosti.
Osim toga, mnoge vještine stečene u jednom području se mogu prenijeti u drugo, tako da rijetko kada ove osobe počinju iz nule.
3. Prilagodljivost
Treća velika prednost multipotencijalita, možda i najveća u današnjem svijetu, je prilagodljivost, odnosno sposobnost da se prilagode određenoj situaciji ili ljudima. Često možemo čuti kako je jedna od najvažnijih vještina za uspjeh, možemo reći i preživljavanje, u 21. stoljeću upravo prilagodljivost. Tehnologija i zahtjevi tržišta se toliko brzo mijenjaju da im se moramo prilagođavati ako želimo uspjeti, ili drugim riječima, ako ne želimo da nas „vrijeme pregazi“.
Te tri prednosti multipotencijalita, kaže Wapnick, potrebne su današnjem svijetu.
„Sinteza ideja, brzo učenje i prilagodljivost su tri vještine za koje su multipotencijaliti vrlo sposobni i koje mogu izgubiti sužavanjem fokusa zbog pritiska društva. Kao društvo možemo steći korist u poticanju multipotencijalita da budu onakvi kakvi jesu. Na svijetu trenutno imamo mnogo složenih, multidimenzionalnih problema i za njihovo rješavanje trebamo takve kreativne ljude koji će razmišljati izvan okvira“, objasnila je Wapnick te nadodala da se takve ljude konstantno gura u postojeće okvire te da im društvo ne dopušta da ostvare svoj puni potencijal.
Foto: YouTube Screenshot
