Razmišljate li o poduzetničkoj karijeri, nameću vam se mnoga pitanja i dileme. Vjerojatno se ponajviše bavite razradom svoje ideje, planiranjem, osmišljavanjem identiteta i sl.
Vještine koje su najpotrebnije poduzetnicima
Ono čime se možda ne bavite su vještine koje će vam biti potrebne kao (budućem) poduzetniku. U moru drugih osobina i vještina koje imate, sljedeće tri koristit ćete (i trebati!) češće nego na dosadašnjim radnim pozicijama.
1. Donošenje odluka
Bez ove vještine poduzetništvo je agonija. Naravno, kao odrasli ljudi, bez obzira na radno mjesto, (ne)svjesno donosimo stotine, čak i tisuće odluka dnevno. Ipak, kada je riječ o (malom) poduzetništvu, realnost nas obasipa mnogim dilemama na koje moramo reagirati u relativno kratkom roku. Situacija je nešto lakša ako imamo poslovnog partnera pa je donošenje odluka donekle moguće podijeliti prema područjima sklonosti ili dosadašnjem iskustvu. Ako smo one (wo)man band, odluke, a s njima i sva odgovornost, su isključivo naše.
Od labirinta administracije, vrste poduzeća koje osnivamo, odabira naziva, mnogih pravnih regulativa kao i računovodstvenih začkoljica, do onih vidljivijih javnosti, kao što su vizualni identitet – boje, stiliziranje web stranice i sam sadržaj, vizitke i brošure… A sve navedeno samo je vrh sante leda.
Srećom, od pomoći nam mogu biti ljudi sa sličnim iskustvom i pristupom infomacijama. Dakle, ako i ne znamo dovoljno da bismo donijeli odluku, važno je poznavati nekoga tko nam može pomoći, ali odluka je i dalje naša. Trebamo li svaku odluku “prespavati” ili konzultirati se s tucetom stručnjaka, ono što radimo moglo bi postati teško i sporo.
2. Samodisciplina
Ovo je novčić s dvije strane. Prva se odnosi na činjenicu da imamo svu slobodu kreiranja svog radnog vremena, i premda to može zvučati oslobađajuće u odnosu na rad u organizaciji, npr. od 9 do 17h, postoji zamka. Prva strana novčića je opasnost da postanemo radoholičari i posvetimo se poslu 20 sati dnevno. Iako se na kratke staze i to može “izgurati”, dugoročno nam se nakuplja umor, stres, pati naš obiteljski i društveni život, a posljedica mogu biti greške u poslu te njegovo “mehaničko” odrađivanje, ali i sindrom poznat kao burn-out.
Druga strana novčića odnosi se na premalo rada. Odgađanje, nepoštovanje rokova koje smo dogovorili i nedovoljan angažman općenito, mogu nas dovesti u slijepu ulicu, što nam nije bio cilj.
Kada radimo i koliko radimo uistinu je na nama, ne postoji univerzalno rješenje. Bitno je poštovati svoj biološki sat, kontekst i djelatnost. Tako će jutarnji tipovi biti efikasniji prijepodne, dok je noćnim pticama večer pogodnija. Naravno, klijentima ćemo e-mailove ipak slati ujutro, kako ih ne bi probudila obavijest s mobitela. I premda se treba rukovoditi zdravim razumom, vrijeme za misaoni i kreativni rad je donekle fleksibilno.
Ukratko, bitna je mjera. Ako smo zadovoljni time kada i koliko radimo te mirni onda kada koristimo svoje slobodno vrijeme, pronašli smo svoju nišu samodiscipline.
3. Spremnost na dozu osamljenosti
To nije “klasična” vještina, ali je svakako bitna sposobnost i sastavni dio zrelosti. Tražimo samostalnost kao poduzetnici, zar ne? Uz nju dolazi i njena manje glamurozna sestra – osamljenost. To ne znači da smo “Pale sam na svijetu” od jutra do sutra, ali ponekad će nam i ona praviti društvo. Bez obzira na to imamo li ludu ideju kojom naši suradnici nisu oduševljeni, kreiramo li ponudu i nove cijene, ili pak pod tušem razmišljamo o odustajanju od nekog projekta, doživjet ćemo dozu osamljenosti. I to je u redu. Ona nam pomaže u tome da ostanemo vjerni sebi i (p)ostanemo autentični u tome tko smo odabrali biti i čime smo se odabrali baviti.
Foto: Pexels
Autorica: Ana-Marija Vidjak, trener i business coach, www.sto-ako-ipak.hr
