Romana Radočaj za sebe kaže da ima najljepši posao i ured na svijetu. Nakon što pogledate fotografije njenog radnog mjesta, shvatit ćete da je u pravu. Naime, ova 25-godišnjakinja već tri godine uz pomoć brata Ante uspješno vodi robinzonski kamp Leskar na Mrežnici. Romana nam je ispričala sve o svojim poslovnim počecima, borbi s birokracijom, usklađivanju biznisa i fakulteta i poticajima za razvoj poslovanja te objasnila zašto smatra da nema konkurenciju u poslu kojim se bavi.
Masovni turizam kao poticaj za stvaranje drugačije ponude
Na ideju o pokretanju vlastitog posla došla je, kako kaže, sasvim slučajno, u početku bez planiranja i maštanja o ozbiljnom biznisu koji će se kasnije pretvoriti u cjelogodišnji posao.
„S roditeljima i mlađim bratom počela sam ljetovati na malom nenaseljenom otoku u blizini Kornata. Lokaciju na kojoj smo do tada 10 godina ljetovali roditelji su odlučili promijeniti zbog toga što im se nikako nije sviđao masovni turizam, velike gužve na plažama i u gradu općenito. Može se reći da smo odlaskom na taj nenaseljeni otok iskušali jedan oblik “robinzonskog” ljetovanja na moru.“
Izlaskom iz kuće na otoku, priča nam Romana, već bi bili na samoj plaži, oko nas u blizini boravilo je svega desetak ljudi. Bez wifija, smartphonea, televizije i novina, naše aktivnosti su bile potpuno opuštajuće, svodile su se na zajednička druženja, ribolov, kupanje i sunčanje. Tako smo pronašli način kako “napuniti baterije” za ostatak godine i prije povratka u svakodnevne živote.
Tako im se poslovna ideja nametnula sama od sebe, a počeli su je razrađivati po povratku kući.
„Općenito nam je cijeli život otkada pamtim usko povezan uz rijeku Mrežnicu jer tamo imamo vikendicu u koju odlazimo gotovo svakodnevno. Tako se u nekim zajedničkim obiteljskim druženjima i promišljanjima rodila ideja – zašto ne bismo pokušali omogućiti ljudima tip odmora na Mrežnici kakav smo mi doživjeli tih godina na moru. Iz vlastitog iskustva znali smo koliko je ljudima potrebno pobjeći makar na kratko iz stresne svakodnevice i odmoriti dušu i tijelo u prirodi, daleko od grada i užurbanog života. Upravo zbog vlastitog iskustva vjerovala sam da imamo odličnu priču koja bi mogla biti prepoznata od mnogih.“
Prvi susret s poduzetništvom
Romana ne dolazi iz poduzetničke obitelji i, s obzirom da je u poduzetništvo ušla vrlo mlada, nije imala nikakva prethodna iskustva.
„S obzirom da se nitko u obitelji nikada nije bavio turizmom niti ikakvim oblikom poduzetništva, započeti realizaciju ideje nije bilo lako. Krenula sam istraživati, čitati o poduzetništvu, proučavati propise i pravilnike te tako korak po korak započela posao. Kada bih o tim planovima sa tada svojih 20 godina pričala prijateljima mislim da se svima cijela priča činila prilično nevjerojatna. Iskreno, ponekad sam se i sama pitala je li to ludost i zar ću zaista krenuti u takvo nešto meni potpuno nepoznato. Uz veliku podršku roditelja i obitelji odlučila sam pokrenuti posao.“
Dvije godine za ishođenje potrebnih dozvola
Iako se ideja za pokretanje robinzonskog kampa rodila još prije pet godina, kada je Romani bilo svega 20, stvari nisu tekle glatko od početka.
„S obzirom da je ovakav oblik turizma u kontitentalnom dijelu Hrvatske uglavnom bio nepoznat i slabo zastupljen, ishođenje svih dozvola za rad potrajalo je gotovo dvije godine, objašnjava Romana. Ipak, moram reći da mi je većina djelatnika raznih službi s kojima sam razgovarala kroz to razdoblje zaista izašla ususret. S jedne strane sam bila ja, uporna u svojoj ideji i tražeći odgovore, a s druge strane oni puni strpljenja. Danas mogu zaključiti da ne bih uspjela pokrenuti ništa da su mi neka vrata u ključnom trenutku ostala zatvorena.“
Što se tiče početnog kapitala, dobila ga je od roditelja i to joj je bio veliki vjetar u leđa.
„ Početni kapital za izgradnju kućica i sanitarnog čvora dobila sam od roditelja. Za početak sam htjela vidjeti kakve će biti reakcije ljudi na ovakav tip smještaja, bez struje, bez vode, bez interneta i svega onoga što u svakodnevnom životu smatramo osnovnim potrepštinama. Pokrenula sam Facebook stranicu, a prijatelj je izradio web stranicu. To je bila sva promocija koju sam imala. Danas kada pogledam unazad mogu reći da se broj gostiju iz sezone u sezonu dvostruko povećavao. Kako se pokazalo da zaista postoje ljudi koje oduševljava ovakav specifični oblik turizma, zaključila sam kako imam prostora za dodatna ulaganja.“
Dobro iskorišteni poticaji
Osim početnog roditeljskog kapitala, Romana je nekoliko puta dobila i poticaje za razvoj robinzonskog turizma i svog kampa uz rijeku Mrežnicu.
„Poticajna sredstva za projekte dobila sam u dva navrata od strane Karlovačke županije te od Ministarstva turizma. Tim sredstvima subvencionirana su ulaganja u sadržaje i opremanje robinzonskog smještaja, npr. kupovina traktor kosilice, kupovina kanua, gradnja drvenih nadstrešnica i izgradnja terena za odbojku na pijesku. Planiram se i dalje javljati na natječaje kako bih proširila ponudu i povećala kvalitetu smještaja.“
Upisala fakultet kako bi bolje vodila posao
Romana priznaje kako joj je njezin cijeli poslovni pothvat u početku bio nepoznanica.
„Često sam razmišljala, kada bih kretala u realizaciju neke ideje vezane za taj posao, kako mi je sve potpuno nepoznato i kako sve moram ispitati i otkriti sama. Kada pogledam ostale, uglavnom je priča obrnuta, ljudi prvo godinama rade u nekoj struci, stječu iskustvo i uče o konkretnoj djelatnosti, a tek onda se odlučuju pokrenuti privatni posao kada smatraju da su za to spremni. S druge strane sam ja krenula u takav pohvat bez ikakvog predznanja i ne znajući što me sve čeka. Tek danas zaista vidim koliko je to s jedne strane bila ludost, ali vjerojatno baš zbog tog neznanja nisam osjećala strah.“
Ipak, neće dopustiti da sve ostane na „učenju u hodu“ i učenju na principu pokušaja i pogrešaka, već će se školovati u struci koja joj je prijeko potrebna za uspješno vođenje posla.
„Ove godine sam odlučila upisati studij ugostiteljstva i turizma kako bih i sa stručne strane shvatila i naučila što je to čime se zapravo bavim. Za sada se dobro snalazim, a cilj je riješiti što više ispita prije nove sezone.“
Brat kao poslovni partner
Na pitanje tko je sve uključen u vođenje njezina robinzonskog kampa, Romana odgovara:
„Posao sa mnom danas vodi mlađi brat koji ima 21 godinu, pa računam na njegovu podršku tijekom ljetnih ispitnih rokova. Roditelji i baka i djed ostaju kao velika moralna podrška koja nam zaista mnogo znači, pogotovo tijekom ljeta kada nam se svi dani vrte oko kampa i naših gostiju. Premda nemamo klasično slobodno ljeto za odlaske na more i druženja kako to imaju naši vršnjaci, prijatelji dolaze k nama na kupanje na Mrežnicu pa sav taj posao nekako uspijevamo spojiti i sa zabavom. S druge strane, imamo prekrasne goste, pozitivne ljude koji se vole družiti i koji nam pružaju podršku u radu.“
90% domaćih gostiju
Iako joj poduzetnički počeci nisu bili laki i iako joj je nedostatak formalnog znanja nerijetko bio ono što ju je usporavalo, Romana je vrlo zadovoljna razvojem kampa. Najbolji dio posla su, kaže, ljudi.
„Najljepši dio našeg posla su upravo ljudi i profil gostiju koji nama dolaze“, govori Romana i dodaje: „Veseli nas što nam se gosti vraćaju i po nekoliko puta tijekom sezone, a kao najsigurnija promocija pokazala se ona “od usta do usta”, kada nam gosti dolaze po preporuci onih koji su već bili. Pozitivnim smatram i to što su 90 posto gostiju Hrvati što znači da su i naši ljudi prepoznali važnost odlaska u prirodu i opuštanja. Najviše nam dolaze ljudi iz velikih gradova koji između posla uspiju uhvatiti 2-3 dana za pobjeći s gradskog asfalta i iz užurbane svakodnevice.“
Karlovac bogat sadržajima i atrakcijama
Dotakle smo se i stanja turizma u kontinentalnoj Hrvatskoj, konkretno u Karlovcu i okolici.
„Karlovac i okolica bogati su prirodnim atrakcijama koje bi se trebale pametno iskoristiti za razvoj turizma i Karlovca kao turističke lokacije. Smještajnih kampaciteta imamo dovoljno, imamo i agencije koje se bave organiziranjem atraktivnih obilazaka, više ili manje avanturističkih ovisno o osobnim preferencijama gosta. Svu tu ponudu potrebno je poticati snažnijom promocijom na inozemna tržišta u čemu bi trebale sudjelovati i lokalne jedinice uprave, a ne samo poduzetnici kojima je nerijetko takva promidžba preskupa.“
Ponude, sadržaja i atrakcija, smatra Romana, ne nedostaje.
„Potrebno je samo umrežiti i povezati sve subjekte kako bi se realizirala jedna jaka i kvalitetna ponuda zbog koje će turist odlučiti ostati nekoliko dana u Karlovačkoj županiji umjesto da samo prođe kroz nju na putu prema moru. Robinzonskih smještaja već ima nekoliko kod nas i svi odlično surađujemo. Ne smatramo se konkurencijom s obzirom da imamo različit način rada, imamo malo drugačije ponude pa tako i drugačije goste. Vodimo se onom poznatom: Zajedno smo jači.“
Najbolje smjernice za razvoj kampa
Najbolje upute u kojem smjeru treba razvijati kamp daju joj gosti. Takvi savjeti se ne mogu pročitati u knjigama.
„Najviše prijedloga i komentara dobivamo od strane naših gostiju. Na temelju njihovih prijedloga i ideja djelujemo na terenu jer smatramo da su oni koji tamo provode dane i noći najbolji kritičari s konstruktivnim prijedlozima.“
Planirate li robinzonski odmor, odbacite sve navike koje ste imali na putovanjima
Za kraj, Romana je objasnila kako se najbolje pripremiti za robinzonski turizam:
„Ako idete na robinzonski odmor, onda se ponašate robinzonski, ne treba vam gomila stvari za početak. Budite spremni na druženja s drugim “robinzonima” jer će uvijek netko nešto zaboraviti i ostaviti kod kuće pa ćete si morati međusobno pomoći. Nemojte se čuditi ako dođete u dvoje, a do kraja dana vas za stolom bude desetak i druženje potraje do kasno u noć. Jer takvi su naši gosti, naoružani dobrim vibracijama, dobrom voljom, spremni na puno smijeha, veselja i avanturu bogatu doživljajima o kojima će se dugo pričati.“
Foto: Neja Markičević, Cropix/Facebook
