Tvrtke propadaju iz dva razloga – ili neprestano rade jedno te isto, ili uvijek iznova rade nešto novo. Iako su obje aktivnosti nužne, isto je tako lako moguće i pretjerati s objema.
U svom Ted talku, poslovni strateg Knut Haanaes govorio je upravo o tom kako se može pretjerati s iskorištavanjem i istraživanjem, i tvrtku dovesti u propast, ali isto tako ponudio i jedino pravo rješenje kako pronaći ravnotežu između usavršavanja onoga što već znamo i otkrivanja potpuno novih ideja.
Istraživanje i iskorištavanje
Haanaes se prvi put susreo s ovom idejom o istraživanju i iskorištavanju gostujući na Sveučilištu Standford prije 15-ak godina. Začetnik ove ideje je Jim March, čija je snaga baš u njenoj praktičnosti.
Ljudi istražuju kako bi došli do nečeg novog, a suština je u traganju, otkrivanju, u inovacijama, novim proizvodima te u pomicanju naših granica. Tako su za nas Marie Curie, Picasso, Neil Armstrong i mnogi drugi heroji koji su se bavili istraživanjem. Istraživati je rizično, jer nikad ne znamo hoćemo li naći odgovore, a rizici su veliki.
Haanaes je prije nekoliko godina blisko surađivao s jednom europskom biotehnološkom tvrtkom. Tvrtka je svakim danom stvarala nešto novo, a svojim je aplikacijama obećavala da će dijagnosticirati, pa čak i liječiti izvjesne oblike leukemije. Težili su savršenstvu, no prije nego što su to i postali, pregazilo ih je vrijeme.
Iskorištavati pak znači koristiti se znanjima kojima raspolažemo i činiti dobro boljim. Iako gledano kratkoročno, iskorištavanje nije rizično, no dugoročno zasigurno jest. Primjer su poznate pop-grupe koje neprestano izvode jedne te iste pjesme koje s vremenom postanu staromodne ili patetične. I to je rizik iskorištavanja.
Također, kao primjer pretjeranog iskorištavanja Haanaes spominje tvrtku Facit koja je izrađivala najbolje mehaničke kalkulatore na svijetu. No, kada su se na japanskom tržištu pojavili elektronski kalkulatori, oni su nastavili činiti isto što i dotad, zbog čega su i propali.
Umjetnost je istovremeno istraživati i iskorištavati
Tvrtke postaju sve manje inovativne kako postaju kompetentnije, što je zabrinjavajuće za vodeće direktore. Istovremeno istraživati i iskorištavati je umjetnost, ali samo 2 posto tvrtki je u stanju istodobno učinkovito istraživati i iskorištavati. No onima koji uspijevaju, to se silno isplati.
Primjerice, Nestle koji je stvorio Nespresso, Lego koji se upustio u animirane filmove ii Toyota i njihovi hibridni automobili, kao i Unilever i održivost.
A zašto je ostalima ta ravnoteža između istraživanja i iskorištavanja teška? Haanaes ističe dva razloga – “zamku vječitog traganja” i “zamku uspjeha”.
Prva “zamka vječitog traganja” je kad otkriju nešto, ali nisu ustrajni da se tom posvete i razrade, već stvaraju novo. I tako se stvara začarani krug stalne proizvodnje ideja, ali i frustracija. Takvi su primjeri vidljivi i u javnom sektoru. Za neku učinkovitu reformu potrebno je 10, 15, pa čak i 20 godina, a umjesto toga one se provode puno češće. Dakle, ne daju im se nikakve šanse, zaključuje Haanaes.
Što se tiče „zamke uspjeha“, događa se, jer kad su u nečem dobri teško im je to mijenjati.
Stoga preduhitrite krizu, mislite dugoročnije, prihvatite izazov i budite sumnjičavi prema uspjehu. Jer koliko god bilo teško i trebamo biti pažljivi, kombiniranje istraživanja i iskorištavanja jako se isplati.
Foto: YouTube Screenshot
