Kada je 2006. godine preuzela obiteljski posao uzgoja maslina i proizvodnje maslinovog ulja, Nicoletta Balija bila je jedina žena maslinarka Hrvatskoj. Danas je taj broj tek nešto veći, pa udruga žena maslinarki broji oko pet članica, prvenstveno zato što se to i dalje smatra pretežno ‘muškim’ poslom. Te su predrasude dočekale i Nicolettu, inače konferencijsku prevoditeljicu s postdiplomskim studijem iz poslovne komunikacije.
U maslinarstvo je ušla posve prirodno, naslijedivši obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo od djeda i oca, koji su se time bavili godinama, i to sa samo 25 godina. Bilo je, kazala nam je Nicoletta, pustiti i gledati masline kao vrt i diviti se njihovoj ljepoti ili se nastaviti baviti maslinarstvom te se odlučila za ovo posljednje.
Nicoletta Balija je obiteljski posao preuzela s 25 godina
S obzirom da je, saznajemo od Nicolette, to grana posla u kojoj su radna snaga ponajviše stariji muškaraci, znalo se dogoditi da ne bude najbolje prihvaćena od strane svojih kolega maslinara koji su znali komentirati nešto poput: „Što ćeš ti tu, cura od 25 godina, bolje da to prodaš i baviš se nečim drugim“. Nicoletta nam je ispričala i jednu ‘zgodnu’ sa sajma maslina, gdje je jedan zainteresirani kupac nabasao na njen štand i tražio proizvođača da mu sve objasni. Nicoletta mu je kazala da je ona proizvođačica i da mu može pružiti sve potrebne informacije, no on je rekao da će naići poslije, jer što jedna hostesa može znati o maslinovom ulju!
No, takvi primjeri ju nisu pokolebali, jer osim što je o poslu već imala zavidno znanje i obrazovanje, završila je i tečaj profesionalnog kušača maslinovog ulja, a i njezin diplomski rad bio je s područja maslinarstva.
Sve svoje iskustvo uložila je u 500 stabala maslina koja se na obiteljskom imanju rasprostiru preko tri hektara zemlje. Osim jednog radnika koji konstantno brine o stablima, rezidbi, gnojidbi i košnji, Nicoletta većinu poslova obavlja sama. Stanku u poslu ima od otprilike studenog do veljače, kada biljke ‘stagniraju i odmaraju’ a na proljeće kreće akcija, od rezidbe sto je najvažniji dio posla u proljeće i gnojidbe, do drugih poslova.
Obitelj Balija u prosjeku godišnje od svojih ubranih maslina proizvede 1000 litara maslinovog ulja, a sve masline beru se ručno jer moraju biti ubrane bez oštećivanja ploda, a njihovo meso mora biti sočno, jer bez zdravog i sočnog ploda, neće biti niti kvalitetnog maslinovog ulja. Količina ulja također ovisi i o bolestima koje mogu napasti stabla, kao i vremenskim uvjetima od kojih većina poljoprivrednika strepi, jer se nerijetko zna dogoditi da veliki dio uroda propadne kao što se to dogodilo mnogim maslinarima u protekloj godini.
Masline koje uberu, obitelj svakodnevno odvozi u uljaru u Balama, jer nemaju vlastitu, i tamo dobivaju ulje, koje potom plasiraju u restorane i hotele, a lokalno ih također nude turistima i prodaju na raznim sajmovima. Također, maslinovo ulje ‘Balija’ može se naći i u talijanskim i njemačkim dućanima, kao i jednom njemačkom online dućanu.
Poljoprivreda je uvijek riskantan posao
„Naši proizvodi se ne mogu naći na policama trgovina jer je to jako teško i skupo za postići, a usto, ja ne mogu garantirati dovoljnu količinu maslinovog ulja svakom distributeru jer to od sezone do sezone ovisi o velikom broju faktora“, ispričala je Nicoletta. Na samom imanju za sada imaju malo skladište maslinovog ulja i kušaonu, gdje primaju turiste koje Nicoletta provede po imanju, ispriča o uzgajanju maslina i zatim svi imaju priliku degustirati proizvod i kupiti maslinovo ulje.
Ulje se može kupiti u bocama od 0.75, 0.5 i 0.25 litara po cijeni od 150, 100 i 60 kuna. Sam proces dolaska do male količine ulja prave kvalitete nije ni malo jeftin, pa tako sama berba i prerada maslina stoje više od 40 tisuća kuna, dok gnojidba, zaštita stabala i briga o maslinama stoji više od 10 tisuća kuna godišnje. Usto, maslinovo ulje se ‘sprema’ u posebne tamne boce, jer ne smije biti izloženo svjetlosti te se začepi posebnim čepom koji onemogućuje skidanje i otvaranje boce. Na taj način ne može se zamijeniti ulje iz boce i negdje u nekom restoranu ‘podvaliti’ jeftiniji proizvod. A boce i takvi čepovi, također su skupo ulaganje.
Unatoč puno truda, Nicoletta i dalje ne može živjeti isključivo od samog maslinarstva, već se i dalje mora, ali i želi baviti prevođenjem a vezano uz taj posao otvorila je i agenciju te radi većinom u inozemstvu.
„Nema još dovoljnog broja maslina, neka stabla su premlada, imaju tek sedam godina pa se ne mogu još brati. Usto, poljoprivreda nije dovoljno sigurna grana da bi se na nju moglo računati i nadati se prinosima isključivo od nje. U sušnim godinama veći je prinos ulja, ali kada godina bude jako kišna, zna se dogoditi da veliki dio uroda propadne i da nemamo dovoljno ulja za prodati“, pojasnila je Nicoletta, napomenuvši da ne može zbog male količine ulja povisiti svoju cijenu jer će tada kupci i klijenti otići nekom drugom proizvođaču ulja.
Brojna priznanja za maslinovo ulje ‘Balija’
Ono što obitelj planira u bližoj budućnosti jest otvaranje ugostiteljskog objekta, odnosno ‘puba’, koji bi ujedno bio i maloprodajno mjesto za maslinovo ulje. Brigu o pubu, Nicoletta će ipak prepustiti svom mužu, dok će ona sama ostati u prevođenju, jer kaže, taj joj posao odgovara, omogućuje joj da bude fleksibilna i sama organizira svoj radni dan.
Danas se od strane kolega maslinara osjeća prihvaćenom, a na samom polju maslinarstava postigla je puno, bez prevelikog marketinga i reklama, ističući kako je kvaliteta najbolji marketing. Maslinovo ulje ‘Balija’ imalo je već dobru podlogu, jer je Nicolettin otac 2004. i 2005. godine nagrađen titulom ‘vice šampiona’ manifestacije Maslina u Splitu, a 2010. godine stiže još jedno veliko priznanje, i to kada je njihovo maslinovo ulje uvršteno u vodič ‘Flos Olei’, među 20 najboljih maslinovih ulja na svijetu. I ono na što je Nicoletta najviše ponosna, ona je te godine bila jedini hrvatski proizvođač maslinovog ulja kojem je to pošlo za rukom.
foto: privatna arhiva Nicolette Balije i Paolo Corradini
