Lara Nadaždi bavi se komercijalizacijom inovacija ili ‘prevedeno na hrvatski jezik’, ako ste osmislili nešto novo što još ne postoji, ona bi vam mogla pomoći da taj proizvod nađe financijsku podršku. Larinim riječima, ona ‘pokušava biti premosnica između inovatora i gospodarskog sektora. Jer, napomenula je, inovatori te svoje ideje ‘lijepo razviju’, ali one često ostanu zakukuljene po nekim podrumima i garažama te unatoč kvaliteti nikada ne dospiju na tržište. Tvrtku ‘Ladarice’ ima od 2002. godine, a posao je započela je kao mala agencija za odnose s javnošću u Zagrebu.
Lara Nadaždi – žensko poduzetništvo u Slavoniji se tek razvija
Lara trenutno živi u Slavoniji, u Čepinu, a osim što ‘pazi’ na tuđe inovacije, kreirala je i vlastitu. Radi se o Energea kompostu, kompostnoj smjesi orahova lišća za prihranu ruža, što se ispostavilo najboljim proizvodom za tu svrhu, pa će pokušati dobiti i određena sredstva iz EU za nastavak razvoja svog projekta. U dogovoru je i za ‘eksperimentiranje’ na jednom ružičnjaku, nakon čega bi krenula i prodaja tog proizvoda.
Iako je nedavno prisustvovala dodjeli nagrada za najbolju poduzetničku ideju Osječko-baranjske županije, gdje je prvu nagradu odnijela Tanja Putar, za svoje ‘strašilo’,a sve finalistice natječaja su bile žene. Lara smatra kako bi poduzetnička klima, pogotovo što se žena tiče, u Slavoniji mogla biti i bolja. I sama je prije nekoliko godina započela s umrežavanjem žena poduzetnica, no nakon nekog vremena je upravo zbog ‘loše poslovne klime’, odustala.
“Kolegica i ja smo krenule s tim, no izgleda da je za takav jedan projekt bilo jednostavno prerano. Čini mi se da žene nisu shvatile ozbiljno cijelu priču, nisu željele naglašavati svoj poslovni uspjeh i reklamirati svoje biznise! A poanta svega je bilo sastajati se i međusobno reklamirati upravo svoj posao”, komentirala je Lara. Ideja se pomalo razvijala, ali kaže, bilo je naporno svaki mjesec iznova poduzetnice motivirati i moliti da se pojave na događanjima koja su osmišljena u njihovu korist. Usto, žene su imale opravdanja poput ‘ne možemo si priuštiti poslovni doručak jer mi u to vrijeme moramo raditi’. Lara je tada jednostavno odustala od networking događanja i posvetila se svome poslu. Smatra da je danas možda malo povoljnije vrijeme za pokretanje takvog tipa događanja, jer su na scenu stupile mlađe generacije žena koje razmišljaju modernije i naprednije. Također, smatra i da je geografski faktor presudan za ‘propast’ ideje, jer vjeruje kako je potpuno drugačije pokrenuti neki posao u Zagrebu, nego negdje u Slavoniji. Kao prvo, istaknula je, tržište je znatno veće, mentalni sklop je drugačiji, a cijela poduzetnička klima znatno bolja.
Stoga nije niti za čuditi da njezini klijenti dolaze iz cijele Hrvatske, pa tako ih ima iz Zagreba, Splita, ali i Osijeka. Nalazi ih preko interneta i neizbježnih društvenih mreža koje su danas glavni komunikacijski kanal.
Kućni ured koji objedinjava elektromotore, računala, dopise..
Lara svoj posao obavlja u kućnom uredu, koji podrazumijeva cijelo jedno imanje, na kojem zajedno s svojim stricem radi na elektromehaničarskim poslovima, odnosno ‘vinklanju’ motora, agregata i generatora, što je još jedna od komponenti kojom se bavi njezina tvrtka budući da je završila FER. Njezin ured ujedinjuje elektromotore, bakrene žice, računalo, dopise i registratore. Upravo ta prostranost koju joj život na selu nudi, bila je presudni argument da Lara nanovo doseli u Slavoniju iz Zagreba, u kojem je u početku otvorila tvrtku.
“Djeca tu imaju svoju slobodu, dvorište, prostor…Ne mogu jednostavno zamisliti da živim u stanu od 65 četvornih metara s dvoje male djece. Ja sam odrasla na selu i znam kolika je to prednost”, objasnila je Lara. Njezin radni dan kreće u sedam sati, iz raznih tvrtki joj donose motore na popravke i prematanje. Oko podneva uzima pauzu da bi se posvetila djeci te oko 15 sati nastavlja s poslom sve do večeri.
Trenutno ‘brine’ o pet inovatora i to njezinoj tvrtki donosi najviše prihoda. No, prihod jednako tako ovisi o tome hoće li inovaciju moći nekome ‘prodati’, jer bez prodaje, nema zarade, tako da je to onaj rizični dio posla. Ništa novca se ne zaradi unaprijed, a na klijenta i pokušaj plasiranja njegove inovacije posveti se dosta vremena. I to, objašnjava Lara, oko godinu i pol dana. Naime, toliko je otprilike potrebno kako bi se već razvijena ideja, ako je dobra, mogla nekome prodati. Osim biti strpljiv, Lara ženama inovatoricama savjetuje i sljedeće:
Kod inovacija treba paziti na pravnu podlogu
“Prvo pravno dobro proučite cijelu priču i pazite što potpisujete, jer kada jednom nešto potpišete, kasno je za povratak. Zna se dogoditi da inovatori potpišu krive ugovore, da ih potencijalni investitori prevare, oštete i unište im živote. Pravna podloga je vrlo bitna. Ljudi su znali izgubiti kuće i propali su im brakovi jer su potpisali loše ugovore”.
Usto, treba imati na umu da inovacije također nisu niti malo jeftin biznis, pa tako sam proces zaštite i provjere autentičnosti patenta u Državnom zavodu za zaštitu intelektualnog vlasništva treba oko deset tisuća eura. Kako bi se napravio samo grafički prototip proizvoda mora se izdvojiti nekoliko dodatnih tisuća kuna. Pravi prototip, ovisno o materijalima, košta još i više. Zatim slijedi obilazak klijenata i kupaca. Dugi proces s neizvjesnim završetkom, a skupim startom, što možda objašnjava zašto Hrvatska ne obiluje inovatorima.
foto: privatna arhiva Lare Nadaždi
