Razmišljajući o temi o kojoj bi pisala stalno sam se vraćala radu od kuće, odnosno fleksibilnom radnom vremenu, prije svega jer je to način rada koji sam sama odabrala i prakticiram nekoliko godina. Tema ne izlazi iz fokusa interesa bilo da se radi o radu od kuće kao poduzetničkoj inicijativi ili benefitu koji kompanije omogućavaju svojim zaposlenicima.
Zbog toga sam odlučila napisati tekst o svom osobnom iskustvu kroz prizmu rezultata istraživanja, uobičajenih savjeta i sličnih tekstova o kojima sam čitala ili iskustava koje sam čula.
Okidač(i) za pokretanje vlastitog biznisa
Većinu svoje profesionalne karijere provela sam radeći po uobičajenom obrascu fiksnog radnog vremena, osmosatnog radnog dana, uglavnom poslom vezana za ured, kao voditeljica ureda i menadžerica ljudskih potencijala. Ne mogu reći da sam sebe vidjela kao poduzetnicu na ovaj ili onaj način, dobro sam se osjećala i snalazila na svom tadašnjem radnom mjestu, međutim nekoliko me momenata potaknulo da u odnosu na svoju karijeru razmislim gdje sam i kamo idem.
Organizacija u kojoj sam radila pružala je mogućnost financiranja edukacije. Međutim u obavljanju svog posla nisam nalazila dodatnu vrijednost u pohađanju raznih jednodnevnih seminara, a za nešto dugotrajnije (i skuplje), organizacija nije vidjela isplativost, odnosno mogućnost primjene, tako da sam se nakon više mjeseci vaganja, uklapanja troškova i potrebnog vremena odlučila na eksterni poslijediplomski studij iz područja organizacijske psihologije i upravljanja ljudskim potencijalima na stranom sveučilištu, prema programu koji mi se činio izvanredan.
Tada nisam previše razmišljala o ROI, više sam se rukovodila onom „da se trud isplati“. Program sam završila i magistrirala u propisanom roku i danas smatram da je to, s obzirom na stručna znanja i samopouzdanje koje sam stekla, najbolja investicija u koju sam se upustila.
Drugi značajan momenat u mom slučaju bio je zapravo kada sam uvidjela da se moj posao najbolje može usporediti s poslom domaćice – nikad ne prestaje, a zapravo je vrlo nevidljiv, primijeti se tek kada nije na vrijeme obavljen pa drugima usporava i onemogućuje neometan rad. To mi je značilo da zapravo teško mogu očekivati profesionalni napredak. Nije tu bilo riječi u nekom staklenom zidu ili stropu u uobičajenom značenju tih izraza, više na način da je poslodavac bio zadovoljan kvalitetom posla i bez potrebe da se u tom smislu nešto mijenja, moj opis posla ili moj status kao izvršioca.
Najvažniji momenat, odnosno kako sam to simbolično nazvala „okidač“, bila je iznenadna smrt supruga koja me ostavila s dvoje školske djece, poslom s punim radnim vremenom i svim ostalim nebrojenim obavezama izvan radnog vremena koje sam morala obaviti sama.
Tadašnji poslodavac nije imao razumijevanja da mi omogući neku opciju fleksibilnog radnog vremena iako je tako nešto bilo izvedivo bez bojazni za moj radni učinak. Ali očigledno za tako nešto nije bilo volje, što sam doživjela kao nedostatak povjerenja, a s vremenom postala sve nezadovoljnija.
Izdržala sam takvim tempom nešto više od godine dana i kada je moj radni odnos istekom ugovora na određeno vrijeme završen, odlučila sam, s osjećajem potpune psihičke i fizičke istrošenosti, da se umjesto drugog posla s punim radnim vremenom, okušam u konzultantskim vodama.
Značaj ravnoteže poslovnog i privatnog
Kaže se da „nužda zakon mijenja“; ne mogu reći da sam se u svojoj odluci u prvom redu rukovodila potrebom ravnoteže privatnog i poslovnog života, ali morala sam napraviti iskorak i promijeniti način i uvjete rada i definitivno veći prioritet usmjeriti ravnoteži poslovnog i privatnog.
Za konzultantski posao sam se odlučila jer sam već imala određeno relevantno iskustvo, magistarsku diplomu kao dobar temelj, a kroz posao HR menadžerice imala sam priliku iz prve ruke saznati o specifičnostima konzultantskog posla jer je organizacija u kojoj sam radila konstantno surađivala s većim brojem vanjskih suradnika u raznim područjima.
Multi-tasking i dobra organizacija su mi i na prethodnom radnom mjestu bili svojevrsni conditio sine qua non tako da nisam imala dvojbi hoću li moći balansirati poslovne i privatne obaveze. Na kraju, ali ne i manje važno, tada sam bila u ranim četrdesetima pa mi se traženje novog posla s obzirom na uobičajene dobne granice činilo kao teško ostvariva misija.
Iskustvo rada od kuće
Svoje iskustvo rada od kuće proteklih nekoliko godina mogu sumirati u sljedećem.
Ni do dana današnjeg mnogima iz kruga moje rodbine i prijatelja nije jasno kakav je to moj posao pa sam u međuvremenu odustala od objašnjavanja što to znači freelance. Mogu sebi priuštiti organizaciju radnih i privatnih obaveza na najučinkovitiji način, naučila sam planirati troškove s obzirom na (ne)redovitost prihoda kojima sam zadovoljna, nemam problema sa samodisciplinom i ne nedostaje mi pritisak radnog okruženja. Mogu si priuštiti godišnji odmor i dužinu odmora mogu odrediti sama.
Ovakav način rada omogućava mi napredovanje u profesionalnom smislu jer imam priliku za kontinuirano usavršavanje, razmjenu iskustava i prenošenje znanja. Ako je točna činjenica da danas žene smatraju da su uspjele ako imaju dobru ravnotežu privatnog i poslovnog života, ja je svojim iskustvom rada od kuće mogu samo potvrditi.
O autorici: Vlasta Perla je magistrirala upravljanje ljudskim potencijalima na Birbeck College, University of London. Dugogodišnja je savjetnica, edukatorica i mentorica; piše stručne i popularne tekstove iz područja upravljanja ljudskim potencijalima, ravnoteži privatnog i poslovnog života, razvoja i upravljanja karijerom.
Foto: privatna arhiva Vlaste Perla
