Ne dobije li Ivan Marinić licencu za samostalan rad, ispada kako se uzalud školovao. Srednju medicinsku školu u Slavonskom Brodu završio je s odličnim uspjehom, potom u varaždinskoj bolnici odradio pripravnički staž i položio stručni ispit, pa je Ivan prva i zasad jedina hrvatska muška primalja.
Izgubljen u vrtlogu administracije
Dok se školovao, nije mogao ni naslutiti kako će njegovo zaposlenje na kraju ovisiti o neuređenom sustavu u kojem živimo. Naime, Hrvatska komora primalja ne izdaje mu odobrenje za samostalan rad ili licencu samo zato što je muškarac. Izgubljenom u vrtlogu administracije, Ivanu nije preostalo ništa drugo nego zaposliti se u jednom kafiću u Slavonskom Brodu, no nije zadovoljan razvojem situacije jer je uvijek sanjao kako će spašavati i donositi živote na svijet.
“Tijekom četverogodišnjeg školovanja bilo je svega, i razočaranja i sreće, ali na samom kraju školovanja shvatio sam da je to ono što bih mogao raditi cijeli život. Moj je životni poziv biti primalja”, rekao je Ivan za 24 sata.
Prema mišljenju Hrvatske komore primalja, “Zakon o primateljstvu ne sadrži adekvatno rješenje za primalje u muškom rodu, kao i što sadržava druge nedostatke koje treba hitno ispraviti, a na što upozoravamo već godinama Ministarstvo zdravlja”, rekli su u Hrvatskoj komori primalja. Dodaju kako su zaprimili svjedodžbu u ženskom rodu za muškarca koji je završio obrazovanje za primalju, kao i uvjerenje o položenom stručnom ispitu koje nije rodno osviješteno, a izdalo ga je samo Ministarstvo zdravlja.
U Vladinu uredu za ravnopravnost spolova mišljenja su da je škola koja je izdala svjedodžbu u ženskom rodu za muškarca prekršila Zakon o ravnopravnosti spolova, a mišljenja su i da bi Hrvatsku komoru primalja trebalo preimenovati u Hrvatsku komoru primaljstva.
Na žalost, dok se nadležni dogovaraju što bi trebalo učiniti, Ivan razmišlja o odlasku u inozemstvo.
Izvor: Portal 035
Foto: Regionalni.com
Taj dečko je bio s nama kada je moja žena rađala. Strašno ljubazan, pristupačan i stručan.
Ima mnogo primalja koje ne žele raditi taj posao jer je vrlo stresan, mnogo noćnog rada, neplaćeni prekovremeni, premala plaća. Većina njih je živčana, namrgođena, umorna i bilo bi ti draže da ih nema nego da ih ima. Ne krivim ih, i ja bi bio takav na njihovom mjestu.
I onda kada dođe netko tko uprkos svemu taj posao obavlja sa smješkom i lakoćom jer smatra to svojim životnim pozivom, a zabranjuje mu se rad zato jer je muškarac, je jednostavno strašno.
Žalosno što je usprkos ljubavi prema tome zanimanju i odličnim uspjehom žrtva neadkekvatnog i nedorečenon zakona. Samo hrabro , što dalje od ovoga taloga ovdje. Idi negdje gdje će te cijeniti kao osobu prema tvojim sposobnostima za rad a ne prema manje važnim čimbenicima kao spol. respect