Iva Hirtz, dizajnerica interijera, poduzetnica, supruga i majka dvoje djece od 2,5 i 5,5 godina, primjer je kako uspješno uskladiti privatni i poslovni život te kako dugogodišnju želju pretvoriti u vlastiti posao u kojem neizmjerno uživa.
Na porodiljnom učila kako pokrenuti biznis
“Radi ono što voliš i nećeš raditi ni dana”, govori s osmijehom Iva.
Ali nije uvijek bilo tako. Prije je ova mlada poduzetnica bila u nekim drugim poslovnim vodama. Nakon što je završila američki koledž u Dubrovniku – R.I.T. Croatia, počela je svoj desetogodišnji staž, od kojeg je zadnjih šest godina radila u nabavi jedne multinacionalne kompanije. Nakon što je došlo do zasićenja poslom i ostvarenja želje za radom u velikoj tvrtki, red je došao na ostvarivanje “pravih” želja. A ta “prava” želja je dizajn interijera, zanimanje o kojem je oduvijek maštala. Iako je cijelo vrijeme osjećala da joj nešto nedostaje, da to nije to i da bi je neki drugi posao možda više ispunjavao, trebalo je proći dosta vremena dok se nije odlučila krenuti u samostalne vode.
“Nadala sam se da ću se jednom doista početi baviti uređenjem interijera. Htjela sam raditi kreativan posao u kojem rezultate svoga rada vidim jasno i ‘brzo'”, rekla je Iva.
Godinama je planirala i pažljivo odrađivala pripreme za dan kada će ostaviti korporacijski svijet i početi se baviti onim što ju ispunjava.
“Kada sam prvi put ostala trudna, iskoristila sam to vrijeme kako bih se educirala u tom polju, koje je bilo posve novo za mene. Završila sam talijansku školu Callegari, ali još uvijek se nisam osjećala spremnom krenuti u samostalni posao. Nastavila sam s edukacijom, paralelno s radom u korporaciji.
Došlo je drugo dijete i znala sam da je kraj tog drugog porodiljnog dopusta prekretnica koju moram iskoristiti i napraviti promjenu u poslovnom životu.
Bila sam spremna krenuti u samostalan posao i evo, već godinu i pol imam studio za dizajn interijera ‘Studio Divinitus'”, objašnjava Iva svoju odluku.
Freelance projekti tijekom tranzicije od zaposlenice do poduzetnice
Kako Iva nije imala iskustva u novome zanimanju, još i prije nego je otvorila studio, radila je kao freelancer s nekoliko projekata za prijatelje i poznanike, a mjesec i pol nakon otvaranja firme odlučila je pronaći i mjesto gdje će stvarati svoje ideje te je otvorila prekrasno uređen ured na Zavrtnici.
Početak nije bio nimalo lagan jer se u svakom poslu treba dokazati, ali olakotna okolnost je bila ta što se nije morala zaduživati kreditima, a kako kaže Iva, osim prostora, nije trebala puno uložiti jer za posao joj treba samo laptop i odgovarajući program.
“Prvog klijenta ugovorila sam prije nego sam otvorila firmu tako da sam imala posao za početak. Mislim da je za sve privatnike važno da dogovore prve ugovore prije otvaranja vlastitog posla”, savjetuje Iva.
Počela se oglašavati i preko GoogleAdwordsa, preko kojega i nalazi najviše klijente, a posebno je bila ponosna kada ju je unajmio klijent nakon što je vidio prostor koji je ona uredila. Nakon nekog vremena sklopila je suradnju i s poznatim dobavljačima namještaja i dosad ima samo pozitivna iskustva. Iva kaže kako je zadovoljna ostvarenim financijskim rezultatom za prvu godinu i poslovima koje je odradila, a najvažnije joj je da ima zadovoljne klijente.
“Nekoliko puta sam pomislila što mi ovo sve treba, ali to je bilo samo u početku dok se nisam uhodala u posao. Bilo je dana kada bih od stanja entuzijazma i sreće vrlo brzo došla u stanje zabrinutosti, ali mislim da se to događa u svakom poslu”, kaže Iva.
Prilagođavanje posla obitelji
Jedna od najljepših pogodnosti samostalnog posla je ta što se sama organizira kako joj odgovara.
“Posao sam prilagodila obitelji, a ne obrnuto”, objašnjava Iva kojoj je suprug velika podrška te tako uspijeva uskladiti sve obaveze. Također, kao privilegiju “biti sam svoj gazda” Iva navodi i to što je svaki radni dan drukčiji i što si sama planira svoje vrijeme. Dan joj je aktivan, a radno vrijeme provodi u uredu, na gradilištu, u obilasku trgovina opremom i na sastancima s klijentima. Kada poželi, ponese svoj laptop i odradi dio uredskog posla u omiljenom kafiću, smišljajući nove prostore uz espresso.
“Nikad ne reci nikad, ali nemam ni želje ni planove za povratkom u korporativni svijet. Sve se može, samo treba imati jasnu viziju, ideju i bez straha željeti nešto. Ništa se neće ostvariti samo od sebe pa treba ustrajno i planski raditi da želje ne ostanu samo želje. Uspona i padova uvijek ima, i najveći ih prolaze, a naš je zadatak da izvučemo najbolje iz takve situacije. Fokus treba staviti na uspjeh, a ne na neuspjeh!”, zaključuje Iva.
Foto: arhiva Ive Hirtz, portfolio Studia Divinitus
