Iva Ćurković Spajić i Hana Ciliga dvije su dizajnerice iz Zagreba koje su zajedno išle u srednju školu i kasnije na fakultet. Osim što su dobar dio svog života prijateljice, one su i dvije djevojke čiji je dizajn Startasica Borovo odveo na stranice Voguea, piše My little Zagreb. Riječ je o Pink Unicorn tenisicama ove kultne vukovarske tvornice obuće o kojem je uskoro počeo brujati čitav modni svijet, a za koji je zaslužna Iva.
Sama povijest Borova seže u daleku 1931. godinu, što znači da je Borovo jedan od najstarijih brendova u Hrvatskoj. Startasice, platnene tenisice s gumenim đonom, osmišljene su 1976. i obilježile su cijele osamdesete, a najveću popularnost doživjele su 1987. godine, kad su bile službena obuća Univerzijade u Zagrebu. Nakon duge stanke i svih turbulencija koje je Borovo prošao, vratile su se na velika vrata prije nekoliko sezona i otad su must have u ormarima svih mladih, ali i onih koji se samo tako osjećaju. Udobne su, izrađene su u cijelosti od prirodnih materijala, a cijena prati kvalitetu pa su dostupne širim masama.
Tko su Iva i Ana?
Iva Ćurković Spajić i Hana Ciliga dizajnerice su koje rade za Borovo. Ponosne su što su dio priče o Borovu te se nadaju da će ponovno postati div industrije obuće. U intervjuu za My little Zagreb Iva i Hana otkrile su priču koja stoji iza njihovog uspjeha te uspjeha Borova.
Kako je izgledao vaš profesionalni put, od fakulteta do ovdje gdje ste sada?
Iva: Iako nismo imale formalnu edukaciju iz dizajna i konstrukcije cipela, niti mode općenito, za vrijeme studija produkt dizajna pri Arhitekturi, naučile smo razmišljati na svojstven način koji se može primijeniti kod dizajna bilo kojeg predmeta. Još prije sedam godina napravila sam prve čizme po vlastitom nacrtu kod postolara Plavše u Zagrebu. Boromine su nastale dvije godine prije no što sam počela raditi u Borovu.
Jednog sam dana obukla Borosane na suknju i zaključila da mi noge nisu dovoljno vitke za takvu kombinaciju pa sam uzela škarice za nokte i polukružnim rezom odstranila jezik i skratila gornjište. Sutradan sam otišla do svoga postolara i zamolila ga da mi zalijepi 2 cm mikropjenaste gume. Osim što je taj dodatak na đon povisio tada prvu Borominu, učinio ih je ugodnijima za šetnju ili ples jer je sloj pjenaste gume dodatno amortizira.
Hana: Završila sam Klasičnu gimnaziju i upisala dizajn pri Arhitekturi. Mama mi je arhitektica pa pretpostavljam da sam umjetničku crtu naslijedila od nje. Kao mala sam se čudila zašto bi netko izabrao posao za koji moraš noćima raditi, kao moja mama, a sad na faze i moj posao slično izgleda. Iskreno, nikad nisam mislila da ću dizajnirati cipele, zamišljala sam se u dizajniranju namještaja, malih, simpatičnih uporabnih predmeta i slično. No, zapravo je dizajnerski proces isti – gledaš kako od što manje napraviti što više. Krećeš s tehnologijom i materijalima kojima raspolažeš, razmišljaš kako od nedostatka napraviti prednost i na taj način napraviti iskorak u dizajnu. I funkcija je uvijek na prvom mjestu!
Kako su se Borovo Startasice našle u američkom Vogueu?
Iva: Ja u Borovu dizajniram platnenu i gumenu kolekciju, dok je Hana zadužena za kožnu. No, za ovu konkretnu objavu zaslužni su naši prijatelji Michelle i Robert Grgurev, Njujorčani porijeklom s otoka Ugljana. Oni su svakoga ljeta navraćali u dućan Borova u Zadru i kupovali nekoliko modela Startasica, a pretprošle je godine Michelle kupila i par Boromina. Javili su nam se početkom 2015., i u svibnju iste godine započeli s predstavljanjem prve pošiljke Startasa u SAD-u.
Hana: Michelle je poslala nekoliko pari Startasica stilistima Voguea koji su se odlučili za Startas Pink Unicorn i predstavili ga u rubrici o jednorozima. Stilistima se mogu poslati stvari pa oni biraju ono što im odgovara, no vrlo se često može dogoditi da uporno šaljete predmete iz svoje kolekcije, ali oni nikako da izaberu nešto od toga. Zbog toga smo još sretnije što su odabrali baš Startasice.
Kako izgleda vaš prosječan dan?
Hana: Često putujem u Vukovar gdje s ekipom iz razvoja radim na novim kolekcijama. Trenutno radimo na kolekciji jesen/zima 2016. Najdraže mjesto u zgradi kožne obuće definitivno mi je tzv. “Andreino skladište” (Andrea Roškar je dizajnirala većinu cipela do sada), malo skladište koža i đonova namijenjeno samo za razvoj prototipa.
Tamo često rezuckam uzorke i odlazim po inspiraciju. Da bih osmislila ekonomičan proizvod, potrebno je voditi računa o svakoj operaciji kroz koju mora proći cipela prije finalne proizvodnje. Za sada sam većinom dizajnirala balerinke i tenisice, ali mnogi modeli i dalje su u fazi predmodela. Dalje od toga otišla je samo jesenska kolekcija balerinki „Back to Work“. Jako se veselim proljeću jer moj najdraži model osmišljen prije godinu dana napokon stiže u dućane.
Iva: Kod nas zapravo postoje tri prosječne vrste dana. Prvi je onaj u kojem putujemo vlakom do Vukovara, a radni dan u Vukovaru izgleda tako da ustajemo u 6 i u tvornici smo od 7 do 15. Tamo smo obično kada je u tijeku proizvodnja, izrada novih modela ili neki važan sastanak. Neke dane u Zagrebu provedemo isključivo za kompjuterom, kreirajući dizajn za cipele ili dizajn kutija, vizualni identitet i slično. Postoje i dani kada smo na sastancima u našem uredu u Laubi, zatim su tu susreti s novinarima, radionice poput one koju smo održale u Vukovaru povodom Noći muzeja kad smo oslikavali Startasice u gradskom muzeju…Uglavnom, nije nam dosadno.
Koliko se imidž Borova promijenio posljednjih godina? Kolika je zasluga dizajnera u tome?
Hana: Čini mi se da nam pomalo uspijeva mijenjati percepciju ljudi o Borovu, napokon uspješno prodajemo našu proizvodnju. Daleko je još to od našeg cilja, ali mislim da smo stvarno na dobrom putu. Ljudi su postali svjesniji važnosti jačanja domaće proizvodnje i domaćeg dizajna, a i one kojima je to relativno nebitno privukli smo kvalitetnim proizvodom za prihvatljivu cijenu.
Iva: Nas dvije smo zadužene za kompletan vizualni identitet brenda, radimo čak i plakate za trgovine. Jedine smo dizajnerice u Borovu (ako ne računamo kreatore koji isto dizajniraju obuću). Hana je za „My Ballerinas“ radila doslovno sve, od cipele preko kutije do loga i kampanje. Ja sam fotkala modele za Startasovu kampanju prošle godine.
Što vas inspirira?
Iva: Nema pravila, sve može biti inspirativno – od odlaska na Hrelić, posjeta nekom second-handu, fotografija, starih surferskih daski, papira za umotavanje poklona, pločica u kupaonicama, prirode, šume, životinja… A nekad i ideja jednostavno dođe sama, ja uzmem blokić i zapišem je.
Hana: Moj proces je nešto drugačiji od Ivinog, s obzirom da Iva radi s platnom, a ja većinom s kožom. Najviše pažnje posvećujem vrsti kože, tipovima šavova i dodatcima, kao što su gumbi, vezice i patentni zatvarač. Često promatram šavove na odjeći i torbama pa nešto znam preuzeti i iskoristiti na potpuno drugačiji način. Sam borovski arhiv s prekrasnim starim cipelama je super inspiracija.
Imate li u glavi idealnog klijenta – tko su ljudi koji nose kolekcije koje dizajnirate?
Iva: Borosane i Boromine nose žene koje istodobno prate modu, ali nisu njome opterećene i pritom se ne boje boja, niti čudnih krojeva. Najpoznatija ambasadorica Borosana je Nina Violić. Mislim da to dovoljno govori.
Hana: Za balerinke koje radim, to je bilo koja žena koja želi izgledati ženstveno, a možda je malo „prekomotna“ da bi nosila štikle.
Koji su vaši poslovni planovi za budućnost?
Iva: Planiramo novu kolekciju gumenih čizama Rubber najesen, a radit ćemo i kožne Boromine.
Hana: Veselim se prototipovima kolekcije jesen/zima 2016., čiji izgled upravo osmišljavam. Nadam se da ćemo ostvariti suradnju s jednom hrvatskom tvornicom pletenina i napraviti kolekciju cipela u kombinaciji s pletivom.
Izvor i foto: preuzeto s dopuštenjem s portala My Little Zagreb
