Mateja Kuhar je mlada poduzetnica i inovatorica iz Varaždina, a do ideje za svoj izum, kao što to obično i biva, došla je na vrlo neobičan način. Naime, ona je osmislila olovku Fabula, ekološko „pisalo“ napravljeno od otpadnih organskih sirovina, odnosno recikliranog taloga kave i ostataka čaja te otpadnih latica iz cvjećarna, koja koristi ekološki grafit za pisanje.
No, to nije sve. Kada se olovka šilji, ono što našiljite može postati gnojivo za biljke, dok je u vrh olovke ukomponirano i sjeme. Kada olovka dođe svom kraju, ne baci se, već se omekša u vodi na 24 sata, te zajedno s ukomponiranim sjemenom posadi. Sadi se nova biljka, a sama olovka dodatno je hranjivo i posve prirodno gnojivo koje oplemenjuje tlo.
Fabula inspirirana ritualom ispijanja kave i čaja
Kako je Mateja došla na ovu izvanrednu, a usto i ekološku ideju? Kao što smo rekli, na neobičan način. Ljubiteljica jutarnjih kava (i čajeva) godinama se držala bakinog provjerenog rituala bacanja taloga od kave i listića čaja u zemlju biljaka, jer je baka govorila i bilo je očito, da biljke od toga rastu i da su otpornije.
Jednog joj je dana na pamet došla ideja da bi se iz tog „prirodnog gnojenja“ moglo osmisliti nešto novo, revolucionarno, a ipak korisno. Opsesiju crtanja svog partnera, grafičkog i web dizajnera Igora Toplaka, spojila je s bakinim savjetom te je tako rođena ideja za olovku Fabula i prateći brend „Zelenkapica i Vuč“, a od samih početaka do toga kako projekt danas stoji, prošlo je nešto više od dvije godine.
Mateja je trenutno u fazi razvijanja prototipa stroja koji bi proizvodio olovke Fabula jer se one ne mogu proizvoditi na standardnim strojevima na kojima se proizvode obične olovke koje možemo kupiti u bilo kojoj knjižari. Sredstva za taj pothvat osvojila je na jednom kreativnom natječaju. Zanimao nas je njezin poslovni plan i daljnje akcije.
Crowdfundingom do sredstava za proizvodnju
„Poslovni plan uključuje za početak hrvatsko tržište, kojim se namjeravam intenzivnije pozabaviti prvih par godina, odnosno pokrenuti proizvodnju te pokušati uključiti marginalizirane skupine na tržištu rada u samo skupljanje sirovina i proizvodnju. Uskoro pokrećemo i crowdfunding kampanju na platformi Indiegogo i trenutno dosta vremena trošimo osmišljavajući i pripremajući cijelu kampanju. Već imam neka sredstva za razvoj stroja, pa bih ostatak novca koje planiramo prikupiti uložila u njegovo završavanje, kao i u sve one male strojeve koji su potrebni da bi se proizvodnja pokrenula i održala“, objasnila nam je ova inovatorica, koja trenutna sredstva također troši na opremanje laboratorija za razvoj eko-proizvoda, koji se nalazi pri Tehnološkom parku Varaždin, u Centru kreativnih industrija.
Osim toga, sprema i rebranding svog proizvoda koji bi na inozemno tržište trebao doći u „novom ruhu“, jer je na hrvatskom testiran kroz likove Zelenkapice i Vuča, dok će u crowdfunding kampanji ti likovi biti u pozadini.
Dugoročni ciljevi uključuju pak razvoj društveno korisnog poduzeća u kojem bi zaposlenje dobile ugrožene skupine pojedinaca koji bi radili na poslovima pribavljanja i obrade sirovina, što trenutno radi sama Mateja, uz pomoć nekolicine prijatelja.
Trenutno Fabula djeluje kao udruga, punog naziva „Centar za razvoj kreativnih inovacija i ekološke održivosti Fabula“, a vlasnica je odabrala baš udrugu jer je sve orijentirano upravo recikliranju i širenju ekološke misli te stvaranja proizvoda više vrijednosti.
Ekološka olovka zato je namijenjena upravo i onima koji se okružuju predmetima više vrijednosti – mladim, kreativnim i ekološki osviještenim ljudima koji u stvarima oko sebe vide, ali i nalaze inspiraciju.
Kampanja na Indiegogu kreće u rujnu, a svima koji ulože u njen projekt, kao znak zahvalnosti će poslati olovke Fabula, što će na neki način biti i testiranje samog proizvoda, ali i domaćeg i stranog tržišta, jer će se prvi put jasno vidjeti kako potencijalni kupci reagiraju na ovu inovaciju.
Prikupljena sredstva, nada se, bit će uložena u daljnji razvoj jer, šali se mlada inovatorica koja trenutno sve obavlja na volonterskoj bazi i ne zarađuje apsolutno ništa, „prvo je potrebno nahraniti projekt, a tek onda sebe“. Novac pak neće trebati trošiti na izgradnju i plasiranje brenda jer je to već sve brižno razvijala protekle dvije godine te je glas o Fabuli već odjeknuo u javnosti.
Studentski poslovi kao prvi kapital
Kako se ipak financira, ako joj olovka još ne donosi nikakve prihode?
„Još na početku Fakulteta organizacije i informatike počela sam se baviti nekim freelance projektima vezanima uz copywriting i brending te sam imala i američke klijente i određene stalne projekte koje sam radila dok sam stigla i tako se financirala, ali vremena za takvo nešto sve je manje“, priznala je Mateja.
Krajnji je cilj pokrenuti web shop te ekološku olovku i sva buduća prateća sredstva i pomagala prodavati online, no sve to treba pričekati na uspjeh kampanje i čitave ove društveno korisne priče.
Zajedno s njom, na svemu radi i njen tim – uglavnom prijatelji koji pomažu u prikupljanju sirovina te grafički i web dizajner Igor Toplak koji je cijelu priču „rolao“ od početka, odnosno zaslužan je za vizualni identitet Zelenkapice i Vuča, svu grafiku te web dizajn.
Mateja priznaje da u dvije godine koje su iza nje, nikada se nije pokolebala, a značajna u svemu bila je i podrška bake koja ju je odgojila i s kojom je odrasla.
„Baka je u početku na cijeli ovaj projekt gledala kao na ‘svemirski brod’, pogotovo jer sam često eksperimentirala u njezinoj kuhinji. No, kada su došla prva sredstva potpore, baka je uvidjela da sve to što radim ima smisla i ponosna je na ono što sam postigla“, kazala je Mateja koja je nakon sati rada nad kuhinjskim stolom čak zaradila i povredu kralježnice.
„Nikada nisam pomislila nešto kao „da ovo sve nema smisla“, ali bilo je trenutaka kada mi je bilo jako teško naći motivaciju i to doslovno u zadnjem kutku duše, jer sve se bazira na volonterstvu. Ali, taj projekt je postao dio mog života i inspirirajuće je kad gledaš kako ti snovi i ideje postaju stvarnost i to mi daje snagu da nastavim raditi, ponekad cijeli dan, a ponekad cijelu noć“, rekla nam je za kraj ova mlada poduzetnica iz Varaždina.
Foto: privatna arhiva Mateje Kuhar
