Irena Ričković od malog je obrta pokrenutog u vlastitom stanu ‘dogurala’ do vlasnice dizajnerskog studija ‘Mia’ iz kojeg prodaje i šalje opremu za bebe po cijeloj Hrvatskoj. Irena je po struci odjevni tehničar i pri kraju studija na tekstilno-tehnološkom fakultetu, smjer modni dizajn. Neko vrijeme je radila honorarno – kao vanjski suradnik održavala je razne radionice za jedan kulturni centar te kao kostimograf.
Tada je 2009. došla kriza, poslovi su se smanjivali, posebno kostimografski, a revije koje je imala, bilo je gotovo nemoguće kombinirati i odrađivati uz ‘hendlanje’ bebe.
Baby shop Mia – zaživio za vrijeme porodiljnog dopusta
Iako, Irena se prisjetila zgoda još za vrijeme trudnoće, kada je u sedmom mjesecu sudjelovala na svojoj posljednjoj reviji, a zadnju predstavu odradila je pred sam porod.
„Zanimljivo je mi je na zadnjem pregledu u Vinogradskoj doktor predložio da ostanem roditi i to je bilo oko 11 sati, a ja sam morala odraditi garderobu za predstavu u 13 sati. Naravno da sam otišla na predstavu, a rodila prirodno tjedan dana nakon toga“, ispričala je.
Nakon rođenja i zbog smanjenih aktivnosti, obrt je stavljen u ‘mirovanje’, no Irena nije mirovala.
Spontano uz bebu, krenula je izrada opreme, prvenstveno namijenjena Ireninoj kćerkici Mii. Usto, porodiljni dopust ove dizajnerice nije bio klasični, cijelo vrijeme je radila poslove vezane uz kostimografiju i Miu je vodila svuda sa sobom. Tada se pojavila potreba za nosiljkama u kojima će lakše prenositi bebu i tako su nastale sling marame, mei tai…kod kuće je pak smišljala posteljinu za košaru, pa dječji krevetić.
„Moja cura je bila velika spavalica, pa sam u biti za vrijeme porodiljnog imala viška vremena i bacila sam se na proizvodnju. Tada sam otkrila ‘Njuškalo’ kao prodajni kanal, pa neke stvari koje više nisam koristila, prodala sam na taj način i to u rekordnom roku. Otkrila sam da postoji velika potražnja za dječjom opremom. Nakon toga, društvene mreže, odnosno Facebook je bio logičan nastavak“, ispričala nam je Irena. Kako se posao u stvari razvio spontano i neplanirano, sama dizajnerica nije niti stigla osjetiti strah zbog pokretanja vlastitog biznisa.
Dodaje da je sreća što je obrt zapravo otvorila kao kostimograf jer je u trenutku otvaranja imala neke druge projekte u planu, tada je još sudjelovala na dosta modnih revija, od ‘Fashion week-a Zagreb’, ‘Modnog ormara’, ‘Fashion inkubatora’, ‘Fashion week Tuzla’, radila je eksperimentalnu modu te su joj neki modeli bili izloženi i u Tehničkom muzeju i na Zagrebačkom velesajmu. No, uz bebu se dječja oprema i kretanje u tom smjeru, nametnulo samo po sebi. Irena ‘nije izdržala’ cijeli porodiljni, i s nepunih 11 odrađenih mjeseci, vratila se u akciju.
Najviše posla dobija se preko Facebooka
Dizajnerski studio, koji se ‘razvio’ iz ‘Baby shopa Mia’, kako su ga mnogi upoznali preko Facebook stranice, nije klasičan dućan, tumači vlasnica, već više samo izložbeni prostor iz kojeg se može se naručiti po želji sve i svašta, od već spomenutih nosiljki, do jastuka za dojenje, vreća za spavanje, posteljine, vreća za sjedenje i navlaki za hranilice. Kaže Irena, odlučila se na otvaranje, iako je internet prodaja funkcionirala odlično i imala je upite i zadovoljne kupce diljem Hrvatske. No, kako Zagrepčani više vole malo razgledati i opipati, razvila se potreba za posebnim prostorom izvan kuće, a još jedan od razloga okretanja studiju je taj što je potražnja toliko narasla da je Ireni trebao dodatni prostor i mir da zadovolji sve potrebe kupaca.
Od listopada prošle godine i sama je zaposlena u svom obrtu, a trenutno još u studiju ima i studenticu koja služi kao ispomoć u poslovima i prodaji. Uz današnju ekonomsku situaciju u našoj zemlji, ova samostalna dizajnerica i više je nego zadovoljna postignutim.
„Kada slušam kolege s Tekstilnog fakulteta kako teče njihova potraga za poslom, mislim da mogu biti i više nego zadovoljna. Sve se razvija polako, ali ide, trenutno se opet osjećam kao na početku jer sam otvorila mali studio, a do nedavno sam radila kod kuće i isključivo preko interneta. Sada je tu i više troškova“, kazala je Irena.
Kao jedan od najvažnijih faktora za svoj uspjeh, navodi dobru komunikaciju s kupcima. Iskustva s njima, uglavnom su pozitivna, iako, napomenula je Irena, ljudi znaju biti dosta nepovjerljivi prema internetskoj prodaji, za što ih ona ne krivi. No, isto tako, svi potencijalni kupci se, s obzirom na komentare na njezinoj stranici, mogu uvjeriti da se radi o ozbiljnom poslu i vlasnici.
„Najveću muku mučim s preuzimanjem pošiljki, koju ljudi ne uzmu, ali to se sva sreća ne događa često. Ponekad pošiljka kasni, pa kupci znaju biti nestrpljivi, a u nekoliko godina poslovanja imala sam i dva izgubljena paketa. Ima naravno i zahtjevnijih kupaca koji znaju vraćati stvari na doradu detalja poput našivanja imena i slično, ali trudim se da ispunim sve želje koliko mogu i uglavnom se sve lijepo dogovori i suradnja je ugodna“, pojasnila je Irena. Najbitnije je, dodaje, imati dobru komunikaciju, omogućiti ljudima da vrate ili zamjene proizvod, uvažiti njihove reklamacije. U tom pogledu, dostupna im je 24 sata na dan.
Iako od početka svog rada s dječjom opremom razmišlja o pokretanju web stranice, Facebook i više nego dovoljno ispunjava sve njene zahtjeve i najbolji je kanal za prodaju.
Ništa bez suradnje obitelji
Uz sav posao i obitelj (dobila je u međuvremenu još jednu curicu), slobodnog vremena je malo na raspolaganju.
„Radno vrijeme nemam, nekada je užasna gužva i samo se radi, dostupna sam uvijek preko Facebooka, kao i na mobitel, a dnevno najmanje osam sati provedem u studiju“, objasnila je Irena.
A onda su tu ipak i prednosti, nadodala je, što može i s godišnjeg odmora nekada obavljati posao kada se sve dobro pripremi, jer bez obzira na studio u Zagrebu i dalje se većina posla odvija preko Facebooka i 90 posto narudžbi se šalje po svim gradovima u Hrvatskoj. Usto, i cure može povesti na posao, pa i one znaju koji sat dnevno provesti u maminom studiju.
„Za sada pomažu samo utoliko što imaju bezbroj ideja što da im sašijem, poput suknjica za ritmiku, vreća za spavanje za njihove plišane životinje, kao i slinčeka za plišane ljubimce“, kazala je kroz smijeh Irena.
No ipak, bez pomoći i suradnje obitelji, koja je uključena u razne aktivnosti, sve što je iza nje, bila bi nemoguća misija.
„Tata mi ide u nabavku materijala, brine oko strojeva, nekada i dostavlja, muž je radio dio tih poslova nakon svog posla, ali on je prošle godine postao student tako da ne stigne baš previše, ali uz dobru organizaciju obavimo se sve što je zacrtano“, zaključila je.
foto: Sanja Novotny/privatna arhiva Irene Ričković
